Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-364/09 („Centrotrans-Eurolines“ d.o.o Sarajevo)
Odluka donesena 13. 06. 2012.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Zakon o visini stope zatezne kamate
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o visini stope zatezne kamate
- Zakon o visini stope zatezne kamate
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
- Zakon o visini stope zatezne kamate
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-364/09
Apelacija
Odluka o meritumu
13. 06. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 364/09, rješavajući apelaciju „Centrotrans-Eurolines“ d.o.o Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 13. juna 2012. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija „Centrotrans-Eurolines“ d.o.o. Sarajevo podnesena zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak u predmetu Općinskog suda u Kiseljaku broj 049-0-Ip-07- 000 096.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Općinskom sudu u Kiseljaku da, po hitnom postupku, okonča izvršni postupak u predmetu broj 049-0-Ip-07-000 096, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav
1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Općinskom sudu u Kiseljaku da, u skladu s članom 74.
stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. „Centrotrans-Eurolines“ d.o.o Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Mladen Pandurević, izvršni direktor zajedničkih funkcija, podnio je 9. februara 2009. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak u predmetu Općinskog suda u Kiseljaku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 049-0-Ip-07-000 096. Apelant je 1. maja 2011. godine dostavio dopunu apelacije.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je zatraženo 18. maja 2009. godine i 4. oktobra 2011. godine, a od Općine Kiseljak 22. novembra 2011. godine, da dostave odgovore na apelaciju, kao i informaciju da li je postupak izvršenja okončan.
3. Općinski sud je 11. juna 2009. godine i 17. oktobra 2011. godine dostavio odgovore na apelaciju. Općina Kiseljak je dostavila odgovor 22. decembra 2011. godine. Općinski sud je 10. februara, 9. marta i 7. maja 2012. godine dostavio informaciju o postupku izvršenja predmetnog rješenja.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su dostavljeni apelantu 21. oktobra 2011. godine i 1. februara 2012. godine.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Presudom Općinskog suda u Travniku broj Ps: 957/04 od 18. januara 2005. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog sudu u Novom Travniku broj Pž-67/05 od 31. januara 2007. godine. usvojen je tužbeni zahtjev apelanta i obavezana Općina Kiseljak (u daljnjem tekstu: tuženi ili izvršenik) da apelantu isplati iznos od 52.941,75 KM sa zakonskom zateznom kamatom na ime duga po računima pobliže navedenim u presudi za izvršeni prevoz učenika i po stopi zakonske zatezne kamate pobliže navedenoj u presudi. Presudom je odbijen apelantov zahtjev za isplatu duga u iznosu preko dosuđenog. Revizija tuženog izjavljena protiv drugostepene presude je odbijena Presudom Vrhovnom sudu Federacije BiH broj 070-0-Rev-07-001115 od 27. novembra 2008. godine.
7. Apelant je 11. aprila 2007. godine podnio Općinskom sudu prijedlog za izvršenje koji je registriran pod brojem 049-0-I-07-000 096. Općinski sud je 4. juna 2007. godine donio Rješenje o izvršenju broj 049-0-I-07-000 096 kojim je dozvolio izvršenje i obavezao izvršenika da apelantu u roku od osam dana od prijema rješenja isplati iznos od 52.941,75 KM na ime glavnog duga sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj Zakonom o visini stope zatezne kamate do 7. jula 1998. godine („Službene novine FBiH“ broj 18/96), od tog datuma do 9. decembra 2001. godine po stopi propisanoj Zakonom o visini stope zatezne kamate („Službene novine FBiH“ broj 27/98) a od tog datuma do isplate po stopi propisanoj Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o visini stope zatezne kamate („Službene novine FBiH“ broj 51/01), te troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom kao i troškove izvršnog postupak.
8. Protiv rješenja o izvršenju izvršenik je 31. oktobra 2007. godine izjavio prigovor na koji je apelant 19. novembra 2007. godine dao odgovor. U izjavljenom prigovoru izvršenik je, između ostalog, naveo da je pred Vrhovnim sudom u toku postupak po izjavljenoj reviziji, te da smatra da Općinski sud treba obustaviti rješenje o izvršenju do okončanja predmetnog postupka po reviziji. Nakon toga apelant je 8. jula 2008. godine, pozivajući se na odredbe člana 12. stav 5. Zakona o izvršnom postupku prema kojem izvršenikov prigovor ne zaustavlja tok izvršnog postupka, tražio od Općinskog suda da hitno provede navedeno izvršenje jer nisu postojali razlozi za odlaganje izvršenja propisani članom 60. Zakona o izvršnom postupku.
