Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-536/12 (Z. J., M. M., R. D., J. M. i S. N. iz Tuzle)
Odluka donesena 13. 06. 2012.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-536/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 06. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 13. juna 2012. godine, u predmetu broj AP 536/12, rješavajući apelaciju Zorana Jovanovića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zorana Jovanovića, Melihe Mešić, Rabije Dervišbegović, Jasminke Mitrović i Sene Nukić, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 29 0 P 001678 10 Rev od 22. novembra 2011.
godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 29 0 P 001678 09 Gž od 13. aprila 2010. godine i presude Općinskog suda u Kalesiji broj 29 0 P 001678 08 P od 13. aprila 2009. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Zoran Jovanović, Meliha Mešić, Rabija Dervišbegović, Jasminka Mitrović i Sena Nukić iz Tuzle (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Drago Reljić, advokat iz Tuzle, podnijeli su 6. februara 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 29 0 P 001678 10 Rev od 22. novembra 2011. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 29 0 P 001678 09 Gž od 13. aprila 2010. godine i presude Općinskog suda u Kalesiji (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 29 0 P 001678 08 P od 13. aprila 2009. godine.
2. Odlučujući o tužbenim zahtjevima apelanata protiv Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: tuženi), radi splate duga po osnovu toplog obroka, regresa i jubilarne nagrade v.s.p. 27.837,24 KM, Općinski sud je donio presudu broj 29 0 P 001678 08 P od 13. aprila 2009. godine kojom je djelimično usvojio tužbeni zahtjev i obavezao tuženog da apelantima isplati iznose pobliže označene u izreci presude zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da im naknadi troškove postupka u iznosu od 703,33 KM.
3. Presudom Kantonalnog suda broj 29 0 P 001678 09 Gž od 13. aprila 2010. godine odbijena je kao neosnovana žalba tuženog, žalba apelanata je djelimično uvažena i preinačena je prvostepena presuda u dijelu odluke o kamati (početak računanja zakonske zatezne kamate na dosuđene iznose), dok je u preostalom dijelu potvrđena prvostepena presuda. Istom presudom odbijen je zahtjev apelanata za naknadu troškova žalbenog postupka.
4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 29 0 P 001678 10 Rev od 22. novembra 2011. godine odbačena je kao nedopuštena revizija apelanata izjavljena protiv drugostepene presude, dok je odbijen zahtjev za naknadu troškova postupka nastalih povodom revizije. U obrazloženju je navedeno da je odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Budući da su apelanti u predmetnom postupku obični formalni suparničari, u smislu odredbe člana 362. stav 1. tačka 2. ZPP-a, i budući da je procesni položaj svakog od njih samostalan, kako je u obrazloženju istaknuto, to se pravo na izjavljivanje revizije cijeni odvojeno za svakog od njih. Vrhovni sud je naveo da u konkretnom slučaju revizija nije dopuštena, u smislu navedenih zakonskih odredbi, jer vrijednost pobijane pravosnažne presude ni za jednog od apelanata ne prelazi vrijednosni kriterij od 10.000,00 KM. Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, te da nema mjesta za primjenu člana 237. stav 3. ZPP.
5. Apelanti smatraju da je osporenim odlukama povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjnje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine.
8. Apelanti su protiv presude Kantonalnog suda broj 29 0 P 001678 09 Gž od 13. aprila 2010. godine izjavili reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 29 0 P 001678 10 Rev od 22. novembra 2011. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. S toga proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda.
9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantima dostavljena presuda Kantonalnog suda broj 29 0 P 001678 09 Gž od 13. aprila 2010. godine, budući da je rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 22. novembra 2011. godine, pa se podrazumijeva da su osporenu presudu Kantonalnog suda morali primiti prije tog datuma. S obzirom da je apelacija podnesena Ustavnom sudu 6. februara 2012. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili presudu Kantonalnog suda kao konačnu odluku u konkretnom slučaju.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić