Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1609/12 (Ć. M.)
Odluka donesena 13. 06. 2012.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1609/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 06. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 13. juna 2012. godine, u predmetu broj AP 1609/12, rješavajući apelaciju Ćazima Muhića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ćazima Muhića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 80 0 P 004070 12 Rev od 9. februara 2012. godine, presude Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 004070 11 Gž 2 od 24. oktobra 2011. godine i presude Osnovnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 004070 11 P 2 od 5. augusta 2011. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Ćazim Muhić (u daljnjem tekstu: apelant) Bijeljine, kojeg zastupa Momir Radulović, advokat iz Bijeljine, podnio je 26. aprila 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 80 0 P 004070 12 Rev od 9. februara 2012. godine, presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 80 0 P 004070 11 Gž 2 od 24. oktobra 2011. godine i presude Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 80 0 P 004070 11 P 2 od 5. augusta 2011. godine.
2. Presudom Osnovnog suda broj 80 0 P 004070 11 P 2 od 5. augusta 2011. godine, u pravnoj stvari apelanta protiv tuženih M.M. i Općine Bijeljina, radi utvrđenja, vsp. 10.100,00 KM, odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da je apelant vlasnik-nositelj trajnog prava korištenja sjevernog dijela parcela kč.br. 4632 i 4633 upisane u zk.ul. 2254 k.o. Bijeljina 2, slijedom čega je odbijen i zahtjev apelanta za uknjižbu ovog prava i za predaju navedenog dijela parcela u posjed.
3. Presudom Okružnog suda broj 80 0 P 004070 11 Gž 2 od 24. oktobra 2011. godine žalba apelanta je odbijena kao neosnovana i presuda Osnovnog suda broj 80 0 P 004070 11 P 2 od 5. augusta 2011. godine potvrđena.
4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 80 0 P 004070 12 Rev od 9. februara 2012. godine revizija koju je apelant izjavio protiv presude Okružnog suda broj 80 0 P 004070 11 Gž 2 od 24. oktobra 2011. godine je odbačena kao nedozvoljena. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik RS» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP) u kojoj stoji da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Također, Vrhovni sud je konstatovao da je odredbom člana 321. stav 2. ZPP propisano da je u slučajevima kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos mjerodavna vrijednost spora koju je tužitelj naznačio u tužbi. U vezi s tim, Vrhovni sud je naveo da je, u konkretnom slučaju, apelant u tužbi kao vrijednost predmeta spora označio iznos od 1.000,00 KM, što znači da vrijednost pobijanog dijela pravosnažne odluke ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Isto tako, Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, te da nema mjesta za primjenu člana 237. stav 3. ZPP. Također, Vrhovni sud je istakao da je potrebno ukazati da apelant tokom postupka nije mijenjao vrijednost predmeta spora označenu u tužbi niti je prvostepeni sud u smislu člana 321. stav 3. ZPP provjeravao tačnost vrijednosti spora naznačene u tužbi, već je prihvatio vrijednost spora od 1.000,00 KM i sudsku taksu odredio prema toj vrijednosti. Shodno tome, Vrhovni sud je konstatovao da nije od značaja okolnost što je u uvodu prvostepene presude navedeno da je vrijednost spora 10.100,00 KM, jer se očigledno radi o grešci u pisanju broja, koja se u svako doba može ispraviti, shodno članu 195. stav 1. ZPP. Konačno, Vrhovni sud je naveo da je prvostepeni sud uočio navedenu grešku u kucanju uvoda prvostepene presude, da je tim povodom dana 21. decembra 2011. godine sačinio službenu zabilješku kojom je konstatovao da je vrijednost predmeta konkretnog spora 1.000,00 KM i da nikada nije promijenjena, te da je zbog toga primjenom odredbi člana 247. ZPP reviziju valjalo odbaciti kao nedozvoljenu.
5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 4. protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Apelant je protiv presude Okružnog suda broj 80 0 P 004070 11 Gž 2 od 24. oktobra 2011. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 80 0 P 004070 12 Rev od 9. februara 2012. godine, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda.
9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena osporena presuda Okružnog suda, budući da je rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 9. februara 2012. godine, pa se podrazumijeva da je osporenu presudu Okružnog suda morao primiti prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 26. aprila 2012. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić