Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3280/10 („DENZEC COMMERCE“ d.o.o. Sarajevo)

Odluka donesena 13. 06. 2012.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3280/10

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

13. 06. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, i potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. juna 2012. godine, u predmetu broj AP-3280/10, rješavajući zahtjev „DENZEC COMMERCE“ d.o.o. Sarajevo za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev „DENZEC COMMERCE“ d.o.o. Sarajevo za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. „DENZEC COMMERCE“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 30. jula 2010. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Ip 087801 10 Pz od 25. maja 2010. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Ip 087801 10 Ip (stari broj IP-2316/04) od 29. oktobra 2009. godine.

2. Apelant je zatražio donošenje privremene mjere „kako ne bi došlo do otuđenja imovine izvršenika“.

3. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 Ip 087801 10 Ip (stari broj IP-2316/04) od 29. oktobra 2009. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 Ip 087801 10 Pz od 25. maja 2010. godine obustavljen je izvršni postupak.

4. Iz obrazloženja rješenja Općinskog suda proizlazi da je na prijedlog apelanta kao tražioca izvršenja od 16. februara 2007. godine, a na osnovu izvršne isprave-Presude Općinskog suda broj Ps-45/04 od 9. jula 2004. godine i Rješenja o ispravci Općinskog suda broj Ip-2316/04 od 19. marta 2007. godine doneseno Rješenje Općinskog suda broj Ip-2316/04 od 19. marta 2007. godine kojim je određeno izvršenje prema izvršeniku „UPI ŠUMA PRODUKT DD“ Sarajevo u stečaju (u daljnjem tekstu: izvršenik) u visini, obimu i na način kako je to pobliže opisano u predmetnom rješenju o određivanju izvršenja. Iz obrazloženj rješenja nadalje proizlazi da je podneskom od 5. oktobra 2009. godine izvršenik je obavijestio Općinski sud da je 21. aprila 2009. godine pred Općinskim sudom održano ročište povodom prijedloga za povraćaj u pređašnje stanje u predmetu 65 0 Ps 063242 04 na kojem je usvojen prijedlog za povraćaj u pređašnje stanje, te je presuda zbog propuštanja sa klauzulom pravosnažnosti Općinskog suda broj Ps-45/04 od 9. jula 2004. godine ukinuta i stavljena van snage, te dostavio dokaz o tome. S obzirom da je izvršna isprava na osnovu koje je doneseno rješenje o izvršenju ukinuta i stavljena van snage, Općinski sud je shodno odredbi člana 63. stav 1. Zakona o izvršnom postupku odlučio da obustavi predmetni izvršni postupak.

5. Kantonalni sud je u obrazloženju rješenja istakao da, s obzirom da je izvršna isprava na osnovu koje je doneseno rješenje o izvršenja ukinuta i stavljena van snage, Općinski sud je pravilno izvršni postupak obustavio pozivajući se na odredbe člana 63. st. 1. Zakona o izvršnom postupku, te je žalbu odbio i potvrdio prvostepeno rješenje imajući u vidu odredbe člana 235. stav 1. tačka 2. Zakona o parničnom postupku.

6. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne I Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da su osporena rješenja donesena suprotno Zakonu o parničnom postupku, Zakonu o izvršnom postupku i Zakonu o stečajnom postupku, te da je u konkretnom slučaju izvršni postupak trebalo nastaviti iz razloga što je Rješenjem Općinskog sud broj 65 0 ST 035914 08 ST od 6. juna 2008. godine otvoren stečajni postupak nad izvršenikom, a apelant je razlučni povjerilac. Zahtjev za donošenje privremene mjeru apelant nije posebno obrazložio osim što je naveo da je privremenu mjeru potrebno donijeti „kako ne bi došlo do otuđenja imovine izvršenika“.

7. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.“

8. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

9. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da apelant traži da Ustavni sud privremenom mjerom spriječi otuđenje imovine izvršenika, nakon što je doneseno rješenje o obustavi izvršenja iz razloga što je ukinut i stavljen van snage izvršni naslov (na osnovu kojeg je prethodno bilo određeno izvršenje u korist apelanta). Ustavni sud zapaža da apelant nije, osim navoda o kršenju prava na koja se poziva, naveo bilo kakve razloge koji bi mogli voditi Ustavni sud odluci da je zahtjev za privremenu mjeru osnovan, osim što je izrazio bojazan da bi imovina izvršenika nad kojim je otvoren stečaj mogla biti otuđena, te bi njegova prava mogla biti ugrožena. Međutim, ovi navodi nisu dovoljni da Ustavni sud dovedu do zaključka da bi donošenje privremene mjere u konkretnom slučaju spriječilo neku nenadoknadivu štetu ili da bi bilo u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to zahtijeva član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je nad izvršenikom otvoren stečajni postupak, a odredbom člana 119. stav 2. Zakona o stečajnom postupku je propisano da dio stečajne mase koji, između ostalog, otpada na potraživanja za koja ne postoji izvršni naslov ili konačna presuda zadržava kod diobe sve dok je parnica u toku. Zbog toga Ustavni sud smatra da je zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

10. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3280/10 („DENZEC COMMERCE“ d.o.o… | Sudska praksa | Aktio