Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1637/09 (J. T.)
Odluka donesena 13. 06. 2012.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Stanarsko pravo
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1637/09
Apelacija
Odluka o meritumu
13. 06. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1637/09, rješavajući apelaciju Jasmine Tabučije, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 13. juna 2012. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Jasmine Tabučije.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku pred Kantonalnim sudom u Sarajevu, koji je okončan Presudom tog suda broj Gž-2292/05 od 30. novembra 2010. godine.
Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da apelantici Jasmini Tabučija, u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 750,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu sa članom 74.
stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Jasmina Tabučija (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupaju Esad Hrvačić i Edin Tabučija, advokati iz Sarajeva, podnijela je 26. maja 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji se u trenutku podnošenja apelacije vodio pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) pod brojem Gž-2292/05. Apelantica je dopunila apelaciju 6. oktobra 2011. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 20. augusta 2009. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud nije dostavio odgovor na apelaciju.
4. Ustavni sud je 19. marta 2012. godine zatražio od Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) da mu dostavi predmetni spis, koji je Općinski sud dostavio 8. maja 2012. godine.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Apelantica je 10. maja 2004. godine podnijela tužbu Općinskom sudu protiv tužene Općine Centar Sarajevo (u daljnjem tekstu: tužena) radi priznanja stanarskog prava i prava na otkup stana. Općinski sud je evidentirao predmetnu tužbu pod brojem P-1655/04.
7. Općinski sud je 24. juna 2004. godine tužbu i priloge uz tužbu dostavio tuženoj na odgovor. Tužena je 22. jula 2004. godine dostavila odgovor Općinskom sudu.
8. Općinski sud je 2. novembra 2004. godine održao pripremno ročište na kojem je apelantica precizirala tužbeni zahtjev. Nakon dovršenog pripremnog ročišta, Općinski sud je zakazao ročište za glavnu raspravu 9. februara 2005. godine, koje je tog dana održano i glavna rasprava je zaključena.
9. Općinski sud je Presudom broj P-1655/04 od 10. marta 2005. godine utvrdio da je apelantica na osnovu Rješenja tužene o dodjeli stana na korištenje broj 07/C-372-109/95 od 3. novembra 1997. godine, koje je postalo pravosnažno 24. novembra 1997. godine, stekla pravni osnov za zakonito useljenje u stan u Ulici Kemala Kapetanovića broj 28, u Sarajevu, na osnovu odredaba Zakona o stambenim odnosima. Istom presudom je naloženo tuženoj da navedeno prizna i da sa apelanticom sklopi ugovor o kupovini navedenog stana u roku od 30 dana od pravosnažnosti te presude, kao i da apelantici nadoknadi troškove parničnog postupka.
10. Tužena je 28. marta 2005. godine izjavila žalbu Kantonalnom sudu protiv Presude Općinskog suda broj P-1655/04. Apelantica je 19. maja 2005. godine Općinskom sudu dostavila odgovor na žalbu. Općinski sud je 13. septembra 2005. godine predmetni spis dostavio Kantonalnom sudu na daljnje postupanje po žalbi.
11. Apelantica je 5. jula 2006. godine i 9. augusta 2008. godine pismenim urgencijama molila Kantonalni sud da u njenom predmetu donese odluku.
12. Presudom Kantonalnog suda broj Gž-2292/05 od 30. novembra 2010. godine žalba tužene je usvojena u odnosu na dio prvostepene presude kojim se tužena obavezuje da sa apelanticom sklopi ugovor o kupovini predmetnog stana u roku od 30 dana od pravosnažnosti te presude. Prvostepena presuda je u tom dijelu preinačena, tako što je taj dio ukinut, a tužbeni zahtjev u tom dijelu odbačen.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
13. Apelantica je navela da joj je, zbog nedonošenja odluke u postupku pred Kantonalnim sudom, povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Istakla je da je više puta urgirala kod Kantonalnog suda da se njen predmet riješi. Smatra da rok od četiri godine, koliko se njen predmet nalazio pred Kantonalnim sudom (u vrijeme podnošenja apelacije), nije razuman pogotovo ako se ima u vidu da je apelantica rješenje o dodjeli predmetnog stana dobila 1997. godine, te da je prije toga vodila parnični postupak za uvođenje u posjed stana. Apelantica je zatražila da joj se dosudi naknada nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog postupka. U dopuni apelacije od 6. oktobra 2011. godine apelantica je obavijestila Ustavni sud da je Kantonalni sud u međuvremenu donio odluku o žalbi tužene, ali da apelantica ostaje pri podnesenoj apelaciji, te predlaže da Ustavni sud utvrdi povredu njenog prava na donošenje odluke u razumnom roku pred drugostepenim sudom.
V. Relevantni propisi
14. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06):
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
17. Apelantica se obratila Ustavnom sudu navodeći da predmetni postupak prekomjerno dugo traje, te da je postupak u vrijeme podnošenja apelacije još u toku pred Kantonalnim sudom. Dakle, apelantica ističe da u njenom slučaju nije u «razumnom roku» donesena odluka, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa je, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija bila dopustiva i u vrijeme njenog podnošenja iako je u međuvremenu Kantonalni sud donio Presudu broj Gž-2292/05 od 30. novembra 2010. godine. Naime, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija, u ovom dijelu, ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
19. Apelantica navodi da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer postupak pred Kantonalnim sudom nije završen u razumnom roku.
a) Pravo na pravično suđenje – suđenje u razumnom roku Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
[…]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
a) Relevantni principi
20. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
21. Ustavni sud, također, podsjeća, podržavajući praksu Evropskog suda, da član 6. stav 1. Evropske konvencije državama ugovornicama nameće dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete ovog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi, Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
b) Period koji se uzima u obzir
22. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o postupku koji je apelantica tužbom pokrenula pred Općinskim sudom 10. maja 2004. godine radi priznanja stanarskog prava i prava na otkup stana. Budući da apelantica navodi da je postupak pred Kantonalnim sudom predugo trajao, Ustavni sud zapaža da je postupak pred Kantonalnim sudom u konkretnom slučaju trajao pet godina i dva mjeseca (računajući od dana dostavljanja spisa Kantonalnom sudu do donošenja presude), pa je to period koji će biti predmet analize Ustavnog suda u sljedećim stavovima.
c) Analiza razumnosti trajanja postupka
23. U konkretnom slučaju Ustavni sud primjećuje da je predmet apelanticinog tužbenog zahtjeva utvrđivanje stanarskog prava i prava na otkup stana. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti, Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenom sudskom postupku. Osim toga, s obzirom na okolnosti konkretnog predmeta, Ustavni sud smatra da se radi o postupku od izuzetnog značaja za apelanticu.
24. Kantonalni sud je o žalbi tužene izjavljenoj protiv presude prvostepenog suda odlučio tek nakon pet godina i dva mjeseca, posebno imajući u vidu da je ovaj sud presudu donio na temelju stanja spisa prvostepenog suda bez izvođenja bilo kakvih novih dokaza. Ustavni sud smatra da je period od više od pet godina za jednu (žalbenu) instancu sudske nadležnosti a priori nerazuman i da traži globalnu ocjenu. Njegova dužina mogla bi se opravdati samo pod izuzetnim okolnostima.
25. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je dužina predmetnog postupka pred Kantonalnim sudom bila prekomjerna i da ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav
1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
d) Kompenzacija
26. Apelantica je zatražila da joj se naknadi šteta zbog prekomjerne dužine trajanja predmetnog postupka. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.
27. Prilikom odlučivanja o zahtjevu apelanata za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti približno po 150,00 KM. Imajući u vidu činjenicu da je postupak povodom žalbe koju je podnijela tužena pred Kantonalnim sudom trajao više od pet godina, apelantici se određuje naknada u visini od 750,00 KM. Ovaj iznos apelantici je dužna isplatiti Vlada Sarajevskog kantona s obzirom na sjedište nadležnog suda (Kantonalnog suda), i to u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII.Zaključak
28. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada je predmetni postupak radi priznanja stanarskog prava i prava na otkup stana pred drugostepenim sudom trajao pet godina i dva mjeseca i nije okončan u roku koji se može smatrati razumnim.
29. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić