Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1846/09 (M. A. i N. A.)
Odluka donesena 13. 06. 2012.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Apelacija preuranjena
- Eksproprijacija
- Pravično suđenje - razuman rok
- Građanski postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 10
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Ispravka Zakona o parničnom postupku
- Zakon o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
Predmeti (1)
AP-1846/09
Apelacija
Odluka o meritumu
13. 06. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1846-09, rješavajući apelaciju Mirsada Ajanovića i Nihada Ajanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 14, člana 59. stav 2. alineje 1. i 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 13. juna 2012. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Mirsada Ajanovića i Nihada Ajanovića podnesena zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Sarajevu i pred Kantonalnim sudom u Sarajevu, a koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-08-001556 od 21. jula 2009.
godine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj Gž 650/05 od 2. aprila 2008. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu broj P-1210/99 od 26. novembra 2004. godine u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zato što je u vrijeme podnošenja bila preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Mirsad Ajanović i Nihad Ajanović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sarajeva podnijeli su 12. juna 2009. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž 650/05 od 2. aprila 2008 godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-1210/99 od 26. novembra 2004. godine. Predmetna apelacija je, također, podnesena i zbog dužine trajanja postupka pred navedenim sudovima.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog i Općinskog suda, te Zavoda za izgradnju Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je 9. septembra 2009. godine da dostave odgovore na apelaciju. Od Općinskog suda je 3. februara 2012. godine zatraženo da dostavi spis broj P-1210/99.
3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 29. septembra, a Kantonalni sud 14. oktobra 2009. godine. Tuženi nije dostavio odgovor na apelaciju. Općinski sud je 21. februara 2012. godine dostavio na uvid traženi spis.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su dostavljeni apelantima 9. novembra 2009. godine.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Apelanti su 10. augusta 1989. godine podnijeli tužbu tadašnjem Osnovnom sudu I u Sarajevu protiv tuženog radi činidbe. Iz dostavljenog spisa proizlazi da postupak nije okončan do 15. juna 1992. godine, kada je rješenjem od 15. juna 1992. godine postupak u predmetnoj pravnoj stvari prekinut zbog proglašenja ratnog stanja u Republici Bosni i Hercegovini.
7. Apelanti su podneskom od 24. juna 1999. godine podnijeli tadašnjem Općinskom sudu I (u daljnjem tekstu: Općinski sud) podnesak sa prijedlogom za nastavak postupka u ovoj pravnoj stvari.
8. Općinski sud je na zakazanom ročištu radi nastavka postupka, 2. novembra 1999. godine, donio rješenje o mirovanju postupka u trajanju od tri mjeseca, jer uredno obaviještene stranke nisu pristupile ročištu.
9. Općinski sud je, nakon zaprimljenog prijedloga apelanata od 3. februara 2000. godine za nastavak umirovljenog postupka, u daljnjem toku postupka održao dvadeset šest ročišta, te je Presudom broj P-1210/99 od 26. novembra 2004. godine odbio tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da im tuženi osigura stanove, na način preciziran u izreci, a na ime stambenog objekta koji su ustupili tuženom kao korisniku eksproprijacije a ukoliko tuženi to ne učini, da je dužan da plati drugoapelantu iznos od 118.400,00 KM.
10. Apelanti su 24. decembra 2004. godine izjavili žalbu protiv prvostepene presude, koju je Općinski sud 18. januara 2005. godine dostavio tuženom na odgovor.
11. Općinski sud je 2. marta 2005. godine cio spis dostavio Kantonalnom sudu na daljnji postupak po žalbi.
12. Kantonalni sud je Presudom broj Gž 650/05 od 2. aprila 2008. godine odbio žalbu apelanata kao neosnovanu i prvostepenu presudu potvrdio.
13. Apelanti su 25. juna 2008. godine izjavili reviziju protiv Presude Kantonalnog suda broj Gž 650/05 od 2. aprila 2008. godine.
14. Iz dostavljenog spisa proizlazi da je Vrhovni sud Presudom broj 070-0-Rev-08-001556 od 21. jula 2009. godine odbio reviziju apelanata kao neosnovanu.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
15. Apelanti smatraju da im je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu navedenih prava apelanti vide u tome što smatraju da je „kako prvostepeni, tako i drugostepeni sud, i pored čvrstih i jasnih dokaza koji su podneseni, propustili pravilno utvrditi činjenice i naložiti izvršenje pravosnažnog i konačnog rješenja u korist prvog aplikanta i obeštećenje drugog aplikanta“. Također, apelanti smatraju da je povrijeđeno i njihovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku, budući da su, kako navode, „prvostepeni i drugostepeni sud nakon 20-godišnjeg sudovanja donijeli odbijajuće presude“.
b) Odgovor na apelaciju
16. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da su navodi iz apelacije neosnovani, te je predložio da se apelacija odbije.
17. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je osporio da postoji kršenje prava apelanata na koja su se pozvali u apelaciji. Naime, Općinski sud je naveo da je dao razloge u obrazloženju svoje odluke, te da ostaje pri svemu što je navedeno u obrazloženju. Također, Općinski sud je naveo hronološki tok postupka, te je pri tome istakao da je četrnaest ročišta odgođeno po prijedlogu opunomoćenika apelanata, dok je šest ročišta odgođeno po prijedlogu tuženog. S obzirom na navedeno, Općinski sud smatra da je dužini postupka znatno doprinijelo ponašanje parničnih stranaka, jer je, prema mišljenju suda, „uvažavanje njihovih istaknutih razloga za odgodu ročišta“ doprinijelo ukupnoj dužini predmetnog postupka. Stoga je Općinski sud predložio da Ustavni sud odbije apelaciju.
V. Relevantni propisi
18. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine FBiH» br. 42/98 i 3/99) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
19. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
20. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
21. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. Dopustivost u odnosu na osporene presude
22. Apelanti su apelacijom osporili Presudu Kantonalnog suda broj Gž 650/05 od 2. aprila 2008. godine, kojom je potvrđena Presuda Općinskog suda broj P-1210/99 od 26. novembra 2004. godine, tvrdeći da im je navedenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pri ispitivanju ovih apelacionih navoda Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1)Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4)Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(14) apelacija je preuranjena;
23. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
24. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da su apelanti u apelaciji kao osporenu presudu naveli Presudu Kantonalnog suda broj Gž 650/05 od 2. aprila 2008. godine protiv koje su 25. juna 2008. godine izjavili reviziju. Međutim, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud, povodom izjavljene revizije, donio Presudu broj 070-0-Rev-08-001556 od 21. jula 2009. godine kojom je reviziju odbio. Dakle, u predmetnom sudskom postupku konačna odluka je presuda Vrhovnog suda, koja je donesena nakon podnošenja predmetne apelacije Ustavnom sudu. U vezi s tim, Ustavni sud prvo naglašava da, prema članu 32. Pravila Ustavnog suda, pri odlučivanju Ustavni sud ispituje postoje li samo one povrede koje su iznesene u apelaciji. Dalje, Ustavni sud podsjeća da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, budući da apelanti nisu obavijestili Ustavni sud da je u međuvremenu donesena odluka Vrhovnog suda o reviziji apelanata, niti su je dostavili Sudu, Ustavni sud zaključuje da u vezi sa ovim postupkom nisu ispunjene procesne pretpostavke da odlučuje o navodnim povredama prava na pravično suđenje osim sa aspekta donošenja odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Također, apelanti ove povrede nisu doveli u kontekst presude Vrhovnog suda koja je u međuvremenu donesena i kojom je predmetni postupak okončan, a one su u vrijeme podnošenja apelacije u odnosu na tadašnje stanje postupka bile preuranjene (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1007/08 od 8. decembra 2010. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 47/11, dostupna na web-stranici Ustavnog suda: www.ustavnisud.ba).
25. S obzirom na navedeno, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
Dopustivost u odnosu na navode o povredi prava na „suđenje u razumnom roku“
26. S druge strane, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
27. U konkretnom slučaju apelanti, kako je već rečeno, pozvali su se i na svoje pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koje sadrži pravo na „suđenje u razumnom roku“,. zbog činjenice da Općinski i Kantonalni sud nisu donijeli odluku o njihovoj tužbi u razumnom roku koju su podnijeli 10. augusta 1989. godine. Dakle, iako je apelacija podnesena prije nego što je predmetni parnični postupak pravosnažno okončan, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očito (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
28. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII. Meritum
29. Apelanti smatraju da im je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje - razuman rok
30. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(…)
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
31. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.
Pravo na suđenje u razumnom roku
32. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić, stav 38).
a) Period koji se uzima u obzir
33. Apelanti su pokrenuli predmetni postupak 10. augusta 1989. godine. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da period koji, ratione temporis, ulazi u nadležnost Ustavnog suda počinje 14. decembra 1995. godine, kao datum kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Međutim, u ocjenjivanju razumnosti dužine postupka na koji se apelanti žale Ustavni sud će uzeti u obzir i stadij postupka dostignut do 14. decembra 1995. godine (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2349/06 od 27. februara 2008. godine, tačka 31, objavljena na www.ustavnisud.ba). S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, iako postupak traje skoro 20 godina, u konkretnom slučaju razmotriti dužinu postupka od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda pa do donošenja Presude Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-08-001556 od 21. jula 2009. godine, dakle, period od 13 godina i sedam mjeseci.
b) Analiza razumnosti trajanja postupka
34. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti, Ustavni sud smatra da se radi o relativno složenom sudskom postupku. Pored toga, Ustavni sud ukazuje da je riječ o sporu koji nije po prirodi hitan i za koji zakon nije propisao posebnu hitnost u postupanju izuzev što je odredbom člana 10. ZPP propisana opća obaveza suda da parnični postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja.
