Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4821/11 (M. D.)

Odluka donesena 13. 06. 2012.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4821/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 06. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 13. juna 2012. godine, u predmetu broj AP 4821/11, rješavajući apelaciju Milovana Dragića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milovana Dragića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 77-0- P-002401-11-Rev-2 od 4. oktobra 2011. godine i presude Okružnog suda u Banjaluci broj 77-0-P-002401-10-Gž-2 od 16. juna 2010.

godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Milovan Dragić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, kojeg zastupa Radovan Stanić, advokat iz Prijedora, podnio je 19. decembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 77-0-P-002401-11-Rev-2 od 4. oktobra 2011. godine i presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 77-0-P-002401-10-Gž-2 od 16. juna 2010. godine.

2. Rješavajući u ponovnom postupku po tužbi MH ERS „Matično preduzeće“ AD Trebinje- ZP-„Elektrokrajina“ AD Banjaluka-RJ „Elektrodistribucija“ Prijedor (u daljnjem tekstu: tužitelj) Osnovni sud u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) donio je presudu broj 77-0-P-002401-08- P od 24. marta 2009. godine kojom je apelant kao tuženi obavezan da tužitelju na ime duga za električnu energiju isplati iznos od 9.607,77 KM i na ime obračunatih kamata iznos od 2.811,53 KM, kao i da tužitelju na iznos glavnog duga od 9.607,77 KM isplati zakonske zatezne kamate počev od 29. jula 2003. godine do isplate, zajedno sa troškovima postupka, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

3. Presudom Okružnog suda broj 77-0-P-002401-10-Gž-2 od 16. juna 2010. godine odbijena je kao neosnovana žalba tuženog koju je izjavio protiv presude Osnovnog suda broj 77-0-P-002401- 08-P od 24. marta 2009. godine u odbijajućem dijelu i prvostepena presuda je u tom dijelu potvrđena. Apelantova žalba je djelimično uvažena i prvostepena presuda je preinačena u pogledu iznosa zateznih kamata na način bliže naveden u dispozitivu presude.

4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 77-0-P-002401-11-Rev-2 od 4. oktobra 2011. godine odbačena je apelantova revizija koju je izjavio protiv presude Okružnog suda broj 77-0-P-002401- 10-Gž-2 od 16. juna 2010. godine. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP), prema kojoj revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Vrhovni sud se, također, pozvao na odredbe člana 316. st. 2 i 3. ZPP-a kojima je propisno da se kao vrijednost spora uzima u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva, a da se kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna potraživanja ne uzimaju u obzir pri određivanju vrijednosti spora ako ne čine glavni zahtjev. Vrhovni sud je istakao da budući da je u konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude iznosi 9.607,77 KM, to shodno odredbi člana 237. stav 2. ZPP-a revizija nije dozvoljena. Također, Vrhovni sud je naglasio da u konkretnom slučaju odlučivanje o reviziji nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, pa nije ispunjen ni uslov iz odredbe člana 237. stav 3. ZPP-a.

5. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropske konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine.

8. Apelant je protiv presude Okružnog suda broj 77-0-P-002401-10-Gž-2 od 16. juna 2010. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 77-0-P-002401-11-Rev-2 od 4. oktobra 2011. godine odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. S toga proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda.

9. S obzirom na to da je, prema dokazima u spisu, zastupniku apelanta 4. jula 2011. godine uručena presuda Okružnog suda broj 77-0-P-002401-10-Gž-2 od 16. juna 2010. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 19. decembra 2011. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4821/11 (M. D.) | Sudska praksa | Aktio