Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3402/10 (H. G.)

Odluka donesena 13. 06. 2012.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3402/10

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

13. 06. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednik Miodrag Simović i potpredsjednica Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. juna 2012. godine, u predmetu broj AP-3402/10, rješavajući zahtjev Hasan Gorana za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Hasan Gorana za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Hasan Goran (u daljnjem tekstu: apelant) iz Travnika, kojeg zastupa Adis Ribić, advokat iz Travnika, podnio je 9. augusta 2010. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud sud) broj 51 0 P 001935 10 Gž od 20. maja 2010. godine i Presude Općinskog suda u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 51 0 P 001935 05 P od 31. augusta 2009. godine. Apelant je 14. maja 2012. godine podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „hitno zabranio sječu šume koja je u toku do donošenja odluke o apelaciji“.

2. Presudom Općinskog suda broj 51 0 P 001935 05 P od 31. augusta 2009. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj 51 0 P 001935 10 Gž od 20. maja 2010. godine apelant kao tuženi je obavezan da tužiteljima; Emini Goran, Halidu Goran, Ismetu Goran, Hamdiji Goran, Nerminu Goran, Razi Šiljak, Izi Salkica i Nermini Goran (u daljnjem tekstu: tužitelji) prizna jače pravo posjeda na nekretninama pobliže označenim izrekom presude (u daljnjem tekstu: sporne nekretnine), sve upisane u posjedovnom listu 106 KO Gradina, kako je to prikazano na skici vještaka geometra od 14. maja 2009. godine, koja skica je sastavni dio ove presude, te je slijedom toga dužan trpjeti da se sporne nekretnine upišu kao posjed tužitelja sa po 1/8 dijela u katastarskom operatu Općine Travnik, i da se apelant briše kao suposjednik navedenih nekretnina.

3. Općinski sud je u obrazloženju presude naveo da su tužitelji Rješenjem o nasljeđivanju ovog suda broj O.210/07 proglašeni nasljednicima spornih nekretnina iza umrlog Huseina Gorana (u daljnjem tekstu: pravni prednik tužitelja). Na temlju izvedenih dokaza Općinski sud je utvrdio da u konkretnom predmetu nije sporno da su pravni prednik tužitelja i apelant živjeli zajedno do 1961. godine, i da su za vrijeme trajanja zajednice života i rada zajedno sticali određene nekretnine, međutim sporno je po kojem pravnom osnovu se apelant upisao kao suposjednik spornih nekretnina. Na temelju nalaza vještaka Općinski sud je utvrdio da se apelant nalazi u posjedu nekretnina stečenih zajedničkim radom i tokom trajanja zajednice života sa pravnim prednikom tužitelja, i to nekretnina k.p. 340, 468, 469. i dio k.p. 522, a da je pravni prednik tužitelja sporne nekretnine kupovao od privatnih vlasnika nakon raskida zajednice života sa apelantom. Općinski sud je zaključio da apelant nije dokazao da se na spornim nekretninama upisao kao suposjednik uz saglasnost pravnog prednika tužitelja, zbog čega je ovaj sud na temelju člana 86. a u vezi sa članom

48. Zakona o vlasničko pravnim odnosima odlučio kao u izreci presude. Odluku o troškovima postupka sud je donio na temelju člana 386. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP).

4. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud na osnovu predloženih i izvedenih dokaza pravilno utvrdio sve relevantne činjenice na koje je pravilno primjenio materijalno pravo, koje kao takvo prihvata i ovaj sud, pa je postupajući prema odredbi člana 226. ZPP, žalbu apelanta odbio i prvostepenu presudu potvrdio. Naime, uvidom u spise predmeta prvostepenog suda ovaj sud je utvrdio da su tužitelji prema članu 86. Zakona o vlasničko pravnim odnosima uspjeli dokazati svoje jače pravo posjeda na spornim nekretninama, pa smatra da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je naložio da se ove nekretnine u katastarskom operatu Općine Travnik upišu kao isključivi posjed tužitelja.

5. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Kršenje prava na pravično suđenje apelant vidi u pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju ističući da su „sporne nekretnine stečene zajedničkim radom pravnog prednika tužitelja i apelanta tokom trajanja njihove zajednice života“. Dalje ističe da je ospornim presudama pogrešno utvrđeno da su tužitelji dokazali jače pravo posjeda na spornim nekretninama, jer smatra da ovu činjenicu sudovi nisu dovoljno jasno obrazložili te predlaže da Ustavni sud usvoji apelaciju, ukine osporene presude i predmet vrati na ponovni postupak. Zahtjev za donošenje privremene mjere apelant nije posebno obrazložio, osim što se pozvao na navode iz apelacije i zatražio da Ustavni sud „hitno zabrani sječu šume koja je u toku do donošenja odluke o apelaciji“.

6. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

7. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

8. Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

9. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traže donošenje privremene mjere.

10. U vezi s tim, Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge kojima se želi dokazati navodno kršenje apelantovih ustavnih prava, bez obzira koliko ozbiljna pitanja apelant eventualno pokreće. Naime, razlozi koji se nude u smislu dokazivanja kršenja nekog od garantiranih ljudskih prava ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere, čak ni kada je postupak izvršenja u toku, a osobito ne predstavljaju razloge koji bi opravdavali zabranjivanje nadležnom organu pokretanja postupka izvršenja. Ustavni sud zapaža da apelant nije posebno obrazložio zahtjev za donošenje privremene mjere osim što je paušalno zatražio da sud „hitno zabrani sječu šume koja je u toku do donošenja odluke o apelaciji“.

11. Prema tome, Ustavni sud smatra da navodi apelanta o kršenju ustavnih prava ne predstavljaju dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere budući da Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne one koji se suštinski odnose na meritum apelacije.

12. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3402/10 (H. G.) | Sudska praksa | Aktio