35. Ustavni sud, dalje, zapaža da prvostepena presuda nije donesena do 15. juna 1992. godine, kada je doneseno rješenje o prekidu postupka zbog ratnih dešavanja sa naznakom da će se predmetni postupak nastaviti po prijedlogu neke od stranaka nakon prestanka okolnosti zbog kojih je prekinut.
36. Ustavni sud, također, primjećuje da se apelanti od 1996. godine pa do 24. juna 1999. godine, dakle, tri godine i šest mjeseci, nisu obratili sudu zahtjevom za nastavak predmetnog postupka, te da je sud na ročištu zakazanom po zahtjevu za nastavak postupka 2. novembra 1999. godine postupak ponovo umirovio na period od tri mjeseca, jer apelanti nisu pristupili ročištu iako su bili uredno obaviješteni. Ustavni sud, dalje, primjećuje da je Općinski sud, nakon primljenog prijedloga apelanata za nastavak umirovljenog postupka, procesne radnje iz svoje nadležnosti preduzimao u primjerenim rokovima radi vođenja i okončanja postupka. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u periodu od 3. februara 2000. godine, kada je ponovo po prijedlogu apelanata nastavljen umirovljeni postupak, do 26. novembra 2004. godine, kada je Općinski sud donio presudu o tužbenom zahtjevu apelanata, zakazao 26 ročišta, te da je najveći broj ročišta odgađan po prijedlogu apelanata (14). Također, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, nakon zaključenja glavne rasprave, donio odluku u zakonom propisanom roku, kao i da je u zakonskom roku preduzeo radnje u vezi sa dostavom žalbe na odgovor. Ustavni sud, također, zapaža da je postupak pred Kantonalnim sudom, od dostavljanja spisa Kantonalnom sudu do donošenja odluke, trajao oko tri godine. Ustavni sud smatra da ovaj period nije odlučujući za ukupno trajanje postupka. Ovakav zaključak Ustavni sud temelji upravo na ponašanju apelanata u odnosu na period od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda (14. decembar 1995. godine) do 24. juna 1999. godine, kada su podnijeli prijedlog za nastavak postupka, odnosno prijedlog za nastavak umirovljenog postupka, pa i njihovo ukupno ponašanje tokom postupka, budući da je po njihovom prijedlogu odgođeno 14 ročišta. S druge strane, evidentno je da je Vrhovni sud odluku o reviziji apelanata donio u relativno kratkom roku.
37. Konačno, ocjenjujući postupak u cjelini, te postupanje Općinskog suda pred kojim je postupak i najduže trajao, u smislu kriterija uspostavljenih praksom Evropskog suda, Ustavni sud smatra da se ne može zaključiti da je Općinski sud, nakon što je zatražen nastavak postupka, bio neaktivan, niti da je svojim ponašanjem doprinio ukupnoj dužini trajanja postupka. Ovo osobito imajući u vidu da sud, u smislu relevantnih odredbi Zakona o parničnom postupku, nije imao mogućnost da nastavi prekinuti postupak, a nakon toga umirovljeni postupak, bez prijedloga stranaka.
38. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na svoju raniju praksu u kojoj je razmatrao apelacije koje su pokretale gotovo identična činjenična i pravna pitanja sa aspekta ocjene navoda o povredi prava apelanata na donošenje odluke u razumnom roku u situacijama kad su postupci pred redovnim sudovima prekidani zbog ratnih djejstva. Tako je, naprimjer, u svojim odlukama br. AP 3278/07, AP 373/08 i AP 962/04 (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 962/04 od 13. oktobra 2005. godine, broj AP 373/08 od 29. juna 2010. godine i broj AP 3278/07 od 14. aprila 2010. godine, objavljene na web-stranici Ustavnog suda: www.ustavnisud.ba) Ustavni sud odbio apelacije u dijelu u kojem su podnesene zbog dužine trajanja postupka i zaključio da nije bilo kršenja prava apelanata na donošenje odluke u razumnom roku zbog toga što su apelanti bili pasivni u postupcima i tražili nastavak postupaka prekinutih zbog ratnih djejstava tek nakon više godina od okončanja ratnih dešavanja.
39. Imajući u vidu navedeno, uključujući zaključak o složenosti predmeta, njegov status 14. decembra 1995. godine, ponašanje apelanata, odnosno sudova, ocjenjujući ukupnu dužinu postupka, od čega u nadležnosti Ustavnog suda 13 godina i sedam mjeseci, Ustavni sud smatra da se dužina postupka u konkretnom slučaju pretežno može staviti na teret apelanata. zbog čega zaključuje da u oklonostima konkretnog slučaja ne postoji kršenje prava apelanata na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
40. Ustavni sud zaključuje da, iako je predmetni postupak trajao 18 godina i osam mjeseci od kojih se 13 godina i sedam mjeseci ubrajaju u relevantan period nakon stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine, pravo apelanata na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije nije prekršeno, zato što u relevantnom periodu odgovornost za dužinu trajanja postupka snose apelanti koji su bili pasivni i nezainteresirani u predmetnom postupku.
41. Na osnovu člana 16. stav 4. tačka 14. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
42. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić