Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2816/09 (N. K.)
Odluka donesena 13. 06. 2012.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Naknada štete
- Nematerijalna šteta
- Pravično suđenje - razuman rok
- Građanski postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2816/09
Apelacija
Odluka o meritumu
13. 06. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2816/09, rješavajući apelaciju Nazifa Krdžića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 13. juna 2012. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Nazifa Krdžića podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje uslijed nedonošenja odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6.
stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u predmetu Općinskog suda u Tuzli broj 032-0-Mal-07- 001159.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Nazif Krdžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kalesije, kojeg zastupa Aida Smajić, advokat iz Tuzle, podnio je 4. septembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji je povodom njegove tužbe vođen u Općinskom sudu u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 032-0-Mal-07-001159. Apelant je 7. maja 2010. godine dopunio apelaciju.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 17. februara 2010. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a 2. februara 2012. godine da dostavi spis broj 032-0-Mal-07-001159.
3. Općinski sud je 23. marta 2010. godine dostavio odgovor na apelaciju, ali nije dostavio traženi spis.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda dostavljen je apelantovom punomoćniku 14. aprila 2010. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelant je 7. marta 2007. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv «Sarajevo-osiguranja» d.d. Sarajevo, Filijala Tuzla (u daljnjem tekstu: tuženi). Apelant je tužbom tražio da sud obaveže tuženog da mu u skladu sa policama osiguranja od posljedica nesretnog slučaja isplati osiguranu sumu u ukupnom iznosu od 350,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka. Predmet je zaveden pod brojem Mal-1159/07.
7. Općinski sud je 1. septembra 2009. godine dostavio tužbu na odgovor tuženom, koji je 15. decembra 2009. godine dostavio odgovor na tužbu.
8. Općinski sud je zakazao i održao pripremno ročište 13. januara 2010. godine, te donio rješenje kojim je odredio da će se glavna rasprava održati 18. marta 2010. godine.
9. Ročište za glavnu raspravu zakazano za 18. mart 2010. godine odgođeno je za 8. april 2010. godine, zbog izostanka sa ročišta vještaka medicinske struke za kojeg je apelantov punomoćnik imao pitanja, tako da je ročište za glavnu raspravu Općinski sud proveo 8. aprila 2010. godine kada je glavna rasprava i zaključena.
10. Općinski sud je Presudom broj 032-0-Mal-07-001159 od 30. aprila 2010. godine obavezao tuženog da apelantu na ime razlike isplaćene osigurane sume isplati ukupan iznos od 350,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, te da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.242,60 KM. Istom presudom odbijen je apelantov tužbeni zahtjev u dijelu preko dosuđenog iznosa, kao i zahtjev za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelant smatra da su mu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku prekršeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu navedenog prava apelant vidi u činjenici da Općinski sud ni nakon dvije godine i šest mjeseci od podnošenja tužbe nije zakazao pripremno ročište. Naime, apelant se pozvao na relevantne odredbe Zakona o parničnom postupku, kojima je propisano da je sud obavezan da pripremno ročište zakaže u roku od 30 dana od prijema odgovora na tužbu. Apelant ističe da bi u slučaju da on propusti bilo kakav rok iz Zakona o parničnom postupku trpio štetne posljedice i gubitak prava, a sud, koji sudi i presuđuje po zakonu, ne poštuje navedeni zakon. U apelaciji je zatražena i naknada nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
12. Apelant je u podnesku od 7. maja 2010. godine naveo da je, nakon što je on podnio apelaciju, prvostepeni sud donio presudu. Međutim, budući da je čekao skoro tri godine da sud zakaže pripremno ročište, apelant je naveo da ostaje pri navodima iz apelacije, odnosno da mu se isplati naknada nematerijalne štete u visini od 450,00 KM zbog nezakazivanja ročišta i nedonošenja odluke u razumnom roku.
b) Odgovor na apelaciju
13. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je istakao da pripremno ročište nije zakazao u zakonom propisanim rokovima jer je opterećen velikim brojem predmeta. Općinski sud je, također, naveo da su predmetima koji se odnose na sporove male vrijednosti, kao što je i konkretan predmet, zaduženi i sudije i stručni saradnici koji u referatima imaju velik broj predmeta, zbog čega nisu u mogućnosti postupati u skladu sa rokovima propisanim Zakonom o parničnom postupku. Sud je kratko naveo hronologiju dostavljanja tužbe na odgovor i zakazivanja pripremnog i glavnog ročišta, te je istakao da je u predmetnom postupku postupao u skladu sa objektivnim mogućnostima predloživši da se apelacija odbije.
