Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3380/09 ("Minepres" d.o.o. Banjaluka)

Odluka donesena 13. 06. 2012.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Isplata duga
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Građanski postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3380/09

Apelacija

Odluka o meritumu

13. 06. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3380/09, rješavajući apelaciju "Minepres" d.o.o. Banjaluka, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2 i člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 13. juna 2012. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija "Minepres" d.o.o. Banjaluka.

Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodio pred Osnovnim sudom u Banjaluci u predmetu broj 11 71 Ps 002361 05 Ps, u kojem je donesena Presuda Okružnog privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Ps 002361 05 Ps od 30. marta 2012. godine.

Nalaže se Višem privrednom sudu u Banjaluci da hitno odluči o žalbi izjavljenoj protiv Presude Okružnog privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Ps 002361 05 Ps od 30.

marta 2012. godine.

Nalaže se Višem privrednom sudu u Banjaluci da, u skladu s članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o mjerama koje su preduzete s ciljem da se izvrši ova odluka.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. "Minepres" d.o.o. Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Nebojša Milanović, advokat iz Banjaluke, podnio je 28. oktobra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Osnovnim sudom u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 11 71 Ps 002361 05 Ps.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 25. marta 2010. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud je 28. aprila 2010. godine dostavio odgovor na apelaciju.

4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor Osnovnog suda dostavljen je apelantu 6. maja 2010. godine.

5. Ustavni sud je 1. februara i 6. marta 2012. godine zatražio od Okružnog privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud), kod kojeg se trenutno nalazi apelantov predmet, da dostavi na uvid spis broj 11 71 Ps 002361 05 Ps. Okružni privredni sud je 10. aprila 2012. godine dostavio na uvid traženi spis.

III. Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

7. Apelant je 12. jula 2005. godine podnio tužbu Osnovnom sudu protiv tuženog "Orion-3" d.o.o. Banjaluka (u daljnjem tekstu: tuženi) radi isplate duga.

8. Apelant je podnescima od 1. decembra 2005. i 19. maja 2006. godine zatražio od Osnovnog suda da tužbu dostavi tuženom na odgovor, te da zakaže pripremno ročište u predmetnoj pravnoj stvari.

9. Osnovni sud je Rješenjem broj 11 71 Ps 002361 05 Ps od 7. marta 2007. godine vratio apelantu tužbu radi ispravke i dopune. Apelant je podneskom od 19. marta 2007. godine ispravio i dopunio predmetnu tužbu.

10. Dnevnom naredbom od 9. maja 2007. godine Osnovni sud je naložio da se predmetna tužba dostavi tuženom na odgovor.

11. Osnovni sud je Rješenjem broj 11 71 Ps 002361 05 Ps od 6. jula 2007. godine vratio apelantu tužbu radi ispravke i dopune. Osnovni sud je zatražio od apelanta da dostavi tačnu adresu tuženog, budući da se pismeno koje je upućeno tuženom na adresu iz tužbe vratilo sa naznakom "odselio". Apelant je podneskom od 18. jula 2007. godine dostavio adresu tuženog.

12. Dnevnom naredbom od 26. februara 2008. godine Osnovni sud je naložio da se predmetna tužba dostavi tuženom na odgovor. Tuženi je 26. marta 2008. godine dostavio odgovor na tužbu.

13. Osnovni sud je 20. maja i 24. juna 2008. godine održao pripremno ročište.

14. Apelant je podnescima od 30. septembra 2008., te 19. februara i 31. marta 2009. godine zatražio od Osnovnog sud da zakaže ročište za glavnu raspravu u predmetnoj pravnoj stvari.

15. Apelant je 5. februara 2010. godine podnio predsjedniku Osnovnog suda zahtjev za izuzeće sudije koji je postupao u apelantovom predmetu. Rješenjem Osnovnog suda od 9. februara 2010. godine odbijen je kao neosnovan apelantov zahjev za izuzeće sudije.

16. Osnovni sud je 11. juna 2010. godine ustupio spis Okružnom privrednom sudu kao stvarno nadležnom sudu za postupanje u ovoj pravnoj stvari.

17. Okružni privredni sud je 13. septembra i 13. oktobra 2010. godine održao pripremno ročište.

18. Okružni privredni sud je održao ročišta 22. decembra 2010., 29. marta, 9. juna, 14. septembra, 26. decembra i 28. decembra 2011. godine, te 24. januara 2012. godine kada je zaključio glavnu raspravu.

19. Presudom Okružnog privrednog suda broj 57 0 Ps 002361 05 Ps od 30. marta 2012. godine obavezan je tuženi da isplati apelantu na ime duga ukupan iznos od 185.548,80 KM sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose, pobliže navedene u izreci presude, uz naknadu troškova postupka. U preostalom dijelu, preko dosuđenog iznosa, apelantov tužbeni zahtjev je odbijen.

20. Protiv navedene presude apelant je 12. aprila 2012. godine izjavio žalbu Višem privrednom sudu u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud).

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

21. Apelant smatra da mu je u ovom sudskom postupku povrijeđeno pravo na "suđenje u razumnom roku" kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je 12. jula 2005. godine podnio tužbu Osnovnom sudu, a da predmetni postupak još uvijek nije okončan. Pri tome, apelant ističe da je pripremno ročište u ovoj pravnoj stvari održano 20. maja i 24. juna 2008. godine, a da još uvijek nije zakazano ročište za glavnu raspravu iako je proteklo 16 mjeseci od održavanja pripremnog ročišta. Stoga, apelant traži od Ustavnog suda da naloži Osnovnom sudu da zakaže ročište za glavnu raspravu shodno relevantnim odredbama Zakona o parničnom postupku.

b) Odgovor na apelaciju

22. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je naveo da je reformom pravosuđa, koju je izvršila Nezavisna pravosudna komisija, odnosno Visoki sudski i tužilački savjet BiH, u tom sudu sistematizovan manji broj sudija od onog koji je bio prije reforme. U vezi s tim, Osnovni sud je naveo da su sudije koje su radile na predmetima koji se tiču privrednih sporova bile zadužene sa po 3.000 predmeta (desetogodišnja norma sudije). Osnovni sud je istakao da su prije dvije godine izabrane dodatne sudije u tom sudu, tako da su sudije rasterećene jednog broja predmeta, ali da su opet bili zaduženi od po 1.500 predmeta (petogodišnja norma sudije). Osnovni sud je ukazao da je tek nedavno proširena sistematizacija tog suda za 10 sudija, tako da će sudije imati u radu od po 250 do 300 predmeta (jednogodišnja norma sudije), te da će tada biti u mogućnosti da sprovode radnje u zakonskim rokovima i predmete rješavaju u zakonskom roku. S obzirom na to, Osnovni sud je naveo da sudija koji je zadužen s apelantovim predmetom i taj sud nisu odgovorni zbog takvo stanje neažurnosti, pogotovo što su sudije tog suda u prošloj godini u prosjeku imali godišnju normu od 180%.

V. Relevantni propisi

23. U Zakonu o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 62.

Sud odmah po prijemu tužbe počinje pripreme za glavnu raspravu.

Ove pripreme obuhvataju prethodno ispitivanje tužbe, dostavljanje tužbe tuženom na obavezni odgovor, održavanje pripremnog ročišta i zakazivanje glavne rasprave.

Član 69.

Tužba sa prilozima se dostavlja tuženom na odgovor u roku od 30 dana od dana prijema ispravne i potpune tužbe u sudu.

Član 94. stav 2.

Glavna rasprava će se, po pravilu, održati najdocnije u roku od 30 dana od dana održavanja pripremnog ročišta.

VI. Dopustivost

24. U skladu s članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

25. U skladu s članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući shodno zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

26. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, može izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom dijelu dopustiva u smislu člana 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda. Na kraju, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

27. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16 st. 2, 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

VII. Meritum

28. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na "suđenje u razumnom roku" iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje – razuman rok

29. Član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

30. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

a) Relevantni principi

31. Ustavni sud, prije svega ističe da prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora da se cijeni u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima koji su uspostavljeni sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koju konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

32. Osim toga, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).

b) Period koji se uzima u obzir

33. Ustavni sud zapaža da je apelant 12. jula 2005. godine pokrenuo postupak pred Osnovnim sudom, te da je taj sud 10. juna 2010. godine predmet ustupio Okružnom privrednom sudu na nadležno postupanje. Takođe, Ustavni sud zapaža da je Okružni privredni sud 30. marta 2012. godine donio prvostepenu presudu protiv koje je apelant 12. aprila 2012. godine izjavio žalbu Višem privrednom sudu, što znači da je predmetni postupak još u toku. Međutim, u konkretnom slučaju apelant se žalio samo na dužinu trajanja postupka pred Osnovnim sudom, tražeći od Ustavnog suda da "naloži tom sudu da zakaže ročište za glavnu raspravu u tom postupku". S obzirom na to, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, pridržavajući se apelacionih navoda kojim je vezan u smislu člana 32 Pravila Ustavnog suda, ispitati dužinu trajanja predmetnog postupka od pokretanja tog postupka pred Osnovnim sudom pa do ustupanja tog predmeta Okružnom privrednom sudu. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba da uzme pri ocjeni dužine predmetnog postupka je period od oko pet godina.

c) Analiza dužine trajanja postupka

34. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je Osnovni sud održao samo pripremno ročište, odnosno da nije održao nijedno ročište za glavnu raspravu s ciljem da ispita osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva, Ustavni sud smatra da složenost predmeta, kao jedan od kriterijuma koje Ustavni sud ima u vidu pri ocjeni dužine postupka, nije uticala na trajanje postupka pred tim sudom.

35. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud, povodom apelantove tužbe od 12. jula 2005. godine, prvu procesnu radnju preduzeo 7. marta 2007. godine, dakle nakon jedne godine i osam mjeseci. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud dva puta vratio apelantu tužbu radi ispravke i dopune. Međutim, imajući u vidu da je apelant u oba slučaja u vrlo kratkom roku postupio u skladu s nalogom suda, te da se u stvari radi o periodu od nekoliko dana, Ustavni sud smatra da apelantovo podnošenje neuredne tužbe nije značajno uticalo na dužinu trajanja postupka. S druge strane, Ustavni sud zapaža da je Osnovnom sudu trebalo sedam mjeseci da ispravljenu i dopunjenu apelantovu tužbu dostavi tuženom na odgovor. Ustavni sud, nakon toga, zapaža ponovnu neaktivnost Osnovnog suda u periodu od oko dvije godine, koliko je proteklo od održavanja pripremnog ročišta do ustupanja predmeta Okružnom privrednom sudu. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je u okolnostima konkretnog slučaja dužina trajanja postupka pred Osnovnim sudom u periodu od oko pet godina suprotna principu "razumnog roka" iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u odgovoru na apelaciju, kao razloge za nepostupanje u predmetnom postupku, naveo veliki broj predmeta i nedovoljan broj sudija u tom sudu. Međutim, Ustavni sud je već ukazao na to da veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, tako da Ustavni sud ne može da prihvati ponuđene razloge kao valjane. Osim toga, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i sopstvenu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uslovima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Stoga, Ustavni sud smatra da razlozi koje je ponudio Osnovni sud nikako ne mogu da se smatraju razumnim i objektivnim opravdanjem za ovakvu neaktivnost Osnovnog suda, odnosno za ukupno trajanje postupka pred tim sudom u periodu od pet godina (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu broj AP 3315/09 od 9. novembra 2011. godine i AP 3079/09 od 26. januara 2012. godine, dostupne na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

36. S druge strane, Ustavni sud zapaža da je apelant više puta podnosio urgencije Osnovnom sudu s ciljem da ubrza postupak, te da svojim ponašanjem nije doprinio dužini trajanja predmetnog postupka.

37. Pored navedenog, Ustavni sud ukazuje da je Okružni privredni sud donio Presudu broj 57 0 Ps 002361 05 Ps od 30. marta 2012. godine protiv koje je apelant 12. aprila 2012. godine izjavio žalbu Višem privrednom sudu. U vezi s tim, Ustavni sud ponavlja da se apelant nije žalio na dužinu trajanja postupka pred Okružnim privrednim sudom, a da postupak tek predstoji pred Višim privrednim sudom. Međutim, nezavisno od toga, Ustavni sud, podržavajući svoju praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja, a koja analogno mogu da se primijene na apelantov slučaj (mutatis mutandis Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2915/07 od 2. decembra 2009. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), smatra svrsishodnim da naloži Višem privrednom sudu da hitno odluči o apelantovoj žalbi izjavljenoj protiv presude Okružnog privrednog suda, a sve s ciljem da se što potpunije zaštite apelantova ustavna prava.

38. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina ovog postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnog roka" iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

39. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije jer je postupak pred Osnovnim sudom u Banjaluci trajao pet godina, u kom periodu je održano samo pripremno ročište, a, pri tome, taj sud nije ponudio razloge koji bi mogli da se smatraju razumnim i objektivnim opravdanjem za ovakvu neaktivnost suda, odnosno za ovako dugo trajanje postupka pred tim sudom.

40. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

41. Shodno članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3380/09 ("Minepres" d.o.o. Banjaluka) | Sudska praksa | Aktio