Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2935/09 (M. I.)
Odluka donesena 13. 06. 2012.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Vlasničko-pravni odnosi
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2935/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 06. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 13. juna 2012. godine, u predmetu broj AP 2935/09, rješavajući apelaciju Mustafe Ibrulja, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mustafe Ibrulja podnesena protiv Presude Apelacionog suda Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine broj 097-0-Gž-08-001928 od 2. juna 2009. godine i Presude Osnovnog suda Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine broj 096-
0-P-07-000751 od 12. septembra 2008. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Mustafa Ibrulj (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, koga zastupa Milenko Simikić, advokat iz Brčkog, podnio je 11. septembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Apelacionog suda Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 097-0-Gž-08-001928 od 2. juna 2009. godine i Presude Osnovnog suda Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 096-0-P-07-000751 od 12. septembra 2008. godine.
2. Presudom Osnovnog suda broj 096-0-P-07-000751 od 12. septembra 2009. godine, koja je potvrđena Presudom Apelacionog suda broj 097-0-Gž-08-001928 od 2. juna 2009. godine, odbijen je kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi da je Fatima Beganović (u daljnjem tekstu: tužena) bespravno zauzela dio apelantovih parcela označenih kao k.č. br. 374/1 njiva 5. klase „Poljice“ površine od 32 m², dvorište površine od 500 m², stambena zgrada površine od 133 m², stambena zgrada površine od 101 m² i k.č. br. 374/2 njiva 5. klase „Poljice“ površine od 7516 m² upisanih u p.l. br. 421 k.o. Omerbegovača i to u površini od oko 2.000 m², te da se tužena obaveže da odmah preda apelantu u posjed i slobodno raspolaganje dio predmetnih nekretnina, te da se ubuduće uzdrži od ometanja apelanta na bilo koji način, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka, a sve u roku od 15 dana po pravosnažnosti presude i pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Određeno je da svaka strana snosi svoje troškove parničnog postupka.
3. U obrazloženju presude Apelacionog suda se navodi da se apelantov tužbeni zahtjev zasniva na tvrdnji da je on vlasnik nekretnina k.č. br. 374/1, njiva 5. klase „Poljica“ površine 32 m², dvorište površine od 500 m², stambena zgrada površine 133 m², stambena zgrada površine 101 m² i k.č. 374/2 njiva 5. klase „Poljice“ u površini od 7516 m² upisanih u p.l. 421 k.o. Omerbegovača, te da je tužena samovoljno pomjerila međašne znake u apelantov posjed pa je zauzela dio od naznačenih nekretnina u površini od oko 2.000 m² i pored toga što je postupak komasacije okončan, stanje je nepromijenjeno.
4. Istaknuto je da je prvostepeni sud proveo dokaze po apelantovom prijedlogu uvidom u spis Osnovnog suda broj P-528/03-I koji je vođen povodom apelantove tužbe po istom pravnom osnovu (radi predaje u posjed dijela istih nekretnina) i koji je okončan odbacivanjem tužbe zbog nenadležnosti suda. Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka geometra iz tog predmeta prvostepeni sud je utvrdio da se podaci komasacionih planova ne mogu ocijeniti kao punovažni jer nije završen postupak izlaganja, te kao takvi nisu verificirani. S obzirom na to da se iz navedenih dokaza, nalaza vještaka na koji se apelant poziva, nisu mogle utvrditi odlučne činjenice, a apelant je u toku postupka odustao od izvođenja dokaza vještačenjem, prvostepeni sud je zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan, na osnovu primjene pravila o teretu dokazivanja.
5. Apelacioni sud je naveo da iz rješenja od 25. maja 2005. godine, kojim je pravosnažno okončan predmet broj P-528/03-I, proizlazi da je uvidom u spis broj R-164/01-4 odnosno skicu lica mjesta sudskog vještaka geometra Hajrudina Hamidovića, njegov nalaz, te prema važećim katastarskim planovima i faktičkom stanju lica mjesta, utvrđeno da postoji odstupanje na štetu apelantovih parcela označenih kao k.č. br. 374/2 i k.č. br. 374/1 i to u površini od 1.741 m², koji dio se nalazi u posjedu tuženih u sklopu parcele k.č. br. 324. Dalje je utvrđeno da je u tom postupku vještakinja Senada Hamidović konstatirala nekretnine koje su predmet spora, da je na području Omerbegovače gdje se nalaze predmetne nekretnine rađena komasacija u toku 1986-1988. godine, da je u tom postupku (komasacije) vršeno odvajanje građevinskog dijela zemljišta od onog koji je ušao u postupak komasacije, da su ekipe na terenu vršile izmjenu granica posjeda-parcela, te su parcele dobijale novi oblik i površinu koja je pojedincima prikazana na licu mjesta ali da nakon terenskog dijela nije vršeno javno izlaganje iskaza novog stanja, zbog čega podaci komasacionih planova (u vrijeme odlučivanja) nisu važeći.
6. Navedeno je da je apelant u žalbi istrajan na tome da je radi ocjene osnovanosti zahtjeva za utvrđenje zauzeća dijela nekretnine opredijeljenom tužbom trebalo odlučiti na osnovu upravo tih dokaza jer je postupak komasacije pravosnažno okončan, te da su nekretnine apelantovo vlasništvo sada upisane u popisni list br. 400 k.o. Omerbegovača (koji je kao dokaz priložen u spis u toku trajanja predmetnog postupka).
7. Međutim, prema mišljenju Apelacionog suda, prvostepeni sud je to pitanje raspravio, te primjenom pravila o teretu dokazivanja osnovano zaključio da apelant nije dokazao da je tužena u posjedu dijela nekretnina opredijeljenim zahtjevom. S tim u vezi je navedeno da su nekretnine u apelantovom vlasništvu u postupku komasacije dobile novu oznaku, oblik i površinu što se utvrđuje iz popisnog lista br. 400. U smislu odredbe člana 7. stav 1. Zakona o parničnom postupku apelant treba da dokaže pravni osnov tužbe jer tužena u odgovoru na tužbu tvrdi da su joj nekretnine koje drži u posjedu dodijeljene u postupku komasacije. Konstatirano je da je apelant kao dokaz priložio Rješenje Vijeća za izlaganje podataka o nekretninama i utvrđivanja prava na zemljištu Dn. br. 01-036-951-
400/07 od 28. aprila 2008. godine iz kojeg se utvrđuje pravo vlasništva u kojem je sadržano i pravo posjeda u apelantovu korist na zemljištu označenom brojem komasacionih parcela 70, 780 i 781/1 iz popisnog lista br. 400 k.o. Omerbegovača ukupne površine od 8.187 m² pa nekretnine u pogledu oznake, površina i oblika nisu u saglasnosti sa nekretninama iz p.l. br. 421 k.o. Omerbegovača, prema kojim je opredijeljen zahtjev i koji do končanja prvostepenog postupka nije preciziran u pogledu novih oznaka.
8. Apelacioni sud je našao da se na osnovu podataka popisnog lista broj 400 k.o. Omerbegovača, te rješenja Vijeća od 28. aprila 2008. godine može zaključiti da je postupak komasacije završen, ali da su nekretnine u apelantovom vlasništvu u postupku komasacije promijenile oblik, površinu i oznaku što se jedino moglo pouzdano utvrditi identifikacijom putem vještaka geometra (čl. 184. i 188. ZPP) ili drugih relevantnih dokaza, npr., iskaz novog stanja zemljišta (član
69. Zakona o komasaciji DBBiH, „Službeni glasnik DBBiH“ broj 7/06). Međutim, utvrđeno je da je apelant izričito odustao od izvođenja dokaza putem vještaka geometra, a nije predložio dokaze kojim dokazuje svoj zahtjev (da su nekretnine sa oznakama iz tužbe raspoređene iz komisione mase). Naime, podaci iz popisnog lista broj 400 k.o. Omerbegovača upućuju da su nekretnine vlasništvo apelanta označene drugim oznakama i po površini imaju drugi oblik u odnosu na zahtjev a apelant radi utvrđivanja svih činjenica to ne čini ni u žalbi već je istrajan u tvrdnji da osnovanost zahtjeva proizlazi iz dokaza u spisu broj P-528/03-I pa primjena pravila o teretu dokazivanja, prema mišljenju Apelacionog suda, opravdava zaključak prvostepenog suda da činjenice koje predstavljaju stvarnu osnovu tužbe nisu dokazane. Pored navedenog, prema ocjeni Apelacionog vijeća, faktičko stanje se moglo izmijeniti zbog proteka vremena od vještačenja u predmetima koji su prethodili ovom predmetu pa su tako i nekretnine koje su sada u posjedu tužene mogle promijeniti oznaku, oblik i površinu. Prema mišljenju Apelacionog suda, to ne znači da je apelantu uskraćena sudska zaštita u ostvarivanju njegovog prava, ali sa pravilno opredijeljenim zahtjevom i uz uvjet da iznese sve činjenice koje opravdavaju njegov zahtjev i predloži dokaze kojima dokazuje te činjenice.
9. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Navodi da su sudovi imali dovoljno dokaza na osnovu kojih bi usvojili njegov tužbeni zahtjev. Ističe da je iz dokaza u spisu, prije svega uvidom u spis broj P-528/03-I (postupak ranije vođen između istih parničnih stranaka), očigledno da postoji zauzeće na štetu apelantovih nekretnina u ukupnoj površini od 1.741 m² i da te nekretnine u posjedu drži tužena. Smatra da nije prihvatljiv stav Apelacionog suda da je zbog činjenice da su sporne nekretnine nakon postupka komasacije dobile nove oznake i oblik, apelantov tužbeni zahtjev „nepravilan“. Prema njegovom mišljenju, riječ je o istim nekretninama a činjenica da su sporne nekretnine nakon postupka komasacije dobile nove oznake ne znači da bi sudska odluka bila neprovediva jer se u spisu nalazi nalaz i mišljenje vještaka geometra iz koga je vidljivo da je riječ o istim nekretninama.
10. U svom odgovoru na apelaciju Apelacioni sud je istakao da je za potpuno razjašnjenje stvari (s obzirom na to da se zahtjevom iz tužbe traži predaja u posjed nekretnina iz p.l. 421 k.o. Omerbegovača) bilo neophodno provesti vještačenje radi identifikacije nekretnina čija se predaja u posjed traži, tim prije što je postupak komasacije okončan u vrijeme odlučivanja o tužbi, što je apelant u redovnom postupku i predložio, a potom odustao od izvođenja tog dokaza.
11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
12. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje, koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje na to da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99; i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-
Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
13. U vezi sa apelantovim navodima o kršenju prava na imovinu, koji se odnose isključivo na način na koji su redovni sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo, Ustavni sud ukazuje da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je, eventualno, došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.
14. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženjima osporenih odluka dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odluke, te da se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu proizvoljna ili neprihvatljiva sama po sebi. Imajući u vidu navedeno, a naročito stavove Evropskog suda i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ koji pokreće pitanje prava na imovinu iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije koje bi trebalo meritorno razmotriti. Zbog toga, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani.
15. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić