Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1210/09 (M. R. i M. R.)

Odluka donesena 13. 06. 2012.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1210/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 06. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 13. juna 2012. godine, u predmetu broj AP 1210/09, rješavajući apelaciju Milana Radonjića i Miladina Radonjića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milana Radonjića i Miladina Radonjića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju broj 013-0-Gž-08-000 494 od 11. februara 2009. godine i Rješenja Osnovnog suda u Doboju broj 085-0-I-08-006169 od 25. septembra 2008. godine zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Milan Radonjić i Miladin Radonjić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Doboja, koje zastupa Tatjana Stojković, advokat iz Doboja, podnijeli su 18. aprila 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 013-0-Gž-08-000 494 od 11. februara 2009. godine i Rješenja Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 085-0-I-08-006169 od 25. septembra 2008. godine.

2. Odlukom Ustavnog suda broj AP 1210/09 od 11. februara 2010. godine predmetna apelacija je odbačena kao neblagovremena. Apelanti su podnijeli 9. marta 2010. godine zahtjev za preispitivanje navedene odluke, koji je Ustavni sud usvojio 6. decembra 2011. godine, Ustavni sud je utvrdio da je posljednji dan roka za podnošenje apelacije u konkretnom slučaju isticao 17. aprila 2009. godine, a uvidom u potvrdu Pošta Srpske utvrđeno je da je 17. april 2009. godine bio neradni dan zbog vjerskog praznika Velikog Petka, te se, stoga, kao datum isticanja roka za podnošenje apelacije uzima prvi naredni radni dan, pa je na osnovu navedenog apelacija apelanata koja je podnesena u subotu 18. aprila 2009. godine bila blagovremena.

3. Presudom Osnovnog suda broj P-533/04 od 3. novembra 2006. godine djelimično je usvojen tužbeni zahtjev apelanata protiv D.R., B.R. i R.R. i utvrđeno je da postoji pravo služnosti kolskog prolaza, progona stoke i prolaza pješice na putu bliže opisanom u dispozitivu presude u korist parcela označenih kao k.č. broj 1099 upisana u pl. broj 197 k.o. Ljeskove Vode kao posjed apelanta Milana Radonjića i parcele označene sa k.č. broj 1273 upisana u p.l. broj 484 k.o. Ljeskove Vode kao posjed apelanta Miladina Radonjića. Navedenim rješenjem tuženi su obavezani da apelantima solidarno naknade troškove parničnog postupka, dok je višak zahtjeva apelanata za naknadu troškova preko dosuđenog iznosa odbijen.

4. Protiv Presude Osnovnog suda broj P-533/04 od 3. novembra 2006. godine D.R., B.R. i R.R. su izjavili žalbu u kojoj su naveli, između ostalog, da se u osporenoj presudi, u kojoj je za sve dionice puta određena širina puta od 3 m, nigdje ne pominje da je širina puta 2,5 m u jednom dijelu dužine puta od 30 m, iako to proizlazi iz skice puta. Odlučujući o žalbi D.R., B.R. i R.R. Okružni sud je donio Presudu broj 013-0-Gž-07-000-035 od 14. maja 2008. godine kojom je žalbu odbio i potvrdio osporenu presudu. Okružni sud je u obrazloženju presude istakao da je sporni dio puta na koji se u žalbi ukazuje opisan u osporenoj presudi na način da put ide na udaljenosti od 6,60 m od međe k.č. broj 1273 i zgrade, zatim, siječe izlazni put tuženog B.R. koji se veže za put označen sa k.č. broj 1273/3, dalje, put povija u pravcu sjevera uglom od 90 stepeni preko parcele k.č. broj 1274 pored objekata-dva koša za kukuruz, dimenzija 5x1 m i 4,3x2 m od kojih je put udaljen 1,5 m, dužina puta na tom dijelu je 30 m a širina 3m do štale-svinjca i garaže za traktor, a koji su udaljeni od puta 9 m. Okružni sud je zaključio da se, prema skici lica mjesta, radi o dužini puta od 60 m, a ne 30 m, kako se u žalbi ukazuje, s tim da je u prvih 30 m širina puta 3 m, prije skretanja pod uglom od 90 stepeni, a u drugom dijelu dužina iznosi 30 m, a širina 2,5 m, te da zbog navedenog nema spornih činjenica u vezi sa pomenutom širinom puta koji u jednom dijelu iznosi 2,5 m.

5. Postupajući po prijedlogu apelanata za izvršenje pravomoćne Presude Osnovnog suda broj P-

533/04 od 3. novembra 2006. godine, Osnovni sud je donio Rješenje o izvršenju broj 085-0-I-08-

006169 od 10. jula 2008. godine kojim je dozvolio izvršenje.

6. Protiv Rješenja o izvršenju Osnovnog suda broj 085-0-I-08-006169 od 10. jula 2008. godine D.R., B.R. i R.R. (u daljnjem tekstu: izvršenici) podnijeli su prigovor.

7. Osnovni sud je donio Rješenje broj 085-0-I-08-006169 od 25. septembra 2008. godine kojim je usvojio kao osnovan prigovor izvršenika u dijelu u kojem se omogućava slobodan kolski prolaz, progon stoke i prolaz pješice pored međe parcela k.č. broj 1277/1 zv. Travnjak ravannjive 5, 6. i 7. klase, površine 17.734 m² k.o. Ljeskove Vode, vlasništvo izvršenika D.R., i k.č. broj 1274 zv. Pjeskulja-njiva 5. klase, površine 8.036 m², vlasništvo izvršenika B.R., djelimično gazeći međašnju liniju dužine 36 m, te u tom dijelu put ide preko dvorišta izvršenika B.R. pored gospodarskih objekata i zgrade dimenzija 11x5,60 m, koja je udaljena 0,9 m od drvene ograde koja se nalazi pored puta i dolazi do sjecišta izlaznog puta izvršenika B.R. koji veže za put označen sa k.č. broj 1273/3, te se u tom dijelu obustavlja izvršenje navedenog rješenja i ukidaju sve provedene radnje. Osnovni sud je u ostalom dijelu odbio kao neosnovan prigovor izvršenika.

8. Osnovni sud je u obrazloženju rješenja naveo da iz dispozitiva pravomoćne Presude Osnovnog suda broj P-533/04 od 3. novembra 2006. godine prizlazi da u dijelu dužine spornog prolaza od 36 m, koji ide pored međa parcela k.č. broj 1277/1 i k.č. broj 1274 i preko dvorišta izvršenika B.R. do sjecišta izlaznog puta koji veže za put k.č. broj 1277/3, izvršnom ispravom nije određena širina prolaza i provoza, pa je osnovan prigovor izvršenika da je u tom dijelu izvršna isprava neprovodiva zbog čega je donesena odluka da se izvršenje u tom dijelu obustavi, u skladu sa odredbama člana 49. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP). Osim toga, Osnovni sud je zaključio da preostali dio prigovora izvršenika koji se odnosi na bespredmetnost izvršenja u odnosu na apelanta Miladina Radonjića, jer je stekao drugi put po rješenju suda, nije od značaja za odlučivanje u konkretnom slučaju, jer je pravo apelanata na put koji je predmet ovog postupka utvrđeno izvršnom ispravom.

9. Okružni sud je, odlučujući o žalbi apelanata protiv Rješenja Osnovnog suda broj 085-0-I-08-

006169 od 25. septembra 2008. godine, donio Rješenje broj 013-0-Gž-08-000 494 od 11. februara 2009. godine kojim je odbio njihovu žalbu i potvrdio osporeno rješenje.

10. Okružni sud je u obrazloženju rješenja ukazao na odredbe člana 27. stav 1. ZIP-a kojima je propisano da je izvršna isprava podobna za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja, izvršenik, te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze. S tim u vezi, Okružni sud je zaključio da je pravilan stav prvostepenog suda da je izvršna isprava-Presuda tog suda broj P-533/04 od 3. novembra 2006. godine djelimično neizvršiva, jer nije određena širina prolaza u dijelu dužine puta od 36 m koji ide pored međa parcela k.č. broj 1277/1 i k.č. broj 1274 i preko dvorišta izvršenika B.R. do sjecišta izlaznog puta koji veže za put k.č. broj 1277/3, tj. u izvršnoj ispravi nije u cijelosti naznačen obim obaveze, zbog čega navedena izvršna isprava u tom dijelu nije podobna za izvršenje u skladu sa citiranim zakonskim odredbama. Okružni sud je, osim toga, zaključio da su neosnovani žalbeni prigovori apelanata u odnosu na povredu odredaba postupka, jer apelanti u žalbi nisu ni naveli o kojim povredama postupaka se radi, a u postupku koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja, prema mišljenju Okružnog suda, nije učinjena povreda odredaba postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti. U odnosu na žalbene prigovore apelanata u vezi sa utvrđenim činjeničnim stanjem, Okružni sud je istakao da se žalbenim navodima apelanata ne ukazuje na bilo šta što bi bilo suprotno utvrđenju prvostepenog suda. Naime, Okružni sud je istakao da je neosnovano pozivanje apelanata na obrazloženje Presude Okružnog suda broj 013-0-Gž-07-000035 od 14. maja 2008. godine u vezi sa širinom puta, jer je izrekom navedene presude žalba tuženih-sada izvršenika odbijena i prvostepena presuda potvrđena.

11. Apelanti smatraju da je osporenim odlukama povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti su ponovili činjenice u predmetu i istakli da je „Okružni sud, ukoliko je smatrao da je izvršna isprava-presuda Osnovnog suda, koja je potvrđena presudom Okružnog suda, djelimično neizvršiva, imao mogućnost da usvoji žalbu tuženih koju su izjavili protiv prvostepene presude-izvršne isprave i da predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak, radi utvrđenja širine spornog puta umjesto što je odbio žalbu kao neosnovanu, nalazeći da je presuda izvršiva“. Apelanti su naveli da, zbog ovakvih kontradiktornih odluka, nisu u mogućnosti koristiti svoje parcele, niti dio puta u odnosu na koji je rješenje o izvršenju postalo konačno i pravomoćno zbog čega trpe materijalnu štetu. Relevantni propisi

12. Zakon o izvršnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 59/03, 85/03, 64/05 i 118/07) u relevantnom dijelu glasi:

Član 27.

Podobnost izvršne isprave za izvršenje (1) Izvršna isprava podobna je za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik, te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze.

Član 49. (1) Rješenje o prigovoru donosi sudija. (2) Rješenjem se prigovor usvaja, odbija ili se odbacuje kao neblagovremen, nepotpun ili nedozvoljen. (3) Ako usvoji prigovor, sud će, prema okolnostima slučaja, obustaviti izvršenje u cijelosti ili djelimično i ukinuti provedene radnje.

13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

14. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi, Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

15. U vezi sa navodima apelanata o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu, koji se odnose isključivo na način na koji su redovni sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo u predmetnom izvršnom postupku, Ustavni sud ukazuje da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva , presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, «Službeni glasnik BiH» broj 58/05).

16. Ustavni sud primjećuje da su redovni sudovi u izvršnom postupku apelanata dali detaljne, jasne i precizne razloge iz kojih je proizašao zaključak da izvršna isprava u jednom dijelu nije podobna za izvršenje u skladu sa relevantnim odredbama ZIP-a, zbog čega je odlučeno da se obustavi izvršenje u tom dijelu. Naime, Okružni sud je, potvrđujući rješenje Osnovnog suda kojim je izvršenje djelimično obustavljeno, jasno obrazložio da je takva odluka zasnovana na pravilnoj primjeni odredaba ZIP-a, budući da je utvrđeno da u izvršnoj ispravi nije određena širina prolaza u dijelu dužine spornog puta od 36 m, tj. nije u cijelosti naznačen obim obaveze. Ustavni sud ističe da obrazloženja osporenih rješenja nisu proizvoljna, nego su u obrazloženjima jasno navedene odredbe ZIP-a kojima su propisane mogućnosti koje sprečavaju izvršenje. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa navodima apelanata o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu nema ničega što ukazuje na to da apelanti imaju «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije a koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine očigledno (prima facie) neosnovani.

17. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1210/09 (M. R. i M. R.) | Sudska praksa | Aktio