Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1767/12 (Ž.M.)

Odluka donesena 13. 06. 2012.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1767/12

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

13. 06. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, dopredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. lipnja 2012. godine, u predmetu broj AP-1767/12, rješavajući zahtjev Ž.M. za donošenje privremene mjere, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. točka 5. i članka 77. stavak 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neutemeljen zahtjev Ž.M. za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Ž.M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ribnika, kojeg zastupaju Vitomir D. Gajić i Ljiljana Mrđa Kulundžija, odvjetnici iz Banjaluke, podnio je 11. svibnja 2012. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118 0 P 000563 10 Rev od 14. veljače 2012. godine i Presude Osnovnog suda u Mrkonjić Gradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-494/02od 14. listopada 2004. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud obustavio izvršni postupak broj I-51/00 pred Osnovnim sudom do donošenja odluke po ovoj apelaciji.

2. Presudom Osnovnog suda broj P-494/02 od 14. listopada 2004. godine odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se proglasi da nije dopušteno izvršenje na pokretnim stvarima, prvenstveno stoki i poljoprivrednim mašinama, kako je to određeno rješenjem o dozvoli izvršenja Osnovnog suda broj I-51/00 od 16. lipnja 2000. godine (u daljnjem tekstu: rješenje o izvršenju) po prijedlogu tuženog, kao povjeritelja protiv dužnika D.M. (apelantovog otac) radi naplate potraživanja, a na temelju presude Osnovnog suda broj P-123/98 od 12. kolovoza 1999. godine. Također, odbijen je i apelantov zahtjev da se ukine rješenje o izvršenju, te obvezan apelant na naknadu troškove postupka. U obrazloženju presude, Osnovni sud je istakao da je promet pokretnih stvari rijedak u praksi, pogotovo kad se radi o bliskim srodnicima što je u konkretnom slučaju, da je ugovor o poklonu zaključen s ciljem oštećenja povjeritelja (ugovor o poklonu zaključen 9. lipnja 2000. godine), što je znao i apelant, odnosno da je motiv za zaključenje ugovora bilo to da se rješenje o izvršenju ne provede. S tim u svezi ugovor o poklonu je suprotan odredbama članka 12. Zakona o obveznim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) zbog čega apelantov tužbeni zahtjev nije utemeljen.

3. Presudom Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Gž-

09-000 356 od 29. prosinca 2009. godine apelantova žalba je uvažena, prvostupanjska presuda preinačena tako što se proglašava nedopuštenim izvršenje na pokretnim stvarima prvenstveno stoci i poljoprivrednim mašinama kako je to određeno rješenjem o izvršenju, po prijedlogu tuženog kao povjeritelja protiv dužnika D.M. radi naplate potraživanja. Istom presudom obvezan je tuženi da apelantu naknadi troškove postupka.

4. Presudom Vrhovnog suda broj 118 0 P 000563 10 Rev od 14. veljače 2012. godine revizija tuženog je usvojena, presuda Okružnog suda je preinačena tako što se apelantova žalba odbija i potvrđuje prvostupanjska presuda, te obvezan apelant da izmiri troškove postupka. U obrazloženju presude, Vrhovni sud je naveo da odluka Okružnog suda nije pravilna iz sljedećih razloga. Odredbama članka 56. stavak 1. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) propisano je da osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta izvršenja ima takvo pravo tražiti koje sprječava izvršenje, može podnijeti prigovor protiv izvršenja kojim traži da se izvršenje na tom predmetu proglasi nedopuštenim. Odredbama članka 57. stavak 1. istog zakona propisano je da ako se povjeritelj u propisanom roku ne izjasni o prigovoru ili se usprotivi prigovoru, sud će podnositelja prigovora uputiti da protiv povjeritelja pokrene parnicu. Kako je apelant pokretne stvari koje su predmet rješenja o izvršenju stekao na temelju ugovora o poklonu drugostupanjski sud je zaključio da je apelant dokazao da je vlasnik pokretnih stvari. Međutim, iz činjeničnog stanja slijedi da je motiv za zaključivanje ugovora o poklonu bio da se osujeti potraživanje tuženog koje ima prema apelantovom ocu. Sukladno odredbama članka 53. stavak 3. ZOO ugovor bez naknade nema pravno dejstvo i kada drugi ugovorač nije znao da bi nedopuštena pobuda bitno utjecala na njegovog suugovarača. S tim u svezi ugovor o poklonu je bez pravnog dejstva, zbog čega apelant nije stekao pravo vlasništva na pokretnim stvarima koje su predmet ugovora o poklonu odnosno koje su predmet izvršenja.

5. Apelant navodi da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant ukazuje da nije pravilno stajalište Vrhovnog suda da za utvrđenje da je ugovor o poklonu bez pravnog dejstva nije bilo potrebno podnijeti protutužbu odnosno posebno tužbu što je suprotno odredbama čl. 280. do 285. ZOO. Osim toga proizvoljan je stav sudova da je nedopuštena pobuda utjecala na odluku da se uopće zaključi ugovor o poklonu, jer tuženi u tom pravcu nije izveo niti jedan dokaz.

6. Pri ispitivanju utemeljenosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 77. stavak 1. Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 77. stavak 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Malo vijeće može, na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

7. Ustavni sud ukazuje da prilikom odlučivanja o utemeljenosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članku 77. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tijekom postupka koji je rezultirao osporenim presudama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

8. Ustavni sud zapaža da apelant ne obrazlaže razloge za donošenje privremene mjere, nego da samo traži obustavu izvršnog postupka na pokretnim stvarima (presudama protiv kojih je apelant podnio predmetnu apelaciju odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se proglasi da nije dopušteno izvršenje na pokretnim stvarima).

9. Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na «pristup sudu» što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije (vidi Ustavni sud, odluka broj AP-288/03 od 17 prosinca 2004. godine, broj AP-464/04 od 17. veljače 2005. godine i broj AP-774/04 od 20. prosinca 2005. godine sve objavljenje na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke mora imati jasne i argumentirane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da apelant ne samo da nije ponudio takve razloge niti dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donio privremenu mjeru kojom bi zabranio postupanje nadležnih organa po odluci koja je konačna i izvršna, nego nije ni obrazložio zašto traži usvajanje privremene mjere. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neutemeljen.

10. Na temelju izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

12. Sukladno članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1767/12 (Ž.M.) | Sudska praksa | Aktio