Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2359/09 (M. K.)

Odluka donesena 13. 06. 2012.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Penzija
  • Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Upravni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2359/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 06. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 13. juna 2012. godine, u predmetu broj AP 2359/09, rješavajući apelaciju Milene Kobas, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milene Kobas podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 U 000779 08 U od 23. juna 2009. godine, Rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske – Odjeljenje za rješavanje o pravima iz PIO u drugom stepenu u Banjaluci broj 1044702328 od 6.

novembra 2008. godine i Rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske – Filijala Banjaluka broj 1044702328 od 30. septembra 2008. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Milena Kobas (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banjaluke, podnijela je 20. jula 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 000779 08 U od 23. juna 2009. godine, Rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske – Odjeljenje za rješavanje o pravima iz PIO u drugom stepenu u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Fond za PIO) broj 1044702328 od 6. novembra 2008. godine i Rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske – Filijala Banjaluka (u daljnjem tekstu: Fond PIO - Filijala Banjaluka) broj 1044702328 od 30. septembra 2008. godine. Apelantica je, 25. januara 2010. godine, 20. juna 2011. godine i 6. marta 2012. godine, Ustavnom sudu dostavila dopune apelacije.

2. Rješenjem Fonda PIO - Filijala Banjaluka broj 1044702328 od 30. septembra 2008. godine, apelantici je priznato pravo na starosnu penziju počev od 28. septembra 2008. godine u iznosu od 534,93 KM mjesečno. Penzija je određena na osnovu penzijskog staža od 40 godina i jednog dana, u visini 75% od penzijskog osnova utvrđenog u iznosu od 648,83 KM. U obrazloženju rješenja je navedeno da je u postupku po zahtjevu apelantice od 24. septembra 2008. godine, za priznavanje prava na starosnu penziju, utvrđeno je da je apelantica rođena 30. oktobra 1950. godine i da na dan podnošenja zahtjeva ima navršenih 57 godina života sa ukupnim penzijskim stažom od 40 godina i jedan dan, u koji je uračunat ostvareni staž osiguranja u bivšoj SR BiH od 26. septembra 1968. godine do 30. aprila 1992. godine neprekidno, te staž u Republici Srpskoj od 1. maja 1992. do 27. septembra 2008. godine. Na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja, Fond PIO - Filijala Banjaluka je 30. septembra 2008. godine donijela rješenje kojim se apelantici, shodno odredbama čl. 77. do 87. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 106/05, u daljnjem tekstu: Zakon o PIO) priznaje pravo na starosnu penziju na način preciziran u izreci rješenja.. Navedeno je da apelanticin penzijski osnov za ostvareni ukupan penzijski staž prema obračunu koji se nalazi u spisu predmeta iznosi 648,83 KM sa čim u vezi je određena penzija u visini od 75% od osnova i iznosi 486,62 KM koji iznos je uvećan shodno Odluci o usklađivanju penzija („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 49/08) pa tako da na kraju apelanticina penzija iznosi 534,93 KM.

3. Rješenjem Fonda za PIO broj 1044702328 od 6. novembra 2008. godine žalba apelantice, podnesena protiv prvostepenog rješenja je odbijena, kao neosnovana. U obrazloženju rješenja, Fond za PIO je istakao da je cijenio apelanticine navode i nakon uvida u spise predmeta utvrdio da je osporeno rješenje doneseno na osnovu pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu zakonskih propisa. Navedeno je da je odredbama čl. 77. do 81. Zakona o PIO propisano da penzijski osnov za određivanje starosne i invalidske penzije predstavlja prosječan iznos plaća, odnosno neto osnovica osiguranja počev od 1. januara 1970. godine do dana ostvarivanja prava, s tim što se za utvrđivanje penzijskog osnova ne uzimaju plate niti osnovice osiguranja iz 1992. i 1993. godine, kao ni iz godine u kojoj osiguranik stiče pravo na penziju. Prema odredbi člana 82. Zakona o PIO-u, plate i osnovice koje su uzete za utvrđivanje penzijskog osnova, valorizuju se prema kretanju prosjeka neto plata svih zaposlenih u bivšoj Bosni i Hercegovini i Republici Srpskoj i na taj način dovode na nivo neto plata u Republici Srpskoj u kalendarskoj godini koja prethodi godini početka primjene odredaba čl. 77. do 87. Zakon o PIO, tj. u 2001. godini, a koja se usklađuje svake godine prema stopi rasta plata u godini u kojoj osiguranik stiče pravo na penziju.

4. Navedeno je da mogućnost usklađivanja koeficijenta valorizacije razmatra Upravni odbor Fonda PIO svake godine a iste se obavezno usklađuju kada se steknu uslovi za to. Dalje, da na osnovu odredbe člana 83. Zakona o PIO-a, koeficijenti za valorizaciju plata u smislu člana 82. Zakona o PIO-u, utvrđuje Fond PIO svake kalendarske godine na osnovu statističkih podataka o kretanju neto plata koje objavljuje Zavod za statistiku Republike Srpske. U vezi s tim, shodno odredbama čl. 82. i 83. Zakona o PIO, Upravni odbor Fonda PIO je donio Odluku o utvrđivanju koeficijenata za valorizaciju plata za 2008. godinu u kojoj je navedeno da će se primjenjivati na sve zahtjeve za ostvarivanje prava počev od 1. januara 2008 godine („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 26/08, u daljnjem tekstu: Odluka o utvrđivanju koeficijenata). Prema toj Odluci o utvrđivanju koeficijenata, plate i osnovice osiguranja koje ulaze u penzijski osnov valorizuju se prema kretanju neto plata svih zaposlenih u bivšoj SRBiH i Republici Srpskoj i dovode na nivo od 423,00 KM neto plata u 2004. godini koja prethodi godini na koju su usklađene penzije. Nadalje, navedeno je da se prema godini u kojoj su ostvarene plate i osnovice osiguranja počevši od 1970. godine preračunavaju odgovarajućim koeficijentima koji su tabelarno prikazani u predmetnom rješenju, i to počev od 1970. do 2007. godine. Navedeno je da je, u tom smislu, apelantici utvrđen penzijski osnov u iznosu od 648,83 KM i da su u obračun penzijskog osnova uzete plate od 1970. do 2007. godine, preračunate u skladu sa naprijed navedenim koeficijentima i valorizovane na 2004. godinu. Navedeno je da je nesporno da je u pobijenom rješenju konstatovano da su plate valorizovane na 2007. godinu. Međutim, rješavajući po žalbi apelantice a u cilju pravilnog rješavanja upravne stvari izvršen je novi obračun penzijskog osnova sa platama valorizovanim na 2004. godinu i koji iznosi također 648,83 KM. Dakle, pomenuti nedostatak nije od uticaja na rješenje stvari, stoga je zaključeno da je penzijski osnov apelantice obračunat u skladu sa važećim propisima a da su njeni žalbeni navodi u potpunosti neosnovani.

5. U pogledu apelanticinih navoda da joj penzija nije uvećana za 6%, mada je u sredstvima informisanja objavljeno da će se penzije za septembar 2008. godine uvećati za 6%, Fond za PIO je istakao da je utvrđeno da je penzija apelantice uvećana za 9,9291% shodno Odluci o usklađivanju penzija, te da će sva daljnja eventualna povećanja penzije izvršit će nadležna služba za isplatu penzija po službenoj dužnosti.

6. Presudom Okružnog suda broj 1 0 U 000779 08 U od 23. juna 2009. godine, u upravnom sporu protiv Rješenja Fonda za PIO broj 1044702328 od 6. novembra 2009. godine, apelanticina tužba je odbijena, kao neosnovana. U obrazloženju presude, Okružni sud je ponovio činjenično i pravno utvrđenje upravnih organa te je istakao da je utvrdio da su u konkretnom slučaju apelanticine plate (koje ona tužbom ne osporava) valorizovane primjenom koeficijenata u skladu sa Odlukom o utvrđivanju koeficijenata, kako je to sve pravilno i konstatovano u obračunu penzijskog osnova od 30. oktobra 2008. godine (koji se nalazi u spisu predmeta) a na osnovu kojeg je apelantici i utvrđen penzijski osnov u iznosu od 648,83 KM (kojim je i otklonjena greška učinjena kod obračuna od 17. aprila 2008. godine u kojem je navedeno da su plate valorizovane na 2001. godinu a što nije bilo od uticaja na zakonitost prvostepenog rješenja jer je istim pravilno određen isti iznos penzijskog osnova kao u obračunu od 30. oktobra 2008. godine).

7. Nadalje, Okružni sud je istakao, da je apelantica zahtjev za ostvarivanje penzije podnijela u 2008. godini, da su prilikom obračuna penzijskog osnova, u skladu sa članom 77. stav 1. Zakona o PIO-u, pravilno uzete godine navedene u obračunu penzijskog osnova i to od 1. januara 1970. do 2007. godine, što iznosi 36 godina. Nadalje je navedeno i da su pravilno utvrđeni iznosi plata koje je apelantica u tim godinama ostvarivala te da su na te iznose plata pravilno primijenjeni koeficijenti primjenom Odluke o utvrđivanju koeficijenata .S obzirom na navedeno, Okružni sud je ocijenio neosnovanim navode apelantice da su u konkretnom slučaju kod obračuna penzijskog osnova pogrešno primijenjeni koeficijenti za obračun. U vezi s tim, navedeno je da je Fond za PIO pri utvrđivanju penzijskog osnova bio dužan da primijeni Odluku o utvrđivanju koeficijenata, pa je u tom smislu Okružni sud naveo da je osporeni akt Fonda PIO-a zakonit jer je pravilnom primjenom tih koeficijenata i zbirom valoriziovanih iznosa plata Fond PIO pravilno utvrdio da penzijski osnov za apelanticu, u smislu člana 89. stav 2. Zakona o PIO-u. Dalje je navedeno da se, uz usklađivanje penzija sa Odlukom o usklađivanju penzija, penzije od 1. maja 2005. godini povećavaju za 9,9291% i na taj način dovede na nivo penzija iz 2006. godine i iznose 534, 93 KM, koliko je apelantici i utvrđena visina penzije a o čemu su, kako u prvostepenom rješenju Fonda PIO - Filijala Banjaluka tako i u osporenom aktu (koji sa prvostepenim rješenjem čini pravno jedinstvo) i dati dovoljno jasni i argumentovani razlozi koje u svemu prihvata i Okružni sud. Također, Okružni sud je naveo da se i po njegovom zaključku činjenično i pravno utvrđenje izraženo u osporenom aktu ne može dovesti u sumnju navodima žalbe, te je stoga apelanticinu tužbu odbio, kao neosnovanu.

8. Apelantica smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na zabranu zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije te prava iz čl. 6. i 7. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (u daljnjem tekstu: Međunarodni pakt). Apelantica tvrdi da je u postupku određivanja visine starosne penzije pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešno primijenjeno materijalno pravo te da je Okružni sud pogrešno interpretirao njen tužbeni zahtjev. Apelantica ukazuje da obračun njenog penzijskog osnova nije zakonit jer koeficijenti valorizacije njenih plata nisu utvrđeni u skladu sa statističkim podacima o kretanju plata u SR BIH i Republici Srpskoj. Dalje, apelantica citira i detaljno analizira odredbe (koje su po njenom mišljenju relevantne) Zakona o PIO-u i Odluke o utvrđivanju koeficijenata kao i Odluke o usklađivanju penzija, te ističe da je „apsurdan“ stav Okružnog suda u osporenoj presudi po kojem je njen penzijski osnov utvrđen na zakonit način. Ističe da član 82 stav 2. Zakona o PIO propisuje „mogućnost usklađivanja koeficijenata valorizacije iz stava 1. ovog člana razmatra Upravni odbor Fonda svake godine a isti se obavezno usklađuju svake godine kad se steknu uslovi za to", te da taj član ne podrazumijeva pravo Fonda PIO i suda „da falsifikuju“ statističke podatke o kretanju prosjeka neto plata svih zaposlenih u bivšoj BIH i Republici Srpskoj i da ne treba primjenjivati odredbe člana 82. stav 1, i čl. 237. i 83. Zakona o PIO-a. Apelantica dalje ističe da je nejasno zašto su Fond PIO i sud, pri obračunu njenog penzijskog osnova, primijenili Odluku o utvrđivanju koeficijenata, iako je ta odluka, kako to tvrdi apelantica, u suprotnosti sa citiranim zakonskim propisima, statističkim podacima o kretanju neto plata svih zaposlenih u bivšoj SR BIH i Republici Srpskoj. Apelantica dalje tvrdi da je ona u tužbi, između ostalog, tražila da, „ako Fond PIO RS nije u mogućnosti da joj penzijski osnov i visinu penzije utvrdi na osnovu plata na koje su plaćeni doprinosi za penzijsko i invalidsko osiguranje uvećanih indeksom porasta plata u SR BIH i Republici Srpskoj od 1970. do 2007. godine“ da se „odriče se prava na penziju i od Fonda traži da joj vrati sve iznose doprinosa na ime penzijskog i invalidskog osiguranja za tih 40 godina sa zakonskim zateznim kamatom“, što je sud u potpunosti ignorisao u osporenoj odluci. U dopunama apelacije, apelantica je dodatno potkrijepljivala istaknute navode o nezakonitosti odluka organa uprave i Okružnog suda.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

10. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

11. U vezi sa navodima apelantice o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu, koji se u suštini zasnivaju na tvrdnji o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i o pogrešnoj primjeni prava, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan način na koji to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno da li je prekršeno pravo na imovinu (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).

12. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da su organi uprave i Okružni sud dovoljno jasno obrazložili svoje odluke, a takva obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Dalje, Ustavni sud naglašava da je predmet ovog upravno-sudskog postupka isključivo odluka kojom je apelantici priznato pravo na starosnu penziju (kako prvostepena tako i drugostepena) te način na koji je utvrđena njena visina i da je Okružni sud obavezan da zakonitost osporenog akta ispituje na bazi činjenica utvrđenih u upravnom postupku. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da su organi uprave utvrdili činjenice koje se odnose na postojanje uslova za sticanje prava na penziju i utvrdili penzijski osnov prema relevantnim odredbama Zakona o PIO i Odlukom o utvrđivanju koeficijenata. Okružni sud je potvrđujući pravilnost i zakonitost rješenja upravnih organa također dovoljno jasno obrazložio na koji način je utvrđena visina apelanticine penzije, odnosno da je zaključio da je Fond PIO pravilno obračunao penzijski osnov za apelanticu. Pored toga, Ustavni sud zapaža da je apelantica i u podnijetoj tužbi protiv Rješenja Fonda PIO-a isticala skoro identične navode kao i u apelaciji koje je Okružni sud, u okviru zakonom utvrđenih okvira ispitao, i zaključio da su neosnovani. Ustavni sud također ukazuje da apelantica u apelaciji ne nudi bilo kakve argumente koji bi opravdali njenu tvrdnju da je na bilo koji način došlo do kršenja prava na pravično suđenje ili prava na imovinu, osim što je nezadovoljna ishodom konkretnog postupka.. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa navodima apelantice o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu nema ništa što ukazuje da apelantica ima «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovini i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, očigledno (prima facie) neosnovani.

13. Apelantica navodi da joj je osporenim odlukama povrijeđeno i pravo iz člana 17. Evropske konvencije, te pravo iz čl. 6. i 7. Međunarodnog pakta. Ustavni sud primjećuje da apelanica posebno ne obrazlaže u čemu smatra da se sastoje povrede navedenih prava, ali da iz sadržaja apelacije proizlazi da smatra da su joj navedena prava povrijeđena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Imajući u vidu navedeno, kao i zaključak u vezi sa navodnom povredom prava na pravično suđenje i pravo na imovinu, te podržavajući svoju praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta pokretali gotovo identična pravna pitanja(vidi,Ustavni sud, Odluka o dopustivosti AP 113-09 od 25. oktobra 2011. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja nema ničega što ukazuje na to da se osporenim odlukama na bilo koji način pokreće pitanje povrede bilo kojeg od navedenih prava, odnosno da je povreda navedenih prava moguća, zbog čega je apelacija i u ovom dijelu očigledno (prima facie) neosnovana..

14. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana, ukoliko ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da nije «žrtva» kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2359/09 (M. K.) | Sudska praksa | Aktio