9. Općinski sud je 15. decembra 2008. godine donio Rješenje broj 049-0-Ip-07-000 096 kojim je odbio izvršenikov prigovor kao neosnovan.
10. Nakon toga, 15. januara 2009. godine pravosnažno rješenje o izvršenju je dostavljeno na provođenje Unicredit banci, koja je 3. februara 2009. godine obavijestila Općinski sud da je predmetno rješenje zavedeno u evidenciju redoslijeda naplate koje terete transakcijski račun izvršenika. Unicredit banka je 26. aprila 2010. godine obavijestila apelanta da se njegovo potraživanje nalazi u prvom redu naplata. Također, navedena banka je 25. marta 2011. godine, na upit Općinskog suda, dostavila informaciju da će se izvršenje provesti na „određenoj poziciji proračuna u skladu sa članom 166. stav 4. i 5. Zakona o izvršnom postupku“ te je dostavila Općinskom sudu i Izvještaj o svim promjenama na računu izvršenika za period od 30 dana od dana donošenja rješenja o izvršenju.
11. Izvršenik je Općinskom sudu 13. decembra 2011. godine i 19.decembra 2011.
godine dostavio obavještenje i uplatnice prema kojima je sa 14. decembrom 2011. godine izvršio Rješenje Općinskog suda broj 049-0-Ip-07-000096 od 15. decembra 2008. godine u iznosu od 65.000 KM. Navedena obavještenja i prateću dokumentaciju Općinski sud je dostavio apelantu na odgovor 20. decembra 2011. godine. Apelant je Općinskom sudu 10. februara 2012. godine dostavio izjašnjenje na podneske izvršenika tvrdeći da predmetno rješenje nije izvršeno, budući da ukupno potraživanje apelanta prema pravosnažnoj presudi iznosi 147.451,85 KM.
12. Predmetni izvršni postupak prema stanju spisa do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda nije okončan.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
13. Apelant smatra da su mu zbog neokončanja u razumnom roku predmetnog izvršnog postupka povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da Općinski sud odugovlači postupak izvršenja, te da i pored toga što je taj sud dostavio rješenje o izvršenju banci na provođenje, Općinski sud nije nikada zatražio od banke dodatno izjašnjenje o predmetnom izvršenju niti je naložio banci da rješenje izvrši. Apelant navodi i da Općinski sud nikada od tuženog nije tražio izjašnjenje u pogledu planiranja sredstava u budžetu koja bi bila predmet izvršenja, pa zbog toga smatra da je ponašanje suda neprofesionalno, neodgovorno i pristrano te da se odugovlačenje izvršenja Općinskog suda direktno odrazilo na poslovanje i imovinu firme. Apelant traži da mu Ustavni sud dodijeli novčanu kompenzaciju zbog nematerijalne štete koju trpi zbog neizvršenja predmetnog rješenja.
b) Odgovor na apelaciju
14. U odgovorima na apelaciju Općinski sud je naveo hronologiju predmeta, te istakao da je proveo sve radnje koje su propisane Zakonom o izvršnom postupku, da je, s tim u vezi, u nekoliko navrata tražio obavještenje od Unicredit banke u pogledu izvršenja predmetnog rješenja te da je navedena banka taj sud obavijestila o stanju transakcijskog računa tuženog i navela da će rješenje biti izvršeno prema odredbama člana 166. st. 4. i 5. Zakona o izvršnom postupku. Općinski sud je na traženje Ustavnog suda 7. maja 2012. godine dostavio informaciju da taj izvršni postupak nije okončan u smislu člana 64. Zakona o izvršnom postupku.
15. U odgovoru na apelaciju izvršenik je naveo da je predmetno rješenje izvršeno 14. decembra 2011. godine, te da je osnovni razlog zbog kojeg rješenje nije ranije izvršeno bio taj što je apelant dugovao tuženom iznos od 65.000,00 KM na ime naknade za neizgrađeno građevinsko zemljište koje mu je dodijeljeno 1997. godine. Izvršenik je naveo da je, budući da je apelant uporno odbijao da izmiri svoje dugovanje tvrdeći neosnovano da mu je zemljište dodijeljeno bez obaveze plaćanja naknada, bio primoran da ne izmiri svoje dugovanje apelantu kako bi ga prisilio na plaćanje, budući da apelant nije ispoštovao dogovor iz 2007. godine prema kojem je trebalo izvršiti kompenzaciju (prijeboj) međusobnih dugovanja. Izvršenik je naveo i da je, odmah nakon što je apelant izmirio svoje dugovanje prema njemu, i on izvršio sporno rješenje Općinskog suda i uplatio apelantu dugovani iznos.
V. Relevantni propisi
16. U Zakonu o izvršnom postupku („Službene novine F BiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 30/09 i 74/11) relevantne odredbe glase:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
Član 166. st. 1, 2. i 5.
Prinudno izvršenje (1) Izvršenje radi ostvarenja novčanog potraživanja prema izvršeniku može se provesti na svim sredstvima na njegovim računima kod banke, osim ako zakonom nije drukčije određeno.
(2) Rješenjem o izvršenju na novčanim sredstvima koja se vode na transakcijskom računu izvršenika nalaže se banci da novčani iznos za koji je izvršenje određeno prenese s transakcijskog računa izvršenika na transakcijski račun tražioca izvršenja, a za potraživanja za koja nije propisana naplata preko žiroračuna kod banke da isplati taj iznos tražiocu izvršenja u gotovom novcu.
(5) Sud će rješenjem o izvršenju obavezati banku da dostavi izvještaj o svim promjenama na računu izvršenika ako sredstava na računu nema ili su ona nedovoljna za namirenje potraživanja određenih rješenjem o izvršenju. Izvještaj obuhvata promjene na računu za period od 30 dana do donošenja rješenja o izvršenju i mora da sadrži svaku transakciju na računu, uključujući podizanje gotovine, uplate na račun i isplate sa računa, unutarbankarske i međubankarske prijenose. Podaci koji se dostavljaju, a koji se odnose na međubankarske prijenose moraju sadržavati, između ostalog, ime primaoca i broj računa u odredišnoj banci.
Član 167.
Redoslijed naplate (1) Banka naplatu obavlja redom, prema vremenu dostave rješenja o izvršenju ako zakonom nije drukčije određeno.
(2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o izvršenju po danu i vremenu dostave i izdaje tražiocu izvršenja, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegovog potraživanja u tom redoslijedu.
Član 169.
Postupak u slučaju kad nema sredstava na računu (1) Ako na računu označenom u rješenju o izvršenju nema sredstava, banka će u korist tog računa izvršiti prijenos izvršenikovih sredstava u odgovarajućem iznosu sa drugih računa u toj banci, a prema redoslijedu koji označi tražilac izvršenja.
(2) Ukoliko banka ne uspije u cjelini naplatiti izvršnu tražbinu zbog nedostatka sredstava na računu, držat će rješenje o izvršenju u posebnoj evidenciji i po njemu obaviti prijenos kad sredstva pristignu na račun, ukoliko rješenjem o izvršenju nije drukčije određeno. (3) O tome da nema sredstava na računu banka će obavijestiti sud bez odlaganja. Uz tu obavijest banka će dostaviti sudu i izvještaj o promjenama na računu iz stava 5. člana 166. ovog zakona.
Član 175.
Odgovornost banaka za štetu Banka koja ne postupi u skladu sa rješenjem o izvršenju i drugim sudskim nalozima odgovara za štetu prouzrokovanu tražiocu izvršenja po općim pravilima o naknadi štete.
VI. Dopustivost
17. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
18. Ustavni sud primjećuje da se apelant žali što izvršni postupak u kojem je rješenjem suda dozvoljeno predloženo izvršenje još uvijek nije okončan. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je, pri razmatranju problema efektivnog provođenja rješenja o izvršenju (da li je izvršenik izvršio svoje obaveze prema tražitelju izvršenja) koja su donesena na osnovu pravosnažnih sudskih odluka, već iskazao stav da u Bosni i Hercegovini ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantima da se zbog toga žale (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 82/09). Stoga, Ustavni sud zaključuje da je predmetna apelacija dopustiva.
19. Imajući u vidu navedeno kao i odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 16. st. 1, 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
20. Apelant smatra da su mu zbog neokončanja predmetnog izvršnog postupka u razumnom roku povrijeđena prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
21. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
Ustavni sud prije svega ukazuje da prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora biti posmatrano kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. Evropske konvencije (vidi vodeće odluke Ustavnog suda: Odluka broj AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine, stav 28, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 8/05 i Odluka broj AP 464/04 od 17. februara 2005. godine, stav 27, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 40/05), te da se izraz «presuda» mora široko tumačiti u smislu da treba uključivati sve vrste odluka i rješenja kao i nedostatak donošenja odluke, kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2358/07 od 13. decembra 2007. godine, objavljena na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). S tim u vezi, Ustavni sud smatra da apelant, s obzirom da se u konkretnom slučaju radi o nemogućnosti izvršenja sudske presude koja je donesena u parničnom postupku u kojem je rješavano pitanje naplate dugovanja, uživa sve garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud naglašava da je pravo na pristup sudu inherentno članu 6. stav 1. Evropske konvencije i ono «...traje sve dok se ne realizira utvrđeno građansko pravo. U suprotnom, efektivan postupak prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza bi bio iluzoran ako u naknadnom izvršnom postupku to pravo ne može da zaživi...» (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 552/04 od 28. juna 2005. godine, stav 9, objavljena na web-stranici Ustavnog suda: www.ustavnisud.ba).
22. U konkretnom slučaju Ustavni sud primjećuje da je predmetno izvršenje pravosnažne sudske odluke dozvoljeno rješenjem od 4. juna 2007. godine, ali da iz izjašnjena apelanta kao i informacija Općinskog suda proizlazi da do donošenja ove odluke Ustavnog suda predmetni izvršni postupak nije okončan.
23. U vezi s tim Ustavni sud ukazuje na odredbe člana 64. ZIP-a, kojim je propisano da se izvršni postupak smatra dovršenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
24. U tom kontekstu, a imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta i podržavajući praksu u sličnim predmetima koja se na analogan način može primijeniti i u konkretnom slučaju (mutatis mutandis Ustavni sud odluka broj AP 1170/08 od 14. septembra 2010. godine, točka 37), Ustavni sud smatra da iz dostavljene dokumentacije nije vidljivo da je izvršenje dovršeno provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava, niti da je Općinski sud obavijestio apelanta da nije moguće provesti odobreno izvršenje, tj. da postoji bilo koji razlog za obustavu izvršenja, pogotovo ako se uzme u obzir da iz dopisa Općinskog suda od 7. maja 2012. godine proizlazi da je izvršni postupak u konkretnoj pravnoj stvari još uvijek u toku. U tom kontekstu Ustavni sud ponovo ukazuje na svoj stav iz citirane odluke „da obaveza suda da odobri i provede izvršenje, koje je prema relevantnim odredbama ZIP-a određeno na osnovu pravosnažne sudske odluke, nije iscrpljena samo donošenjem rješenja o izvršenju i njegovim dostavljanjem na izvršenje organu kod kojeg se nalaze izvršenikova novčana sredstva, ako se ima u vidu odredba ZIP-a kojom je propisano dovršenje izvršenja.“
25. U vezi s navedenim te cijeneći okolnosti konkretnog predmeta Ustavni sud smatra da, uvažavajući činjenicu da jedno vrijeme izvršenje nije bilo moguće zbog nedostatka sredstava na izvršiočevom računu, navedena činjenica ne umanjuje odgovornost Općinskog suda u smislu da predmetni izvršni postupak, koji je po zakonskoj odredbi hitan, okonča na jedan od načina propisanih članom 64. ZIP-a. Pri tome Ustavni sud naglašava, s obzirom na oprečne tvrdnje apelanta i izvršenika (u smislu da je potraživanje samo djelimično izvršeno, odnosno tvrdnje da je izvršenje u cijelosti provedeno) da Ustavni sud u ovoj fazi postupka ne može cijeniti te tvrdnje jer bi na taj način uzurpirao nadležnosti redovnog suda, a takvo postupanje bi bilo u direktnoj suprotnosti s pozicijom Ustavnog suda na način na koji je ona definirana Ustavom Bosne i Hercegovine i Pravilima Ustavnog suda. Stoga upravo redovni sud, u smislu relevantnih odredbi ZIP-a, treba raspraviti ova pitanja i odlučiti da li je izvršenje u konkretnom slučaju provedeno u cijelosti ili djelimično, od čega će zavisiti i daljnje postupanje redovnog suda u ovom predmetu.
26. S obzirom da predmetni izvršni postupak, dakle, ni nakon pet godina nije okončan Ustavni sud zaključuje da je došlo do kršenja apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog nemogućnosti izvršenja pravosnažne sudske odluke.
Ostali navodi
27. U kontekstu zaključka u pogledu kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, a uzimajući u obzir da se apelantovi navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u suštini svode na navode o kršenju prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati navode o kršenju prava na imovinu. Kompenzacija
28. Apelant traži da mu se zbog neokončanja izvršnog postupka dosudi naknada nematerijalne štete.
29. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, izuzetno na apelantov zahtjev, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu za materijalnu štetu određuje u simboličnom smislu u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.
30. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da je apelantu dovoljna satisfakcija utvrđivanje kršenja njegovog prava na pravično suđenje i izdavanje naloga sudu da bez daljnjeg odgađanja okonča postupak u smislu relevantnih odredbi ZIP.
VIII. Zaključak
31. Ustavni sud zaključuje da je došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer Općinski sud ni nakon pet godina od dana donošenja rješenja o izvršenju pravosnažne sudske presude nije okončao izvršni postupak u smislu člana 64. Zakona o izvršnom postupku, iako se postupak izvršenja po izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim.
32. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić