Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2072/09 (A. D.)
Odluka donesena 13. 06. 2012.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Naknada štete
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2072/09
Apelacija
Odluka o meritumu
13. 06. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2072/09, rješavajući apelaciju A. D., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 13. juna 2012. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija A. D.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u parničnom postupku koji se vodio u Općinskom sudu u Tuzli pod brojem 32 0 Mal 091304 07 Mal (raniji broj 032-0-Mal-07-003296), a koji je trenutno u toku pred Kantonalnim sudom u Tuzli pod brojem 32 0 Mal 091304 12 Gž.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli da bez daljnjeg odlaganja donese odluku u predmetu broj 32 0 Mal 091304 12 Gž, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli da, u skladu sa članom 74.
stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. A. D. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Aida Smajić, advokatica iz Tuzle, podnio je 1. jula 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 Mal 091304 07 Mal (raniji broj 032-0-Mal-07- 003296). Apelant je 23. decembra 2011. godine dopunio apelaciju.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 7. oktobra 2009. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Općinski sud je 19. oktobra 2009. godine dostavio odgovor na apelaciju.
3. Ustavni sud je od Općinskog suda 7. decembra 2011. godine zatražio dostavu spisa. Općinski sud je 13. decembra 2011. godine dostavio Ustavnom sudu na uvid traženi spis.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda dostavljen je apelantovom punomoćniku 9. novembra 2009. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelant je posredstvom punomoćnika 3. augusta 2007. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv «Sarajevo-osiguranja» d.d. Sarajevo, Filijala Tuzla (u daljnjem tekstu: tuženi), radi isplate osigurane sume.
7. Općinski sud je dopisom od 8. augusta 2007. godine tuženom dostavio tužbu na odgovor. Tuženi je dostavio odgovor na tužbu 13. septembra 2007. godine.
8. Apelant je dopisima od 2. septembra 2009. godine, 9. februara, 10. marta, 17. maja i 27. septembra 2010. godine urgirao zakazivanje pripremnog ročišta.
9. Općinski sud je zakazao i održao pripremno ročište 20. decembra 2010. godine, te odredio dokaze koji će se provesti na glavnoj raspravi koju je zakazao za 21. januar 2011. godine.
10. Ročište za glavnu raspravu zakazano za 21. januar odgođeno je za 25. februar 2011. godine, zbog toga što apelant nije dostavio dokaze o izvršenoj uplati za vještačenje, dok je ročište od 25. februara 2011. godine odgođeno za 5. maj 2011. godine radi dostavljanja nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke.
11. Općinski sud je zbog nedostavljanja nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke odgodio ročišta za glavnu raspravu zakazanu za 5. maj, odnosno za 24. juni 2011. godine, tako da je konačno ročište za glavnu raspravu Općinski sud zakazao i proveo 23. septembra 2011. godine kada je glavna rasprava i zaključena.
12. Općinski sud je Presudom broj 32 0 Mal 091304 07 Mal (raniji broj 032-0-Mal-07- 003296) od 21. oktobra 2011. godine obavezao tuženog da apelantu na ime osigurane sume isplati iznos od 2.500,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom i naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.062,80 KM, dok je odbijen apelantov zahtjev za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa.
13. Tuženi je 1. novembra 2011. godine putem Općinskog suda blagovremeno podnio žalbu Kantonalnom sudu protiv presude Općinskog suda od 21. oktobra 2011. godine. Spis je 27. januara 2012. godine dostavljen Kantonalnom sudu na rješavanje o žalbi. Prema informaciji Kantonalnog suda, predmet se u tom sudu vodi pod brojem 32 0 Mal 091304 12 Gž, a drugostepena odluka u navedenom predmetu još nije donesena.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
14. Apelant smatra da su mu nepostupanjem Općinskog suda povodom njegove tužbe za naknadu štete povrijeđeni pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da je zbog činjenice što ni nakon skoro dvije godine nije zakazano ročište u predmetnom postupku povrijeđeno njegovo pravo na suđenje u razumnom roku. Naime, apelant se pozvao na relevantne odredbe Zakona o parničnom postupku, kojima je propisano da je sud obavezan da pripremno ročište zakaže u roku od 30 dana od prijema odgovora na tužbu. Apelant ističe da bi u slučaju da on propusti bilo kakav rok iz Zakona o parničnom postupku trpio štetne posljedice i gubitak prava, dok sud, koji sudi i presuđuje prema zakonu, ne poštuje navedeni zakon. U apelaciji je zatražena i naknada nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
15. Apelant je u podnesku od 23. decembra 2011. godine naveo da je prvostepeni sud, nakon što je podnio apelaciju, donio presudu, ali budući da postupak još nije pravosnažno okončan, ostaje pri navodima iz apelacije.
b) Odgovor na apelaciju
16. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je istakao da pripremno ročište nije zakazao u zakonom propisanim rokovima jer je opterećen velikim brojem predmeta. Zaključno sa 31. decembrom 2008. godine, kako je dalje naveo Općinski sud, evidentirano je nezavršenih 15.385 predmeta, a 30. juna 2009. godine 16.831 nezavršen predmet. Općinski sud je, također, naveo da su predmetima koji se odnose na sporove male vrijednosti, kao što je i konkretan predmet, zaduženi i sudije i stručni saradnici koji u referatima imaju velik broj predmeta, zbog čega nisu u mogućnosti postupati u skladu sa rokovima propisanim Zakonom o parničnom postupku, te predlaže da se apelacija odbije.
V.Relevantni propisi
17. Zakon o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 62. stav 1.
Sud odmah nakon prijema tužbe počinje pripreme za glavnu raspravu.
