Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4536/11 (P. P.)

Odluka donesena 13. 06. 2012.

  • Protek roka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4536/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 06. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 13. juna 2012. godine, u predmetu broj AP-4536/11, rješavajući apelaciju Predraga Perića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Predraga Perića podnesena protiv presude Okružnog suda u Doboju broj 85 0 K 003124 11 Kž od 26. aprila 2011. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Predraga Perića podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 85 0 K 003124 11 Kvlz od 5. septembra 2011. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Predrag Perić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vukosavlja, kojeg zastupa Zoran Tanasić, advokat iz Modriče, podnio je 25. novembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 85 0 K 003124 11 Kvlz od 5. septembra 2011. godine i presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 85 0 K 003124 11 Kž od 26. aprila 2011. godine. Apelant je 9. aprila 2012. godine dostavio dopunu apelacije u kojoj je predložio da, s obzirom da je dobio poziv od Osnovnog suda u Modriči da javi na izdržavanje kazne zatvora u trajanju od 10 mjeseci, donese privremenu mjeru kojom će se obustaviti izvršenje osporenih presuda i kazne zatvora do donošenja odluke Ustavnog suda o apelaciji.

2. Presudom Osnovnog suda u Doboju broj 85 0 K 003124 09 K od 14. februara 2011. godine, koja je potvrđena osporenom presudom Okružnog suda broj 85 0 K 003124 11 Kž od 26. aprila 2011. godine, utvrđeno je da apelant, upravljajući putničkim vozilom, pri uslovima dnevne vidljivosti i vožnje kroz naseljeno mjesto, nije obratio pažnju na pješaka S.Ž., koji se kretao u istom pravcu, desnom stranom uz samu ivicu kolovoza sa dvoje djece. Apelant je propustio da vozilo kojim je upravljao izmjesti u lijevu bočnu stranu i tako zauzme siguran, bočni razmak od pješaka, pa je u vožnji prednjim dijelom vozila udario u pješaka i nanio mu povrede od kojih je nastupila smrt. Apelant se, dakle, nije pridržavao saobraćajnih propisa iz člana 28. stav 1. i člana 36. stav 1. Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tesktu: ZOOBS), čime je ugrozio saobraćaj i doveo u opasnost ljude, uslijed čega je nastupila smrt jednog lica, čime je apelant počinio krivično djelo ugrožavanja javnog saobraćaja iz člana 410. stav 3. u vezi sa stavom 2. Krivičnog zakona Republike Srpske, i zbog čega je osuđen na na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci.

3. Apelant je protiv presude Okružnog suda podnio zahtjev za zaštitu zakonitosti, koji je presudom Vrhovnog suda broj 85 0 K 003124 11 Kvlz od 5. septembra 2011. godine odbijen kao neosnovan. U obrazloženju presude Vrhovni sud je, u odgovoru na apelantov prigovor kako su prvostepeni i drugostepeni sud primijenili zakon koji se nije mogao primijeniti jer odredba člana 36. stav 1. ZOOBS uopće ne sadrži „nezauzimanje sigurnog ili dovoljnog bočnog razmaka od pješaka“, ukazao da je suština navedene odredbe da od vozača koji namjerava obaviti neku radnju vozilom zahtjeva da se, prije nego što radnju poduzme, uvjeri da je može učiniti bez opasnosti za druge učesnike u saobraćaju. Zato je pravilna kvalifikacija suda, kada utvrdi da je apelant propustio da vozilom koje se kreće zauzme siguran bočni razmak od pješaka, da je počinjeno kršenje blanketne norme iz člana 36. stav 1. ZOOBS i nije učinjena povreda krivičnog zakona, nego je pravilno određen stvarni životni događaj. Vrhovni sud je utvrdio da nisu osnovani ni apelantovi prigovori koji se odnose na pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, pa je na temelju svega navedenog apelantov zahtjev za zaštitu zakonitosti odbijen.

4. Apelant smatra da je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Europske konvencije i pravo da ne bude diskriminiran iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Europske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

(9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

Dopustivost u odnosu na presudu Okružnog suda broj 85 0 K 003124 11 Kž od 26. aprila 2011. godine

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud podsjeća da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. S obzirom na to da je apelant u apelaciji naveo da je osporenu presudu Okružnog suda broj 85 0 K 003124 11 Kž od 26. aprila 2011. godine primio 26. maja 2011. godine, a da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 25. novembra 2011. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelanti primio presudu Okružnog suda broj 85 0 K 003124 11 Kž od 26. aprila 2011. godine.

Dopustivost u odnosu na presudu Vrhovnog suda broj 85 0 K 003124 11 Kvlz od 5. septembra 2011. godine

8. Ustavni sud zapaža da se apelant žali da mu je presudom Vrhovnog suda broj 85 0 K 003124 11 Kvlz od 5. septembra 2011. godine, kojom je kao neosnovan odbijen njegov zahtjev za zaštitu zakonitosti podnesen protiv pravosnažne presude Okružnog suda broj 85 0 K 003124 11 Kž od 26. aprila 2011. godine, između ostalog, povrijeđeno i pravo na pravično suđenje.

9. Za utvrđivanje primjenjivosti člana 6. stav 1. Europske konvencije na konkretan slučaj potrebno je odgovoriti na pitanje da li je postupak povodom apelantovog zahtjeva za zaštitu zakonitosti predstavljao postupak u kojem je „utvrđivana osnovanost krivične optužbe“ protiv njega, u smislu člana 6. stav 1. Europske konvencije.

10. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu za zaštitu zakonitosti protiv pravosnažne presude Okružnog suda, kojom je pravomoćno okončan krivični postupak protiv apelanta, ne tiče odlučivanja o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uvjeta za zaštitu zakonitosti, odnosno vanredno preispitivanje pravomoćne presude. Stoga, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku odlučivanja o zahtjevu za zaštitu zakonitosti nije utvrđivala osnovanost krivične optužbe protiv apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa taj član u konkretnom slučaju nije primjenjiv. U konkretnom slučaju, član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite.

11. Imajući u vidu da je Ustavni sud zaključio da su navodi apelanta u pogledu kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, to su i navodi apelanta o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i prava da ne bude diskriminiran iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Europske konvencije, s obzirom na akcesoran karakter tih prava, također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno Evropskom konvencijom.

12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4536/11 (P. P.) | Sudska praksa | Aktio