Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2116/09 (M. G.)

Odluka donesena 13. 06. 2012.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2116/09

Apelacija

Odluka o meritumu

13. 06. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2116/09, rješavajući apelaciju Miloša Gligorevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 13. juna 2012. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Miloša Gligorevića podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u izvršnom postupku koji se vodio pred Osnovnim sudom u Bijeljini pod brojem 80 0 I 023 462 07 I (stari broj 080-0-I- 07-000 403), a koji je okončan Rješenjem Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 I 023462 11 Gž od 19. jula 2011. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Miloš Gligorević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ugljevika podnio je 2. jula 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u izvršnom predmetu Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 80 0 I 023 462 07 I (stari broj P 93/07080-0-I-07-000 403), a koji je okončan Rješenjem Okružnog suda broj 80 0 I 023462 11 Gž od 19. jula 20011. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 28. oktobra 2009. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a 6. januara 2012. godine i spis predmeta.

3. Osnovni sud je 13. novembra 2009. godine dostavio odgovor na apelaciju, a 19. januara 2012. godine je dostavio traženi spis na uvid.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju Osnovnog suda dostavljen je apelantu 3. februara 2010. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelant je 16. aprila 2007. godine protiv Mlađena Gajića (u daljnjem tekstu: izvršenik) podnio Osnovnom sudu prijedlog za izvršenje na osnovu izvršne isprave – Presude Osnovnog suda broj P-223/05 od 5. februara 2007. godine, radi prinudne naplate svog novčanog potraživanja. U prijedlogu je traženo da se izvršenje provede procjenom i prodajom nekretnina pobliže navedenih u prijedlogu za izvršenje.

7. Rješenjem Osnovnog suda broj 080-0-I-07-000 403 od 28. juna 2007. godine usvojen je apelantov navedeni prijedlog za izvršenje.

8. Osnovni sud je 28. juna 2007. godine donio zaključak kojim je, u skladu sa odredbom člana 113. stav 5. Zakona o izvršnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZIP), apelantu naložio da podnese zahtjev za upis u zemljišne knjige pravosnažnog rješenja o nasljeđivanju broj O. 959/99 od 16. novembra 1999. godine, kojim je izvršenik proglašen nasljednikom sa dijelom od ½ na nekretninama koje su u prijedlogu za izvršenje navedene kao predmet izvršenja, te o tome obavijesti sud u roku od 30 dana od dana donošenja zaključka.

9. Izvršenik je 17. jula 2007. godine podnio prigovor protiv rješenja Osnovnog suda od 28. juna 2007. godine kojim je usvojen apelantov prijedlog za izvršenje. Izvršenik je u prigovoru istakao da nije vlasnik nekretnina koje su predložene kao predmet izvršenja već da je na osnovu Rješenja o nasljeđivanju broj O-959/99 od 16. novembra 1999. godine na tim nekretninama suvlasnik sa dijelom od ½, s tim da navedeno rješenje nije provedeno u zemljišnim knjigama niti je između nasljednika izvršena dioba nekretnina.

10. Osnovni sud je Zaključkom broj 080-0-I-07-000 403 od 4. marta 2008. godine ponovo naložio apelantu da postupi prema zaključku suda od 28. juna 2007. godine.

11. Apelant je podneskom od 24. marta 2008. godine obavijestio sud da je, postupajući prema zaključku suda od 28. juna 2007. godine, podnio zahtjev Zemljišnoknjižnoj kancelariji, koja je dopisom od 17. marta 2008. godine od njega tražila dostavu određene dokumentacije. Također, apelant je u podnesku istakao da nije u mogućnosti da postupi u skladu sa zahtjevom iz navedenog dopisa, da cijelu stvar smatra maltretiranjem, te je predložio da sud, u smislu odredbe člana 37. ZIP-a, od izvršenika zatraži da dostavi podatke o svojoj pokretnoj i nepokretnoj imovini.

12. Osnovni sud je Zaključkom broj 080-0-I-07-000 403 od 7. aprila 2009. godine, na osnovu člana 37. stav 3. ZIP-a, naložio izvršeniku da dostavi sudu popunjene obrasce P1, P2 i P3 sa podacima o pokretnoj i nepokretnoj imovini, kao i broj žiroračuna i nazive svih banaka preko kojih posluje. Budući da izvršenik nije postupio prema navedenom nalogu, kao ni prema istom nalogu suda od 7. aprila, 12. juna i 12. novembra 2009. godine, Osnovni sud je, u skladu sa odredbom člana 37. stav 5. i člana 17. ZIP-a, donio Rješenje broj 080-0-I-07-000 403 od 12. januara 2010. godine, kojim je izvršeniku izrekao novčanu kaznu u iznosu od 200,00 KM.

13. Zaključkom Osnovnog suda broj 080-0-I-07-000 403 od 20. maja 2010. godine, te broj 80 0 I 023462 07 I od 15. marta 2011. godine, ponovo je naloženo apelantu da, u smislu odredbe člana 113. st. 4. i 5. ZIP-a, zahtijeva upis nekretnina koje su predmet izvršenja u zemljišne knjige prema pravosnažnom rješenju o nasljeđivanju broj O-959/99 od 16. novembra 1999. godine. Prema stanju dostavljenog spisa, apelant nije postupio prema navedenom nalogu suda.

14. Rješenjem Osnovnog suda broj 80 0 I 023462 07 I od 15. maja 2011. godine prigovor izvršenika je usvojen, te su ukinute sve provedene izvršne radnje i izvršni postupak je obustavljen. U obrazloženju rješenja sud je naveo da je izvršenik blagovremeno uložio prigovor u kojem je istakao da nije vlasnik nekretnina koje predstavljaju predmet izvršenja već suvlasnik sa dijelom od ½ (na drugom dijelu od ½ suvlasnik je izvršenikov brat Stanko Gajić), na osnovu Rješenja o nasljeđivanju broj O-959/99 od 16. novembra 1999. godine, koje nije provedeno u zemljišnim knjigama. Osnovni sud je naveo da iz zk. ul. broj 31 i zk. ul. broj 40 oba k.o. Tutnjavac, koje je apelant priložio uz prijedlog za izvršenje kao dokaz vlasništva, u smislu odredbe člana 70. stav 1. ZIP-a, proizlazi da izvršenik nije vlasnik nekretnina koje su u prijedlogu navedene kao predmet izvršenja, te da apelant nije postupio prema nalogu suda da, u skladu sa odredbom člana 113. stav 5. ZIP-a, zahtijeva upis u zemljišne knjige, u skladu sa stavom 4. ovog člana, a prema Rješenju o nasljeđivanju broj O-959/99 od 16. novembra 1999. godine. S tim u vezi, Osnovni sud je ukazao na odredbu člana 70. stav 1. ZIP-a kojom je propisano: «Uz prijedlog za izvršenje na nepokretnosti tražilac izvršenja je dužan podnijeti izvod iz zemljišne knjige kao dokaz o tome da je nepokretnost upisana kao svojina izvršenika». S obzirom na to da apelant nije postupio prema navedenoj zakonskoj odredbi i zaključcima suda, te ocjenjujući nespornu činjenicu da nekretnine koje su predmet izvršenja nisu izvršenikovo vlasništvo, Osnovni sud je, u smislu citiranih odredaba, te primjenom odredaba člana 49. ZIP-a, odlučio kao u izreci rješenja.

15. Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv prvostepenog rješenja, Okružni sud je donio Rješenje broj 80 0 I 023462 11 Gž od 19. jula 2011. godine kojim je žalbu odbio i prvostepeno rješenje potvrdio. Okružni sud je u obrazloženju rješenja zaključio da nisu osnovani apelantovi žalbeni navodi kojima osporava zakonitost prvostepenog rješenja, jer, prema mišljenju Okružnog suda, podnesenim prijedlogom za izvršenje nisu ispunjeni zahtjevi odredbe člana 70. stav 1. ZIP-a i to da nekretnina izvršenika koja se u prijedlogu za izvršenje navodi kao predmet i sredstvo izvršenja mora biti upisana u zemljišne knjige kao izvršenikovo vlasništvo. S tim u vezi, Okružni sud je naveo da iz spisa predmeta proizlazi da nekretnine iz zk. uložaka koji su priloženi uz prijedlog za izvršenje nisu izvršenikovo vlasništvo. Okružni sud je zaključio i da je neosnovano i apelantovo pozivanje na odredbu člana 37. i člana 17. stav 3. ZIP-a, s obzirom na to da izvršenik nije upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik nekretnina predloženih kao predmet izvršenja.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

16. Apelant smatra da su mu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđena prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je u apelaciji naveo hronologiju predmetnog izvršnog postupka, te istakao da Osnovni sud nije proveo radnje izvršenja i pored činjenice da je od podnošenja prijedloga, kao i od donošenja rješenja o dozvoli izvršenja, prošlo više od dvije godine, iako je postupak po ZIP-u hitan, čime je, kako je naveo apelant, povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku a na indirektan način i pravo na pristup sudu, te pravo na imovinu. Dalje je istakao da je sudu dostavljao i pismene urgencije, ali da sud nije proveo radnje izvršenja. Apelant je ukazao na to da je Ustavni sud u svojoj dosadašnjoj praksi utvrdio po 300,00 KM u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na navedeno, apelant je u konačnici tražio da Ustavni sud usvoji njegovu apelaciju, utvrdi povredu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na razuman rok, zatim da naloži Općinskom sudu da bez daljnjeg odlaganja preduzme radnje na okončanju postupka, te da postupak okonča u razumnom roku i isplati apelantu odgovarajući iznos na ime naknade nematerijalne štete.

b) Odgovor na apelaciju

17. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je istakao da u predmetnom postupku nije došlo do kršenja apelantovih prava jer je taj sud postupao i preduzimao procesne radnje u skladu sa zakonom. Osnovni sud smatra da predmetni postupak izvršenja traje dugo isključivo zbog apelantovog propusta jer u prijedlogu za izvršenje, a ni u toku postupka nije predložio ni jedan drugi predmet izvršenja nego samo nekretnine koje su nepodobne za izvršenje. Sud je istakao da je izvršenik izjavio prigovor na rješenje o izvršenju u kojem je istakao da ostavinsko rješenje kojim je proglašen nasljednikom sa dijelom od ½ nije provedeno u zemljišnim knjigama. Osnovni sud je naveo da je apelantu više puta dostavljan zaključak uz nalog da, u smislu odredaba člana 113. ZIP-a, u zemljišnim knjigama provede postupak upisa predmetnih nekretnina na izvršenika, ali da apelant nije postupao prema navedenom nalogu, već da je odgovorio sudu da za njega to predstavlja maltretiranje. Osnovni sud je ukazao na to da je odredbom člana 113. ZIP-a propisana procedura upisa vanknjižnog vlasništva u zemljišne knjige, pa s obzirom na to da je ta procedura zakonom propisana, prema mišljenju suda, apelant je ne bi trebao smatrati maltretiranjem. Navedeno je da predmetni izvršni postupak nije završen isključivo zbog apelantovog propusta jer u startu nije odredio konkretan predmet i sredstvo izvršenja, zbog čega, prema mišljenju suda, sve posljedice zbog nepoštivanja propisane procedure apelant treba sam da snosi. Osnovni sud je istakao da u predmetnom izvršnom postupku ni izvršenik nije postupio prema pozivu suda da, u smislu odredbe člana 37. ZIP-a, dostavi podatke o svojoj imovini, te da mu je sud, u smislu odredbe člana 37. stav

5. ZIP-a, izrekao novčanu kaznu.

V.Relevantni propisi

18. Zakon o izvršnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07 i 29/10) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5. stav 1.

(1)U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Član 15.

Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči. Utvrđivanje dužnikove imovine Član 37.

(1)Tražilac izvršenja može u prijedlogu za izvršenje koji se zasniva na izvršnoj ispravi zahtijevati da sud prije donošenja rješenja o izvršenju zatraži od samog izvršenika i od drugih u zahtjevu određenih fizičkih i pravnih lice, odnosno upravnih i drugih organa i organizacija, da sudu dostave podatke o imovini izvršenika, ako tražilac izvršenja učini vjerovatnim da bi ova lica mogla imati ove podatke.

(2)Ovakav zahtjev se može istaći i nakon donošenja rješenja o izvršenju ako izvršenje na predloženom sredstvu izvršenja nije uspjelo.

Dokaz o svojini izvršenika Član 70.

(1) Uz prijedlog za izvršenje na nepokretnosti tražilac izvršenja je dužan podnijeti izvod iz zemljišne knjige kao dokaz o tome da je nepokretnost upisana kao svojina izvršenika.

(2) Ako je pravo na nepokretnosti iz stava 1. ovog člana upisano u zemljišnoj knjizi na drugo lice, a ne na izvršenika, prijedlogu se može udovoljiti samo ako su, po utvrđenju izvršenikove imovine u skladu sa članom 37. ovog zakon, ispunjeni uslovi za promjenu zemljišnoknjižnog stanja.

Primjena odredaba glave X ovog zakona u slučaju kada nepokretnost nije upisana u zemljišne knjige Član 113.

(1) Postupak izvršenja na nepokretnostima koje nisu upisane u zemljišne knjige provodi se prema odredbama glave X ovog zakona, ako odredbama ovog člana nije drugačije određeno.

[…] (4) Nakon što je rješenje o izvršenju doneseno, postupak izvršenja na nepokretnostima na području gdje zemljišne knjige nisu uspostavljene ili su uništene, odnosno nestale, nastaviće se nakon što se nepokretnost koja je predmet izvršenja upiše u zemljišne knjige u skladu sa glavom VIII Zakona o zemljišnim knjigama, ukoliko takav upis nije u suprotnosti sa zakonom.

(5) Tražilac izvršenja je obavezan da zahtijeva upis u zemljišne knjige u skladu sa stavom 4. ovog člana u roku od 15. dana od dana donošenja rješenja o izvršenju, te da o tome, u roku koji mu bude određen, izvijesti izvršni sud. Ako tražilac izvršenja ne podnese zahtjev za upis u zemljišne knjige u predviđenom roku ili u datom mu roku o tome ne izvijesti izvršni sud, postupak izvršenja će se obustaviti.

VI.Dopustivost

19. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

20. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

21. U konkretnom slučaju, apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njegovog prijedloga za izvršenje pravosnažne Presude broj P-223/05 od 5. februara 2007. godine, nakon donošenja rješenja o dozvoli izvršenja, nije okončan u razumnom roku, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Dakle, iako je apelacija podnesena u vrijeme kad izvršni postupak povodom apelantovog prijedloga pred Osnovnim sudom nije bio okončan (u međuvremenu je okončan Rješenjem Okružnog suda broj 80 0 I 023462 11 Gž od 19. jula 2011. godine), prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija je dopustiva u odnosu na apelantove navode o povredi prava na donošenje odluke u razumnom roku.

22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

23. Apelant smatra da su mu zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđena prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

25. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

Pravo na donošenje odluke u razumnom roku

26. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o apelantovom zahtjevu da se u izvršnom postupku u razumnom roku omogući izvršenje pravosnažne Presude Osnovnog suda broj P-223/05 od 5. februara 2007. godine, radi naplate novčanog potraživanja, pa u skladu sa svojom ranijom praksom, zaključuje da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv.

a) Relevantni principi

27. Ustavni sud naglašava da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

28. Evropski sud je ukazao na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18).

29. Konačno, Evropski sud je ukazao na to da država ima obavezu organizirati sistem izvršenja presuda koji je djelotvoran, kako na nivou prava, tako i u praksi, te osigurati njihovo izvršenje bez neopravdanog odugovlačenja (vidi Evropski sud, Fuklev protiv Ukrajine, presuda od 7. juna 2005. godine, broj 71186/01, stav 84), te je istakao da u izvršnom postupku, zbog same njegove naravi, treba postupati ekspeditivno (vidi Evropski sud, Comingersoll S.A. protiv Portugala [GC], Presuda broj 35382/97, stav 23, ECHR 2000-IV).

b) Period koji se uzima u obzir

30. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak započeo 16. aprila 2007. godine kada je apelant sudu podnio prijedlog za izvršenje pravosnažne presude radi naplate novčanog potraživanja i da je, nakon podnošenja apelacije, okončan Rješenjem Okružnog suda broj 80 0 I 023462 11 Gž od 19. jula 2011. godine. Dakle, predmetni izvršni postupak je trajao četiri godine, tri mjeseca i tri dana i to je period koji će Ustavni sud ispitati sa aspekta donošenja odluke u razumnom roku.

c) Analiza razumnosti dužine postupka

31. Ustavni sud podsjeća na to da se predmetni postupak, shodno relevantnim zakonskim propisima, smatra postupkom hitne prirode i stoga zahtijeva ažurnost suda u odnosu na njegovu zakonsku obavezu da izvršni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. Dalje, Ustavni sud u činjenicama predmeta ne nalazi ništa što bi ukazivalo na to da je predmetni postupak složene prirode.

32. U konkretnom slučaju, Ustavni sud ističe da je predmetni izvršni postupak, koji se prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim, trajao nešto duže od četiri godine.

33. U vezi sa navedenim, Ustavni sud smatra da su, iako se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji se smatra hitnim, u predmetnom postupku postojale okolnosti zbog kojih predmetni izvršni postupak nije okončan u razumnom roku, a što se, prema ocjeni Ustavnog suda, ne može staviti na teret Osnovnom sudu. Naime, taj sud je kontinuirano preduzimao poslove iz svoje nadležnosti i koristio mogućnosti koje su mu stajale na raspolaganju u skladu sa relevantnim odredbama ZIP-a. Naime, iz stanja spisa je evidentno da je Osnovni sud u primjerenom roku donio rješenje o izvršenju, te da je u toku postupka više puta naložio apelantu da podnese zahtjev da se nekretnine koje su predmet izvršenja upišu u zemljišne knjige (u smislu člana 113. ZIP-a), zatim više puta naložio izvršeniku dostavu podataka o imovini (član 37. ZIP-a), uključujući i donošenje odluke o kažnjavanju izvršenika koji nije postupio prema nalogu suda. S druge strane, Ustavni sud zaključuje da se dužina predmetnog postupka u pretežnom dijelu može staviti upravo na teret apelantu jer je on svojim ponašanjem znatno doprinio tome da postupak izvršenja traje duže od četiri godine. Naime, apelant je podnio prijedlog za izvršenje na nekretnini koja u zemljišnim knjigama nije bila upisana kao izvršenikovo vlasništvo. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na to da je odredbom člana 70. stav 1. ZIP-a propisano: «Uz prijedlog za izvršenje na nepokretnosti tražilac izvršenja je dužan podnijeti izvod iz zemljišne knjige kao dokaz o tome da je nepokretnost upisana kao svojina izvršenika». Budući da apelant nije postupio u smislu navedene odredbe, niti je pokrenuo postupak u smislu člana 113. ZIP-a (za upis nekretnina u zemljišnu knjigu na kojim je izvršenik proglašen nasljednikom sa dijelom od ½), te uzimajući u obzir okolnosti da izvršenik nije dostavio podatke o svojoj imovini, to u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene procesne pretpostavke neophodne za postupanje po prijedlogu, uslijed čega sud i nije mogao ranije riješiti izvršenikov prigovor. Evidentno je da je Okružni sud riješio o apelantovoj žalbi u roku od mjesec dana. Prema mišljenju Ustavnog suda, Osnovni sud je u ovom izvršnom postupku bio aktivan, dakle svojim ponašanjem nije doprinio odugovlačenju postupka, te je period od četiri godine, tri mjeseca i tri dana, koliko je trajao izvršni postupak, period za koji Ustavni sud smatra da se ne može staviti na teret Osnovnom sudu. Naprotiv, Ustavni sud smatra da je apelant zbog toga što nije u startu u prijedlogu za izvršenje naveo konkretan predmet i sredstvo na kojem će se provesti izvršenje, te zbog nepostupanja prema nalogu suda, isključivo doprinio tome da predmetni izvršni postupak ne bude okončan u razumnom roku.

34. Prema tome, Ustavni sud smatra da, iako je predmetni postupak trajao preko četiri godina, te iako se po domaćem zakonu radi o postupku hitne prirode, Ustavni sud smatra da nije povrijeđeno apelantovo pravo na suđenje u razumnom roku u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

Ostali navodi

35. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud smatra da, s obzirom na zaključke u vezi sa pravom na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te činjenicu da se povreda prava na imovinu zasniva na istim činjenicama kao i povreda prava na pravično suđenje, nije potrebno posebno ispitivati apelantove navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3953/09 od 18. aprila 2012. godine). VIII.Zaključak

36. Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije u situaciji kada je predmetni izvršni postupak, koji se prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim, trajao četiri godine, tri mjeseca i tri dana, a koji se, prema ocjeni Ustavnog suda, u pretežnom dijelu može staviti na teret apelantu koji je podnio prijedlog za izvršenje na nekretnini koja u zemljišnim knjigama nije bila upisana kao izvršenikovo vlasništvo.

37. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-2116/09 (M. G.) | Sudska praksa | Aktio