Član 69.
Tužba sa prilozima se dostavlja tuženom na odgovor u roku od 30 dana od dana prijema ispravne i potpune tužbe u sudu.
Član 70. stav 1.
Nakon prijema tužbe sa prilozima, tuženi je dužan najkasnije u roku od 30 dana dostaviti sudu pismeni odgovor na tužbu.
Član 75. stav 4.
Pripremno ročište održat će se, u pravilu, najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema u sudu pismenog odgovora na tužbu, odnosno od dana proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu, ili, ako je tuženi podnio protivtužbu, u roku od 30 dana od dana prijema odgovora na protivtužbu.
VI.Dopustivost
18. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
19. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
20. U skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
21. U konkretnom slučaju, apelant se obratio Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u prvostepenom sudskom postupku. U međuvremenu je donesena prvostepena odluka, ali je u toku postupak povodom žalbe na tu presudu pred drugostepenim redovnim sudom. Dakle, predmetni postupak nije pravosnažno okončan, pa je, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
23. Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja pravosnažne sudske odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Relevantni principi
25. Ustavni sud, prije svega, ističe da, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
26. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, velik broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV). Period koji se uzima u obzir
27. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju apelant 3. augusta 2007. godine podnio tužbu protiv tuženog radi isplate osigurane sume, te da se u apelaciji žali na to da Općinski sud nije ni nakon skoro dvije godine zakazao ročište. Prema informacijama dostavljenim Ustavnom sudu, Općinski sud je u međuvremenu donio Presudu broj 32 0 Mal 091304 07 Mal (raniji broj 032- 0-Mal-07-003296) od 21. oktobra 2011. godine, kojom je apelantov tužbeni zahtjev usvojen i spis se trenutno nalazi u Kantonalnom sudu radi rješavanja o žalbi tuženog. Prema tome, predmetni parnični postupak traje već četiri godine i devet mjeseci i još uvijek nije okončan. Analiza razumnosti trajanja postupka
28. Složenost postupka se mora razmatrati u okviru činjeničnog i pravnog aspekta, tj. dokaza koje nadležni sud treba izvesti i procijeniti u okviru pravne prirode spora. U konkretnom slučaju se radi o postupku u kojem je sud bio u obavezi da utvrdi da li je osnovan apelantov tužbeni zahtjev usmjeren na naknadu nematerijalne štete na ime osigurane sume po polici osiguranja. Ustavni sud smatra da se predmetni spor, prema svojoj suštini i dokazima koje je trebalo izvesti, ne može smatrati posebno složenim.
29. Što se tiče ponašanja redovnog suda, Ustavni sud zapaža da su Općinskom sudu, u okviru priprema za glavnu raspravu, trebale četiri godine i dva mjeseca da prethodno ispita tužbu, dostavi tužbu tuženom na odgovor, održi pripremno ročište, te održi i zaključi glavnu raspravu. Zakon o parničnom postupku propisuje konkretne rokove za preduzimanje svake pojedine radnje prilikom prethodnog ispitivanja tužbe, dostave tužbe na odgovor i zakazivanja pripremnog ročišta, te je očigledno da se Općinski sud u konkretnom predmetu nije kretao u okviru propisanih rokova već je u znatnoj mjeri odstupio od njih. Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud u odgovoru na apelaciju ukazao na poteškoće vezane za velik broj starih predmeta. S tim u vezi, Ustavni sud je već ukazao na to da velik broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka. Osim toga, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21; i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud smatra da se, uzeto u cjelini, razlozi koje je sud naveo ne mogu smatrati relevantnim da bi se opravdala dužina postupka pred Općinskim sudom u periodu od četiri godine i dva mjeseca. S druge strane, Ustavni sud smatra da apelant nije doprinio dužini postupka u konkretnom slučaju, uočavajući da je apelant svojim intervencijama i dopisima dostavljenim Općinskom sudu pokušavao da ostvari što hitnije rješavanje predmeta. Stoga, ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, te imajući u vidu da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina predmetnog parničnog postupka, koji je do donošenja prvostepene presude trajao četiri godine i dva mjeseca, može u cijelosti pripisati Općinskom sudu. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
30. Iako nije utvrdio odgovornost Kantonalnog suda u pogledu dužine trajanja postupka, Ustavni sud smatra svrsishodnim naložiti Kantonalnom sudu da u što kraćem roku donese odluku u predmetu broj 32 0 Mal 091304 12 Gž. Naime, utvrđeno je kršenje prava na pravično suđenje, pa kada bez daljnjeg odlaganja ne bi bila donesena konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka bila bi dovedena u pitanje.
Pitanje naknade nematerijalne štete
31. Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka povodom njegove tužbe radi isplate osigurane sume. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Dakle, određivanje naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka predstavlja izuzetak a ne pravilo. Ustavni sud smatra da je u okolnostima konkretnog slučaja utvrđivanje povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku, te nalog Kantonalnom sudu da hitno okonča predmetni postupak odgovarajuća satisfakcija za apelanta.
Ostali navodi
32. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o kršenju prava na imovinu zasnivaju na navodima o nerazumno dugom trajanju postupka, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode u odnosu na član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII.Zaključak
33. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada apelant ni na koji način nije doprinio dužini postupka koji traje četiri godine i devet mjeseci i kada se dužina postupka u trajanju od četiri godine i dva mjeseca može staviti na teret Općinskom sudu koji nije dao bilo kakve razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka koji se, prema mišljenju Ustavnog suda, ne može smatrati naročito složenim.
34. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić