Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2492/09 (B. R.)

Odluka donesena 13. 06. 2012.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2492/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 06. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 13. juna 2012. godine, u predmetu broj AP 2492/09, rješavajući apelaciju Boška Radulja, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Boška Radulja podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 11 0U 001642 09 U od 15. jula 2009. godine, zbog toga što je ratione materiaeinkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Boško Radulj (u daljnjem tekstu: apelant) iz Omarske, podnio je 3. augusta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0U 001642 09 U od 15. jula 2009. godine. Apelant je 11. marta 2010. godine dopunio apelaciju.

2. Rješenjem Republičkog inspektorata rada Banjaluka Odjeljenje Prijedor (u daljnjem tekstu : Republički inspektorat-Odjeljenje Prijedor) broj 05/5.1.2-173.1-1192/04 od 17. decembra 2004. godine, naloženo je «Novim rudnicima Ljubija» d.o.o. Prijedor (u daljnjem tekstu: poslodavac) da otkloni utvrđene nedostatke koji se odnose na otkaz ugovora o radu radnicima navedenim u izreci rješenja i drugim licima kojim je radni odnos prestao na osnovu sticanja prava na penziju, na taj način što će imenovanim radnicima i drugim radnicima kojima prestaje radni odnos po navedenim osnovama, prije prestanka radnog odnosa, obezbijediti isplatu neisplaćenih plata, naknada plata i drugih davanja utvrđenih Zakonom o radu i Opštim kolektivnim ugovorom; obezbijediti uplatu neizmirenih doprinosa za PIO i osiguranje za slučaj nezaposlenosti; obračunati otpremninu radnicima kojima je radni odnos prestao po osnovu otkaza ugovora o radu iz ekonomskih, organizacionih i tehnoloških razloga i obezbijediti isplatu iste; utvrditi dužinu otkaznog roka prema ukupnom radnom stažu radnika, a u skladu sa odredbama člana 38. Opšteg kolektivnog ugovora; kao i isplatiti naknadu plate za vrijeme trajanja otkaznog roka i priznati sva prava kao da su radili do isteka otkaznog roka u skladu sa članom 122. Zakona o radu.

3. Zaključkom Inspekcije rada i zaštite na radu, Odjeljenje Prijedor, Republičke uprave za inspekcijske poslove (u daljnjem tekstu: Inspekcija) broj 26.3.10/173-164/08 od 10. aprila 2008. godine, odbačen je apelantov zahtjev za donošenje zaključka o dozvoli izvršenja prinudnim putem rješenja Republičkog inspektorata-Odjeljenje Prijedor.

4. Rješenjem Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 16-173-6190/08 od 2. septembra 2008. godine, odbijena je kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv zaključka Inspekcije.

5. Presudom Okružnog suda broj 11 0 U 000574 08 U od 26. januara 2009. godine, uvažena je apelantova tužba u dijelu kojim je pobijano rješenje Ministarstva i taj akt poništen, te odbačena apelantova tužba u dijelu kojim je pobijan zaključak Inspekcije.

6. U ponovnom postupku, rješenjem Ministarstva broj 16-173-6190/08 od 9. marta 2009. godine, usvojena je apelantova žalba, poništen zaključak Inspekcije i predmet vraćen na ponovni postupak.

7. Kako Inspekcija nije donijela svoju odluku u zakonskom roku, apelant je podnio zahtjev Okružnom sudu u kojem je zatražio izvršenje presude tog suda od 26. januara 2009. godine, odnosno, zatražio da Okružni sud donese rješenje kojim bi se utvrdilo da je rješenje Republičkog inspektorata-

Odjeljenje Prijedor broj 05/5.1.2-173.1-1192/04 od 17. decembra 2004. godine, postalo izvršno, kao i da se usvoji njegov prijedlog za dozvolu izvršenja pomenutog rješenja, te naloži poslodavcu obaveze koje je precizirao u zahtjevu, uz upozorenje na posljedice nepostupanja po istim.

8. Rješenjem Okružnog suda broj 11 0U 001642 09 U od 15. jula 2009. godine, obustavljen je postupak. U obrazloženju rješenja je navedeno da je postupak izvršenja presude tog suda broj 11 0 U 000574 08 U od 26. januara 2009. godine, obustavljen, jer je obaveza iz te presude izvršena donošenjem rješenja od strane Ministarstva.

9. Apelant smatra da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i pravo na zabranu zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije.

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

11. S obzirom na to da apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, potrebno je da Ustavni sud prvenstveno odgovori na pitanje da li predmetni postupak uživa zaštitu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

12. U vezi sa tim, Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava shodno kojoj je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne sadržan u odgovoru na pitanje: «Da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza » (vidi Evropski sud za ljudska prava, Tre Traktorer Aktiebolag, odluka od 17. jula 1989. godine, stav 41; kao i X protiv Francuske od 24. oktobra 1989. godine, stav 47). Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava, koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud mora da ispita da li su ishod ili „posljedica“ predmetnog postupka bili odlučujući za utvrđivanje apelantovih građanskih prava i obaveza.

13. Ustavni sud primjećuje da apelant osporava rješenje Okružnog suda broj 11 0U 001642 09 U od 15. jula 2009. godine, kojim je obustavljen postupak izvršenja presude Okružnog suda broj 11 0 U 000574 08 U od 26. januara 2009. godine, jer je obaveza iz te presude izvršena donošenjem rješenja od strane Ministarstva. Shodno tome, Ustavni sud zaključuje da se u predmetnom postupku ispitivala samo procesna dopustivost apelantovog „zahtjeva“, a nije odlučivalo o njegovim građanskim pravima, niti mu je nametnuta kakva obaveza. Shodno tome, ishod procedure u kojoj je doneseno osporeno rješenje nije bio odlučujući za utvrđivanja apelantovih građanskih prava i obaveza, zbog čega su navodi apelacije o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, ratione materiae, inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

14. Ustavni sud dalje konstatuje da se u predmetnom postupku, a imajući u vidu činjenicu da se osporenom odlukom odlučivalo isključivo o procesnim pitanjma, nije odlučivalo ni o apelantovim pravima iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, te iz člana 14. Evropske konvencije i iz člana

17. Evropske konvencije, te da su apelantovi navodi i u tom dijelu, također, ratione materiae, inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

15. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2492/09 (B. R.) | Sudska praksa | Aktio