V.Relevantni propisi
14. Zakon o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
17. U skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
18. U konkretnom slučaju, apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da sud ni nakon dvije godine i šest mjeseci od podnošenja tužbe nije zakazao pripremno ročište, odnosno nije donio odluku o njegovoj tužbi koju je podnio 7. marta 2007. godine, pa apelant smatra da mu je prekršeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku. Dakle, iako je apelacija podnesena u vrijeme kad postupak povodom apelantove tužbe u Općinskom sudu nije bio okončan (u međuvremenu je okončan donošenjem Presude broj 032-0-Mal-07-001159 od 30. aprila 2010. godine), prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
20. Apelant navodi da su mu zbog dužine trajanja predmetnog postupka prekršeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Suđenje u razumnom roku
a) Relevantni principi
22. Ustavni sud, prije svega, ističe da, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
b) Period koji se uzima u obzir
23. Ustavni sud zapaža da je postupak povodom apelantove tužbe pokrenut 7. marta 2007. godine i da je okončan Presudom Općinskog suda broj 032-0-Mal-07-001159 od 30. aprila 2010. godine. Dakle, postupak je u ovoj pravnoj stvari ukupno trajao tri godine i jedan mjesec i to je period koji će Ustavni sud ispitati sa aspekta donošenja odluke u razumnom roku.
c) Analiza razumnosti trajanja postupka
24. Složenost postupka se mora razmatrati u okviru činjeničnog i pravnog aspekta, tj. dokaza koje nadležni sud treba izvesti i procijeniti u okviru pravne prirode spora. U konkretnom slučaju se radilo o postupku u kojem je trebalo utvrditi da li je tuženi obavezan isplatiti apelantu traženi iznos u skladu sa policama osiguranja, odnosno da li je pravilno utvrđen stepen invaliditeta kod apelanta. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se nije radilo o složenim činjeničnim i pravnim pitanjima koja je sud trebao razmotriti.
25. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud apelantovu tužbu dostavio tuženom na odgovor 1. septembra 2009. godine, da je tuženi dostavio traženi odgovor na tužbu 15. decembra 2009. godine, te da je Općinski sud donio presudu 30. aprila 2010. godine. Općinski sud nije dostavio Ustavnom sudu predmetni spis iz kojeg bi se eventualno mogla utvrditi okolnost koja bi ukazivala na to da li je apelant doprinio dužini trajanja postupka, tako da Ustavni sud nalazi da nema apelantovog doprinosa dužini trajanja postupka. U odnosu na doprinos Općinskog suda, Ustavni sud ističe činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti u predmetu koji po zakonu nije određen kao hitan, a koji je nadležni sud nakon dostavljanja odgovora na tužbu riješio u vrlo kratkom roku (tri mjeseca i 15 dana). Također, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u odgovoru istakao da je opterećen velikim brojem predmeta koji se odnose na sporove male vrijednosti, kao što je i konkretan predmet. Prema mišljenju Ustavnog suda, u konkretnom slučaju rok od tri godine i jedan mjesec nije prešao granice «razumnog roka» u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno da je dužina trajanja postupka bila razmjerna okolnostima konkretnog slučaja. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve faktore, Ustavni sud zaključuje da u ovom slučaju zbog nedonošenja odluke u razumnom roku nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
26. U odnosu na apelantov zahtjev za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud podsjeća na to da je, prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata. S obzirom na to da je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija neosnovana, to apelantu ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.
Ostali navodi
27. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o kršenju prava na imovinu zasnivaju na navodima o nerazumno dugom trajanju postupka, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode u odnosu na član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII.Zaključak
28. Ne postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je dužina trajanja postupka bila razmjerna okolnostima konkretnog slučaja.
29. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić