Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1598/12 (B. Đ. i B. Đ.)
Odluka donesena 13. 06. 2012.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1598/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 06. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 13. juna 2012. godine, u predmetu broj AP 1598/12, rješavajući apelaciju Branke Đajić i Bore Đajića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Branke Đajić i Bore Đajića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 78 0 P 005626 12 Rev od 23. februara 2012. godine, presude Okružnog suda u Banja Luci broj 78 0 P 005626 11 Gz od 14. novembra 2011. godine i presude Osnovnog suda u Prnjavoru broj 78 0 P 005626 09 P od 7. decembra 2010. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Branka Đajić i Boro Đajić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Prnjavora, koje zastupa Vujadin Ljubojević, advokat iz Prnjavora, podnijeli su 26. aprila 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 78 0 P 005626 12 Rev od 23. februara 2012. godine, presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 78 0 P 005626 11 Gz od 14. novembra 2011. godine i presude Osnovnog suda u Prnjavoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 78 0 P 005626 09 P od 7. decembra 2010. godine.
2. Presudom Osnovnog suda broj 78 0 P 005626 09 P od 7. decembra 2010. godine, u pravnoj stvari apelanata protiv tuženog JP «Putevi Republike Srpske» Banja Luka (u daljnjem tekstu: tuženi), radi naknade štete, vsp. 16.450,00 KM, odbijeni su tužbeni zahtjevi apelanata kojim su tražili da se tuženi obaveže da im za oduzeto zemljište isplati naknadu i to prvoapelantici, za dio k.č. broj 3840 «Palučak» i dio k.č. broj 3841/1 «Palučak», ukupne površine od 1677 m2, upisane u p.l. broj 961 k.o. D. Vijačani, u iznosu od 8.385,00 KM i drugoapelantu, za dio k.č. broj 3838 «Selište», dio k.č. broj 3839 «Selište», dio k.č. broj 3815 «Selište» i dio k.č. broj 3816 «Selište», ukupne površine od 1155 m2, sve upisane u p.l. broj 726 k.o. D. Vijačani, u iznosu od 5.775,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 1. septembra 2009. godine pa do isplate.
3. Presudom Okružnog suda broj 78 0 P 005626 11 Gz od 14. novembra 2011. godine žalba apelanata je odbijena kao neosnovana i presuda Osnovnog suda broj 78 0 P 005626 09 P od 7. decembra 2010. godine potvrđena.
4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 78 0 P 005626 12 Rev od 23. februara 2012. godine revizija koju su apelanti izjavili protiv presude Okružnog suda broj 78 0 P 005626 11 Gz od 14. novembra 2011. godine je odbačena kao nedozvoljena. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik RS» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP) u kojoj stoji da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Nadalje, Vrhovni sud je istakao da su u predmetnoj parnici apelanti zatražili da se tuženi obaveže da im isplati naknadu za oduzeto zemljište i to prvoapelantici u iznosu od 8.385,00 KM i drugoapelantu u iznosu od 5.775,00 KM. Također, Vrhovni sud je konstatovao da su apelanti u konkretnom slučaju formalni suparničari u smislu odredbe člana 362. stav 1. tačka 2. ZPP, te da su predmet spora njihovi zahtjevi iste vrste, koji se zasnivaju na bitno istovrsnom činjeničnom i pravnom osnovu. Shodno tome, Vrhovni sud je naveo da okolnosti, na koje je ukazano, upućuju na zaključak da se vrijednost predmeta spora kada postoji formalno aktivno suparničarstvo, u smislu odredbe člana 316. ZPP, određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva, a ne njihovog zbira. Zatim, Vrhovni sud je istakao je u konkretnom slučaju odlučivano o zahtjevu apelanata, čiji svaki pojedini zahtjev ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, pa da prema tome proizlazi da saglasno odredbi člana 237. stav 2. ZPP revizija nije dozvoljena. Isto tako, Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima i da nema mjesta za primjenu člana 237. stav 3. ZPP, te da je, slijedom navedenog, reviziju valjalo odbaciti, primjenom odredbe člana 247. stav 1. u vezi sa članom 237. stav 2. ZPP.
5. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Također, apelanti ukazuju na povrede odredaba Zakona o obligacionim odnosima, Ustava Republike Srpske i ZPP.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 4. protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Apelanti su protiv presude Okružnog suda broj 78 0 P 005626 11 Gz od 14. novembra 2011. godine izjavili reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 78 0 P 005626 12 Rev od 23. februara 2012. godine, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda.
9. S obzirom na to da je, prema navodima apelacije, apelantima 14. decembra 2011. godine uručena presuda Okružnog suda broj 78 0 P 005626 11 Gz od 14. novembra 2011. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 26. aprila 2012. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu Okružnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić