Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1406/12 (S. S.)

Odluka donesena 13. 06. 2012.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1406/12

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

13. 06. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. juna 2012. godine, u predmetu broj AP-1406/12, rješavajući zahtjev Slavka Sukur za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Slavka Sukur za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Slavko Sukur (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Ranko Dukić, advokat iz Banjaluke, podnio je 17. aprila 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 087878 11 Gž od 16. marta 2012. godine i rješenja Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 087878 10 P od 24. juna 2011. godine. Apelant je također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud zabranio Božidaru Saviću (u daljnjem tekstu: tuženi) da na bilo koji način izvodi radove ili prometuje spornu parcelu do konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji.

2. Rješenjem Osnovnog suda broj 71 0 P 087878 10 P od 24. juna 2011. godine odbijen je zahtjev apelanta za određivanje privremene mjere kojom bi se naložilo tuženom da se suzdrži od bilo kakvih radova na parceli k.č. broj 177/1 upisanoj u zk. ul. br. 412 k.o. Bukovica, kao i da na bilo koji način opterećuje, zalaže ili proda tu parcelu sve do pravosnažnog okončanja predmetnog postupka. Odbijen je u cjelosti i zahtjev apelanta za određivanje mjere obezbjeđenja kojom bi se naložilo tuženom da prestane sa izvođenjem radova na parceli k.č. br. 177/1 upisane u zk. ul. broj 412 k.o. Bukovica kojoj odgovara parcela po novom premjeru k.č. br. 893/4 upisana u pl. br. 2903 k.o. Bukovica. Odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se utvrdi da ga je tuženi smetao u posljednjem mirnom i faktičkom posjedu parcele u naravi pristupni put k.č. broj 177/1 zvana Grabovac „pristupni put“ upisana u zk. ul. broj 412 k.o. Bukovica odnosno parceli po novom premjeru k.č. br. 893/4 pristupni put površine 190 m2 upisane u pl broj 2903 k.o. Bukovica i to na taj način što je tuženi neutvrđenog datuma, a za koji čin je apelant saznao 9/10 maj 2010. godine postavio tri koca udarena u put koji graniči sa parcelom apelanta, a povrh tih parcela postavio letve i na taj način onemogućio apelanta u posljednjem mirnom i faktičkom posjedu pristupnog puta što je tuženi dužan priznati i uspostaviti ranije posjedovno stanje, na taj način što će povaditi kolje i skinuti letve, te se ubuduće kaniti istog ili sličnog smetanja posjeda, te nadoknaditi troškove postupka, a sve u roku od osam dana od pravosnažnosti rješenja. Apelant je obavezan da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.850,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana donošenja rješenja tj. od dana 24. juna 2011. godine pa do konačne isplate sve u roku od 15 dana računajući od dana donošenja rješenja pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

3. Protiv prvostepene presude apelant je podnio žalbu koju je Okružni sud rješenjem broj 71 0 P 087878 11 Gž od 16. marta 2012. godine odbio i potvrdio prvostepeno rješenje. Odbijen je zahtjev apelanta za naknadu troškova žalbenog postupka. Odbijen je zahtjev tuženog za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

4. U obrazloženju drugostepenog rješenja se navodi da je prvostepeni sud iz iskaza tuženog utvrdio da je on 2003. godine postao faktički posjednik predmetne parcele k.č. 893/4 i da je u toku te godine radi potrebe izgradnje svoje porodične kuće otvorio prolaz na toj parceli tako što je bagerom skinuo brrinu i da od 2003. godine koristi predmetnu parcelu. Dalje je iz iskaza svjedoka G.D., koja je komšinica tuženog i čija parcela graniči sa parcelom broj 893/4, a koja je i komšija apelanta i koja od 1984. godine i stalno i povremeno posjećuje svoju parcelu i porodičnu kuću na njoj, je utvrđeno da je tuženi 2003. godine napravio prolaz bagerom za predmetnu parcelu tako što je uklonio obalu od zemlje, draču i da od 2003. godine niko tu parcelu nije mogao koristiti za kolski prolaz traktorom, kosilicom, autom ili slično. Iz iskaza svjedoka M.Đ. je utvrđeno da nije vidio da apelant traktorom ili na bilo koji drugi način prolazi preko parcele k.č. broj 893/4 ali da je vidio apelanta da nekada pješke prolazi tom parcelom, ali da unazad godinu-dvije više ne prolazi jer se tu sada nalazi ograda i da unazad sedam godina od kada svjedok živi u Bukovici niko nije prolazio traktorom, kolima ili slično. Iz iskaza svjedoka R.M. je utvrđeno da je tuženi u toku 2004. godine uklonio bagerom brinu i da je on to lično vidio kada je tuženi radio, te da se do tada moglo proći samo pješke, ali sve do 2004. godine, a od 2004. godine nije nikog vidio da prolazi tim putem traktorom ili na drugi način, jer je tuženi odlagao tu građevinski materijal pa se i danas nalazi šljunak na dijelu te parcele, kao i drva za ogrev. Iz iskaza svjedoka N.P. je utvrđeno da je tuženi 2003. i 2004. godine bagerom skinuo brinu i da nakon toga ovom površinom nije prolazio niko, te da je on to sve lično vidio. Iz iskaza svjedoka A.L. je utvrđeno da je on tuženom prodao k.č broj 893/4 koja se nalazi u blizini kuće tuženog. Istaknuto je da se iz iskaza navedenih svjedoka može utvrditi da je faktičku vlast odnosno posjed k.č. broj 893/4 imao tuženi od 2003-2004. godine pa do danas, a ne apelant i da apelant nije posljednji mirni posjednik predmetne parcele, što nisu potvrdili ni svjedoci B.P., koji je naveo u iskazu da je apelant koristio predmetnu parcelu u toku 1984. godine do 1987. godine i da od 1988. godine on više nije živio u Bukovici i ne zna na koji način se danas koristi sporna parcela. Stoga je utvrđeno da nema mjesta usvajanju postavljenog zahtjeva jer apelant nije posljednji mirni posjednik predmetne parcele kao ni uslova za određivanje predložene mjere obezbjeđenja ni privremene mjere jer nisu ispunjeni uslovi iz člana 269. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP).

5. Po mišljenju Okružnog suda pravilno je prvostepeni sud našao da iz iskaza svjedoka G.D., M.Đ, R.M., N.P i A.L slijedi da je u posjedu predmetne parcele od 2003/2004. godine tuženi, što znači da apelant nije, posljednji mirni posjednik parcele. Okružni sud je naveo da je pravilan zaključak prvostepenog suda da iskaz svjedoka B.P. nije potvrdio navode apelanta budući da se svjedok izjašnjavao da je apelant koristio predmetnu nekretninu u ranijem periodu od 1984. godine do 1987. godine odnosno da su to tada koristila treća lica a pored toga prvostepeni sud je naveo da iskaz tog svjedoka nije relevantan jer je sam svjedok naveo da od 1988. godine on nije dolazio u Bukovicu što znači da se nije mogao izjasniti da je apelant poslije toga bio u posjedu ove parcele.

6. Okružni sud je naveo da nisu prihvatljivi ni žalbeni navodi koji se odnose na iskaz svjedoka A.L. jer ga je prvostepeni sud ocijenio pravilno. Ukazivanje u žalbi da je apelant kupio spornu parcelu i na način kako je došlo do formiranja parcele i pitanja oko sačinjavanja spornog ugovora sa A.L. nisu relevantni u konkretnom slučaju kako je to utvrdio prvostepeni sud jer se radi o parnici za smetanje posjeda u kojoj je saglasno odredbama člana 425. ZPP i članu 78. Zakona o osnovnim svojinsko pravnim odnosima raspravlja o dvije činjenice posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju.

7. Istaknuto je da u dopuni žalbe apelant navodi da je uspio pribaviti fotografije lica mjesta koje su sačinjene 24. marta 2009. godine od strane S.G. koji ih je sačinio kada je bio u posjeti kod apelanta koji je njegov punac i tom prilikom fotografisao posjed i put. Dalje je apelant naveo da je tek „sada“ došao do tih fotografija odnosno da su tek „sada“ pronađene kada je pomenutom licu apelant rekao da je izgubio parnicu. Istakao je da one predstavljaju novi dokaz koji on predlaže da sud prihvati. Navedenim dokazom bi se dokazale činjenice da postoji vidno obilježen put između garaže tuženog i kuće kao i trag koji dokazuje da postoji veza između zemljišta apelanta i pristupnog makadamskog puta i da je tuženi svoj posjed ogradio upravo onako kako je opisivao apelant što upućuje da su svi iskazi svjedoka tuženog lažni i netačni.

8. U odnosu na navedeno Okružni sud je istakao da se ne mogu prihvatiti pomenuti navodi apelanta jer apelant u smislu odredbe člana 207. ZPP nije pružio dokaze da ove nove dokaze koje uz dopunu žalbe dostavlja bez svoje krivice nije mogao iznijeti odnosno predložiti do zaključenja glavne rasprave. Po mišljenju Okružnog suda ne može se prihvatiti da je apelant tek sada došao u posjed tih fotografija koje je sačinio njegov zet prilikom posjete 24. marta 2009. godine jer je apelantu kome je to lice zet i koje je kod njega bilo u posjeti moglo biti poznato da su te fotografije sačinjene tada i mogao ih je u toku postupka predložiti i izvesti kao dokaz.

9. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ističe da je sud izgubio iz vida ono što je vidio na licu mjesta i što je vještak prikazao na skici lica mjesta od 2. maja 2011. godine. Pažljivim razgledanjem skice vidi se da se uz put nalazi velika brina i voće, te da apelant nema pristupa na svoju parcelu i da mu je jedini prilaz upravo sporni put. Ističe da Osnovni sud nije htio povjerovati objektivnim dokazima i izgledu lica mjesta već je vjeru poklonio očito neistinitim iskazima svjedoka tuženog . Navode da su sudovi odbili da izvedu ključni dokaz koji u vrijeme suđenja apelantu nije bio poznat, te time doveli apelanta u poziciju da ne može dokazati činjenice na kojima zasniva svoj tužbeni zahtjev. Na taj način po mišljenju apelanta povrijeđeno je njegovo pravo na ravnopranost pred sudom kao i pravo na pristup sudu. Također smatra da su proizvoljno primjenjene odredbe ZPP i Zakona o osnovnim svojinsko pravnim odnosima. Apelant predlaže izdavanje privremene mjere jer je tuženi umjesto drvene postavio betonsku ogradu, a također namjerava da izvodi radove na spornoj parceli.

10. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

11. Ustavni sud ukazuje da prilikom odlučivanja o utemeljenosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

12. Razlozi i dokazi koje su apelanti dužni dostaviti Ustavnom sudu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere moraju biti takvi da prima facie ukažu na neophodnost primjene ovog mehanizma kao, u datom trenutku, jedinog raspoloživog mehanizma u domaćem pravnom sistemu koji može privremeno spriječiti određene neotklonjive štetne posljedice. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov obim apelanti su dužni argumentovati i potkrijepiti dokazima i stoga je neprihvatljivo njihovo paušalno isticanje. Posebno je neprihvatljivo za Ustavni sud da se kao razlozi za usvajanje privremene mjere navode argumenti koji se odnose na navodno kršenje ustavnih prava s obzirom da se takvi razlozi, kao što je već rečeno u prethodnom stavu ove odluke, ne mogu analogno primijeniti na postupak prilikom odlučivanja o privremenoj mjeri. Drugačijim tumačenjem i primjenom mehanizma privremene mjere Ustavni sud bi doveo u pitanje izvršenje pravosnažnih sudskih odluka čime bi se ozbiljno ugrozili principi vladavine zakona i pravne sigurnosti kao temeljni principi Ustava Bosne i Hercegovine.

13. U konkretnom slučaju apelant osim navoda u vezi sa kršenjem ljudskih prava koja se tiču merituma predmeta nije dostavio argumente i dokaze koji ukazuju na neophodnost usvajanja zahtjeva za privremenu mjeru. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere neosnovan.

14. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

15. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1406/12 (S. S.) | Sudska praksa | Aktio