Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-978/09 (F. E., R. H., S. M., A. F., H. H., Z. V. i N. T. iz Prijedora)

Odluka donesena 13. 06. 2012.

Nema povrede
Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Invalidnina
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-978/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 06. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 13. juna 2012. godine, u predmetu broj AP-978/09, rješavajući apelaciju Feride Elezović i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Feride Elezović, Rukije Hegić, Senade Medić, Ajke Ferizović, Hatidže Hopovac, Zinete Vučkić i Namke Talić podnesene protiv: -presuda Okužnog suda u Banja Luci broj 11 0 U 000799 08 U od 24. februara 2009. godine, broj 11-0-U-000623-08-U od 26. januara 2009. godine, broj 11 0 U 000844 08 U od 23. aprila 2009. godine, broj 11 0 U 000824 08 U od 11. maja 2009. godine, broj 11 0 U 000801 08 U od 10. aprila 2009. godine, broj 11 0 U 001663 09 U od 13. novembra 2009. godine, broj 11 0 U 006678 11 U od 27. februara 2012. godine, -rješenja Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske broj 16-534-3889/08 od 18. novembra 2008. godine, broj 16-

534-3892/08 od 3. oktobra 2008. godine, broj 16-534-5179/08 od 17. novembra 2008. godine, broj 16-534-4432/08 od 18. novembra 2008. godine, broj 16-534-4434/08 od 18. novembra 2008. godine, broj 16-

03/2-1-4-534-5864/08 od 11. maja 2009. godine, broj 16-03/2-1-4-534-

5054/08 od 10. februara 2011. godine i -rješenja Odjeljenja za boračko-invalidsku zaštitu Opštine Prijedor broj 03-534-38/07 od 8. aprila 2008. godine, broj 03-534-

596/07 od 11. marta 2008 godine, broj 03-534-108/07 od 6. maja 2008. godine, broj 03-534-13 od 10. aprila 2008. godine, broj 03-534-23/07 od 8. aprila 2008. godine, broj 03-534-204/07 od 3. juna 2008. godine, broj 03-534-148/07 od 16. maja 2008. godine,zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. Ferida Elezović, Rukija Hegić, Senada Medić, Ajka Ferizović, Hatidža Hopovac, Zineta Vučkić i Namka Talić iz Prijedora (u daljnjem tekstu: apelantice), podnijele su u periodu od 27. marta 2009. godine do 8. maja 2012. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu Okružni sud), rješenja Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) i rješenja Odjeljenja za boračko-invalidsku zaštitu Opštine Prijedor (u daljnjem tekstu: Odjeljenje) navedenih u izreci ove odluke, kojim je odlučivano o pojedinačnim zahtjevima apelantica vezanim za ostvarivanje prava na civilnu invalidninu na temelju pogibije članova njihovih užih obitelji.

2. S obzirom da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti, koje se tiču istog činjeničnog i pravnog osnova, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-978/09. Spojene su sljedeće apelacije: AP-978/09, AP-1012/09, AP-1677/09, AP-

1910/09, AP-2171/09, AP-404/10 i AP-1718/12. Spojeno je 7 apelacija.

3. Osporenim rješenjima Odjeljenja, koja su potvrđena rješenjima Ministarstva, odbijeni su kao neosnovani zahtjevi koje su apelantice podnijele u periodu od 1. do 28. augusta 2007. godine i u kojima su tražile da im se prizna pravo na civilnu invalidninu na temelju Zakona o zaštiti civilnih žrtava rata („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 25/93, 1/94-posebno izdanje, 32/94, 37/07 i 60/07). U postupku pred organima uprave ukazano je na odredbu člana 36. a. stav 5. Zakona o zaštiti civilnih žrtava rata, kojom je propisano da osoba koja je stekla određeno pravo kao civilna žrtva rata ili član obitelji civilne žrtve rata po propisima Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: FBiH) ili po propisima neke od država u okruženju, nema pravo podnijeti zahtjev za priznavanje prava po tom zakonu. Na temelju navedenog, organi uprave su zaključili da apelantice ne ispunjavaju uvjete za priznanje prava na obiteljsku invalidninu u smislu tog zakona, s obzirom da je utvrđeno da su kao članice obitelji civilnih žrtava rata to pravo stekle po propisima FBiH.

4. Osporenim presudama Okružnog suda tužbe apelantica podnesene protiv rješenja Ministarstva su odbijene kao neosnovane, dok su tužbe podnesene protiv rješenja Odjeljenja odbačene.

5. Okružni sud je u obrazloženjima presuda naveo da je tokom postupaka utvrdio da su apelantice na temelju rješenja JU Centar za socijalni rad ostvarile pravo na obiteljsku invalidninu kao članice obitelji civilnih žrtava rata na temelju pogibije članova njihovih užih obitelji. Dalje, Okružni sud je ukazao na odredbu člana 2. Zakona o zaštiti civilnih žrtava rata u kojoj je propisano tko se smatra civilnom žrtvom rata, te da je odredbom člana 3. istog zakona propisano da prava po tom zakonu, pod određenim uvjetima, imaju i članovi obitelji civilnih žrtava rata, ubijenih, poginulih, umrlih ili nestalih pod okolnostima iz člana 2. tačka 1. navedenog zakona, kao i da su oblici i uvjeti za ostvarivanje prava na zaštitu po tom osnovu regulirani odredbama članova 8. do 24. navedenog zakona. Okružni sud je, nadalje, zapazio da je članom 36. navedenog zakona propisano da civilne žrtve rata i druga lica koja su stekla određena prava po Zakonu o zaštiti civilnih žrtava rata („Službeni list SR BiH“, br. 34/84, 41/87 i 41/89) ta prava koriste u obimu i pod uvjetima koji su propisani Zakonom o zaštiti civilnih žrtava rata. Okružni sud je zaključio da iz navedenih odredbi proizlazi da se stečena prava mogu koristiti u obimu i pod uvjetima koji su propisani u Zakonu o zaštiti civilnih žrtava rata, samo ukoliko su ostvarena po Zakonu o zaštiti civilnih žrtava rata („Službeni list SR BiH“, broj 34/84, 41/87 i 41/89).

6. Dalje, Okružni sud je, na temelju stanja u spisima, utvrdio da su apelantice pravo na obiteljsku invalidninu kao članice obitelji civilnih žrtava rata prethodno ostvarile na temelju Zakona o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti obitelji s djecom („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, broj 36/99) i Zakonu o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti obitelji s djecom („Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona“, br. 5/00 i 7/01), zbog čega je zaključio da apelantice ne mogu ostvariti isto pravo u smislu Zakona o zaštiti civilnih žrtava rata. Pri tome, ocijenio je da za pravilnu primjenu Zakona o zaštiti civilnih žrtava rata nije od presudnog značaja činjenica da apelantice nisu imala pravo na obiteljsku invalidninu u trenutku podnošenja zahtjeva u Republici Srpskoj, s obzirom da, po mišljenju Okružnog suda, član 36. a. stav 5. Zakona o zaštiti civilnih žrtava rata isključuje da se to pravo može ponovno ostvariti prema navedenom zakonu ako je prethodno ostvareno na području FBiH ili neke od država u okruženju. Budući da je u postupcima bilo nesporno da su apelantice ovo pravo ostvarile po propisima FBiH Okružni sud je zaključio da nije bilo potrebe za daljnje provođenje postupka. Okružni sud je ocijenio da na stjecanje prava na obiteljsku invalidninu ne utječe ni činjenica da je apelanticama korištenje tog prava prestalo u FBiH, u kojoj su to pravo prvobitno ostvarile, jer je zaključio da apelantice to pravo trebaju i dalje ostvarivati u FBiH, bez obzira što je njihov ponovni zahtjev za ostvarivanje tog prava odbačen u FBiH zbog nenadležnosti. Konačno, Okružni sud je ocijenio da u postupku donošenja osporenih akata nije bilo potrebe za daljnjim provođenjem postupka, niti utvrđivanjem činjenica, s obzirom da su apelantice pravo na obiteljsku invalidninu nesporno ostvarile po propisima FBiH.

7. Apelantice smatraju da su osporenim odlukama povrijeđena njihova prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelantice su navele kako smatraju da su organi uprave pogrešno tumačili i primijenili odredbe Zakona o zaštiti civilnih žrtava rata, kao i da je Okružni sud pogrešno tumačio odredbu člana 36.a. tog zakona, zbog čega smatraju da su diskriminirane u ostvarivanju svojih prava. Apelantice smatraju da su organi uprave nepravilno i nezakonito proveli postupak i da nisu utvrdili sve činjenice potrebne da bi se donijela zakonita odluka. Ukazale su da su organima uprave dostavile dokaze da u trenutku podnošenja zahtjeva nisu bile korisnice prava u FBiH, odnosno da su ta prava izgubile na temelju propisa u FBiH nakon povratka u Republiku Srpsku i da to pravo ne mogu ostvariti u FBiH prema Zakonu o socijalnoj zaštiti, civilnih žrtava rata i zaštiti obitelji s djecom („Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona“, br. 5/00 i 7/01) budući da su promijenile prebivališta koje je sada u Republici Srpskoj. Konačno, apelantice su ukazale da zbog neusuglašenosti predmetnih propisa trpe štetu.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

9. Ustavni sud ukazuje da je u svojoj odluci broj AP 943/09 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu od 18. aprila 2012. godine, objavljena na web-stranici Ustavnog suda http://www.ustavnisud.ba), već odlučivao o istim činjeničnim i pravnim pitanjima koja se postavljaju i u ovoj apelaciji. Ustavni sud je u spomenutoj odluci zaključio da nema povrede apelanticinog ustavnog prava pravično suđenje. Ustavni sud je u navedenoj odluci istakao da je u Federaciji BiH, prije nego što je apelantica podnijela zahtjev nadležnom organu u Republici Srpskoj, došlo do izmjene Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite obitelji s djecom na način da apelantica ima pravo da i dalje ostvaruje naknadu po osnovu civilne invalidnine u Federaciji BiH i po povratku u ranije prebivalište u Republici Srpskoj. S obzirom na navedeno, Ustavni sud je smatrao da apelantica nije bila u obavezi da pokreće predmetni postupak pred nadležnim organima u Republici Srpskoj jer, u skladu sa navedenom odredbom izmijenjenog zakona koji regulira ovu oblast u Federaciji BiH, apelantica je mogla i može podnijeti zahtjev nadležnom organu u Federaciji BiH radi ostvarivanja ovog prava. U pogledu apelanticinih navoda koji su se odnosili na navodnu povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju Ustavni sud nije smatrao svrsishodnim razmatrati ove apelanticine navode s obzirom da su i ti navodi u suštinu isti kao i navodi koji su se odnosili na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije, što je Ustavni sud već razmotrio u navedenoj odluci. U odnosu na navode o diskriminaciji iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Europske konvencije u vezi sa pravom na pravično suđenje, Ustavni sud je, također, zaključio da je apelacija u odnosu na ove apelanticine navode neosnovana, s obzirom da apelantica, osim što je navela da je diskriminirana, nije pružila bilo kakve argumente kojima bi potkrijepila svoje tvrdnje da je različito tretirana u odnosu na druga lica ili grupe lica u istoj ili sličnoj situaciji (točka 35).

10. S obzirom na to da su i u konkretnom slučaju apelantice zahtjeve za ostvarivanje prava na civilnu invalidninu u Republici Srpskoj podnijele nakon 1. rujna 2006. godine, odnosno nakon izmjene propisa u Federaciji BiH, to se razlozi navedeni u Odluci broj AP 943/09 od 18. aprila 2012. godine u cijelosti odnose i na ovu odluku, zbog čega se Ustavni sud u pogledu navoda apelantica iz apelacija poziva na obrazloženje i razloge navedene u toj odluci. Iz tog razloga, te imajući u vidu stavove Europskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantice imaju «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje prava na pravično suđenje, prava na imovinu i prava na zabranu diskriminacije u vezi sa pravom na pravično suđenje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Europske konvencije koje bi trebalo meritorno razmotriti. Zbog toga, Ustavni sud smatra da su navodi apelantica o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Europske konvencije, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Europsku konvenciju i prava na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Europske konvencije u vezi sa pravom na pravično suđenje, očigledno (prima facie) neosnovani.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-978/09 (F. E., R. H., S. M., A. F., H. H… | Sudska praksa | Aktio