Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2812/09 (M. B.)

Odluka donesena 13. 06. 2012.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Ostavinski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2812/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 06. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 13. juna 2012. godine, u predmetu broj AP 2812/09, rješavajući apelaciju Milana Baštića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milana Baštića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Livnu broj 010-0-Gž-08-

000805 od 3. jula 2009. godine zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Milan Baštić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, kojeg zastupa Mirko Šavija advokat iz Gradiške, podnio je 7. septembra 2009. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 010-0-Gž-08-000805 od 3. jula 2009. godine.

2. Općinski sud u Bugojnu je proveo ostavinski postupak iza Luke Popovića (u daljnjem tekstu: ostavitelj) koji je umro 5. novembra 1969 godine te rješenjem o nasljeđivanju broj O-278/70 od 25. marta 1972 godine utvrdio da imovinu ostavitelja sačinjavaju nekretnine pobliže navedene u dispozitivu rješenja a za testamentarne nasljednike proglasio sina Slobodana Popovića sa djelom ½ i kći Ljubicu Popović sa djelom ½. U obrazloženju rješenja je navedeno da je ostavitelj za života sačinio pismenu oporuku na osnovu koje je kao jedine nasljednike na svojoj imovini odredio djecu Slobodana i Ljubicu. Dalje je navedeno da su ostali nasljednici ostavioca (kćerke Kosa, Velinka (majka apelanta) Nedža, Joka i sin Svetozar) oporuku priznali kao pravno valjanu te od imovine za sebe nisu tražili ništa.

3. Osnovni sud u Bugojnu je pravosnažnim dopunskim rješenjem o nasljeđivanju broj O-278/70 od 14. maja 1990. godine, naknadno pronađene nekretnine upisane u z.k. ul. broj 707. i 708. k.o. Kupres uručio nasljednicima sinu Slobodanu Popoviću i kćerki Ljubici Popović na jednake dijelove.

4. Općinski sud u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je rješenjem o nasljeđivanju broj O-

449/05 14. septembru 2006. godine, ostavinu iza ostavioca koja se sastoji od nekretnina upisanih u z.k. ul. broj 707. i 708. k.o. Kupres na osnovu zakona uručio nasljednicima pobliže navedenim u dispozitivuu rješenja među kojima je i apelant kao unuk ostavioca sa djelom 1/30.

5. Odlučujući o žalbi nasljednika Branke Golić i Stevana Popovića, Kantonalni sud je rješenjem broj 010-0-Gž-07-000-381 od 6. novembra 2007. godine, žalbu uvažio osporeno rješenje ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak.

6. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je istakao da je iza ostavioca već proveden ostavinski postupak i to rješenjem o nasljeđivanju od 25. marta 1972 godine i dopunskim rješenjem od 14. maja 1990. godine kojim su nekretnine upisane u z.k. ul. broj 707 i 708 k.o. Kupres uručene nasljednicima sinu Slobodanu i kćerki Ljubici pa proizilazi da se imovina iza ostavitelja već raspravljala. Kantonalni sud je dalje naveo da je iz dopisa Zemljišno knjižnog ureda Općinskog suda od 30. septembra 2005. godine utvrđeno da se ostavitelj Popović Luka još uvijek vodi kao suvlasnik nekretnina upisanih u z.k. ul. broj 707. i 708. k.o. Kupres pa proizilazi da dopunsko rješenje o nasljeđivanju Osnovnog suda u Bugojnu broj O-278/70 od 14. maja 1990. godine nije ni provedeno kroz zemljišne knjige. Kantonalni sud je uputio prvostepeni sud da u ponovnom postupku utvrdi da li među nasljednicima postoje sporna pitanja radi kojih bi bilo potrebno prekinuti postupak i uputiti nasljednike na parnicu ili donijeti novu odluku kojom će raspraviti zaostavštinu.

7. U ponovnom postupku Općinski sud-Odjeljenje suda u Tomislavgradu je rješenjem broj 068-

2-O-08-000 013 od 4. aprila 2008. godine, prekinuo postupak iza ostavitelja te uputio sudionike ostavinskog postupka Branku Golić i Stevana Popovića da u roku od 30 dana po pravosnažnosti rješenja kod nadležnog suda kao tužitelji pokrenu parnicu radi utvrđenja prava na nasljedstvo iza ostavitelja.

8. Odlučujući o žalbi nasljednice Branke Golić, Kantonalni sud je rješenjem broj 010-0-Gž-08-

000805 od 3. jula 2009. godine žalbu uvažio i prvostepeno rješenje preinačio tako što se ostavinski postupak iza ostavitelja neće provoditi i isti se obustavlja.

9. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je istakao da iz stanja spisa proizilazi da je nesporno iza ostavitelja koji je umro 5. novembra 1969. godine proveden ostavinski postupak i da je doneseno rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Bugojnu broj O-278/70 od 25. marta 1972 godine te nakon toga i dopunsko rješenje Osnovnog suda u Bugojnu broj O-278/70 od 14. maja 1990. godine koje je pravosnažno i kojim su nekretnine upisane u zk. ul. broj 707. i 708. k.o. Kupres uručene nasljednicima sinu Slobodanu i kćeri Ljubici na jednake dijelove. Obzirom da je imovina iza ostavitelja već raspravljena i pravosnažno je okončan ostavinski postupak Kantonalni sud je žalbu uvažio, prvostepeno rješenje preinačio i obustavio ostavinski postupak iza ostavitelja.

10. Kantonalni sud je na kraju istakao da ako se nakon pravosnažnog rješenja o nasljeđivanju pronađe imovina za koju se u vrijeme donošenja rješenja nije znalo da pripada ostavitelju sud neće ponovo raspravljati ostavštinu već će ovu imovinu novim rješenjem-dopunskim raspodijeliti na osnovu ranije donesenog rješenja o nasljeđivanju. Kada je raspravljanje zaostavštine završeno pravosnažnim rješenjem o nasljeđivanju a postoje uslovi za ponavljanje postupka po pravilima parničnog postupka, neće se ponoviti postupak raspravljanje ostavštine, već sudionici svoja prava mogu ostvariti u parničnom postupku.

11. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je hronološki naveo tok postupka pred redovnim sudovima a povredu navedenih prava vidi u proizvoljnoj primjeni prava. Apelant je istakao da je on nesporno nasljednik iza ostavitelja na nekretninama upisanim u z.k. ul. broj 707 i 708 k.o. Kupres a što je utvrđeno rješenjem o nasljeđivanju od 14. septembra 2006. godine te smatra da mu je neučestvovanjem u ostavinskom postupku na naknadno pronađenoj imovini povrijeđeno pravo na imovinu. Predložio je da Ustavni sud usvoji apelaciju i ukine osporeno rješenje.

12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

13. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudencji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezotur-

Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

14. Vezano za navode apelanata o kršenju prava na pravično suđenje i imovinu, koji se isključivo odnose na utvrđeno činjenično stanje i primjenu materijalnog prava Ustavni sud ukazuje da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno da li je prekršeno pravo na imovinu (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP- 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).

15. Ustavni sud zapaža da je redovni sud dovoljno jasno obrazložio da se imovina iza ostavitelja već raspravljala i da je ostavinski postupak pravosnažno okončan rješenjem o nasljeđivanju od 25. marta 1972 godine i dopunskim rješenjem od 14. maja 1990. godine, te da se ostavinski postupak koji je ponovo pokrenut iza ostavitelja neće provoditi i zašto se obustavlja, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Ustavni sud također ukazuje da apelant u apelaciji ne nudi bilo kakve argumente koji bi opravdali njegovu tvrdnju da je na bilo koji način došlo do kršenja prava na pravično suđenje ili prava na imovinu, osim što je nezadovoljan ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa navodima apelanta o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu nema ništa što ukazuje da apelant ima «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovini i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani.

16. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2812/09 (M. B.) | Sudska praksa | Aktio