Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3459/09 (M. K.)

Odluka donesena 13. 06. 2012.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3459/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 06. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: ppredsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 13. juna 2012. godine, u predmetu broj AP-3459/09, rješavajući apelaciju Marka Kalfića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Marka Kalfića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 K 006328 09 Kz od 25. augusta 2009. godine i Rješenja Općinskog suda u Livnu broj 68 0 K 006328 08 K od 9. aprila 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Marko Kalfić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kaknja, podnio je 6. novembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 68 0 K 006328 09 Kz od 25. augusta 2009. godine i Rješenja Općinskog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 68 0 K 006328 08 K od 9. aprila 2009. godine

2. Općinski sud je Rješenjem broj 68 0 K 006328 08 K od 9. aprila 2009. godine, odbacio kao nedopuštenu žalbu apelanta kao oštećenog podnesenu protiv Presude Općinskog suda broj 68 0 K 006328 08 K od 18. decembra 2008. godine.

3. U obrazloženju rješenja Općinskog suda je navedeno, da su presudom tog suda broj 68 0 K 006328 08 K od 18. decembra 2008. godine optuženi Marko Džambo i Mate Džido (u daljnjem tekstu: optuženi) oglašeni krivim zbog počinjenog krivičnog djela-Nasilničkog ponašanja iz člana 362. st. 2. u vezi sa st. 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH), za što im je primjenom člana 62. istog zakona izrečena uvjetna osuda kojom je optuženim utvrđena kazna zatvora u trajanju od po tri mjeseca, sa rokom kušnje od po dvije godine. Istom presudom apelant je kao oštećeni sa imovinsko pravnim zahtjevom upućen na redovnu građansku parnicu. Nezadovoljan odlukom u pogledu izrečene kazne optuženim, apelant je protiv navedene presude izjavio žalbu, tražeći da se optuženi strožije kazne za krivično djelo koje im je stavljeno na teret. Općinski sud je na temelju člana 308. stav 4. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP FBiH) kojim je propisano da „oštećeni može pobijati presudu samo zbog odluke suda o troškovima krivičnog postupka i odluke o imovinsko pravnom zahtjevu“, žalbu apelanta odbacio kao nedopuštenu, zaključivši da apelant kao oštećeni prvostepenu presudu ne pobija iz razloga propisanih navedenim članom.

4. Kantonalni sud je Rješenjem broj 68 0 K 006328 09 Kz od 25. augusta 2009. godine odbio kao neosnovanu žalbu apelanta kao oštećenog i potvrdio Rješenje Općinskog suda broj 68 0 K 006328 08 K od 9. aprila 2009. godine. Kantonalni sud je naveo da je odlučio kao u izreci rješenja na temelju odredbe člana 321. ZKP FBiH, jer iz spisa predmeta prvostepenog suda jasno proizilazi da je taj sud pravilno primjenio materijalno pravo kada je žalbu apelanta odbacio kao nedopuštenu, i jer su neosnovani razlozi žalbe zbog kojih apelant kao oštećeni pobija prvostepeno rješenje.

5. Apelant ukazuju da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije i pravo na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju. Navodi da su sudovi na temelju pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja propustili da optužene strožije kazne, zbog čega smatra da se na taj način „podržava nasilničko ponašanje pojedinaca“.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. U odnosu na navoda apelanta da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog pogrešno činjeničnog stanja, vezano za odluku o krivici optuženih odnosno o krivičnoj odgovornosti optuženih, Ustavni sud podsjeća da se navedenim odredbama priznaje pravo svakog pojedinca na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega. U konkretnom predmetu, postavlja se pitanje uživa li apelant zaštitu prava na pravično suđenje u okviru člana 6. stav 1. Evropske konvencije, s obzirom na predmet osporenog postupka i sadržaj apelantovih navoda.

8. Ustavni sud zapaža da su Presudom Općinskog suda broj 68 0 K 006328 08 K od 18. decembra 2008. godine optuženi oglašeni krivim zbog počinjenog krivičnog djela-Nasilničkog ponašanja iz člana 362. st. 2. u vezi sa st. 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH), za što im je primjenom člana 62. istog zakona izrečena uvjetna osuda kojom im je utvrđena kazna zatvora u trajanju od po tri mjeseca sa rokom kušnje od po dvije godine. Istom presudom apelant je kao oštećeni sa imovinsko pravnim zahtjevom upućen na redovnu građansku parnicu.

9. Ustavni sud ukazuje da član 6. Evropske konvencije, garantuje pravičan postupak prilikom «utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv» nekog lica. Ako se ne radi o utvrđivanju građanskog prava apelanta, nego samo o pravu da se krivično gone treća lica, radi njihovog kažnjavanja za određeno krivično djelo, član 6. Evropske konvencije se, u principu, ne primjenjuje (vidi odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, Helmers protiv Švedske, od 9. maja 1989. godine, aplikacija broj 11826/85). S druge strane, u krivičnim postupcima, član 6. Evropske konvencije nudi pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se «utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe». Naime, samo takvo lice može se smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv drugog lica, prevazilazilo bi okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP-19/02 od 17. marta 2004. godine). Osim toga, Ustavni sud primjećuje da, u konkretnom slučaju, član II/3.e) Ustava ne daje širi obim zaštite u odnosu na član

6. Evropske konvencije.

10. Obzirom da osporena rješenja apelant osporava zato jer je nezadovoljan odlukom kojom je utvrđena krivična odgovornost optuženih, slijedi da je apelacija u odnosu na navode o povredi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije inkompatibilna ratione materie sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. U pogledu dijela apelacije koji se odnosi na povredu prava na ličnu slobodu i sigurnost i prava na slobodu kretanja i prebivališta, Ustavni sud smatra da okolnosti konkretnog slučaja ne pokreću pitanje poštivanja ovih ustavnih prava iz razloga koji su već objašnjeni u ovoj odluci.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3459/09 (M. K.) | Sudska praksa | Aktio