Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3916/09 (K.H.)
Odluka donesena 13. 06. 2012.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Naknada štete
- Pravično suđenje - razuman rok
- Građanski postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3916/09
Apelacija
Odluka o meritumu
13. 06. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3916/09, rješavajući apelaciju K.H., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 13. juna 2012. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija K.H.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u parničnom postupku koji je vođen pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci pod brojem 71 0 P 031913 08 P, a koji je trenutno u toku pred Okružnim sudom u Banjoj Luci pod brojem 71 0 P 031913 11 Gž.
Nalaže se Okružnom sudu u Banjoj Luci da po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 71 0 P 031913 11 Gž, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Okružnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. K.H. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Teslića podnio je 11. decembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog navodne povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 031913 08 P. Apelant je 15. februara 2011. godine dopunio apelaciju.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda je 2. jula i 21. septembra 2010. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju, a 15. marta 2011. godine da dostavi spis broj 71 0 P 031913 08 P.
3. Osnovni sud je 27. septembra 2010. godine dostavio odgovor na apelaciju, a traženi spis 28. marta 2011. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Osnovnog suda dostavljen je apelantu 11. oktobra 2010. godine.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. C.P. i apelant su 14. maja 2008. godine Osnovnom sudu podnijeli tužbu protiv Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tužena), radi zaštite prava iz radnog odnosa, kojom su tražili da se tužena obaveže da im na ime duga (razlike u plaći koja im je isplaćivana i plaće koja se isplaćuje tužiocima i stručnim saradnicima u drugim pravosudnim institucijama koji ispunjavaju iste uvjete i obavljaju iste poslove kao i C.P. i apelant) isplati novčane iznose precizirane u tužbenom zahtjevu.
7. C.P. i apelant su u više navrata urgirali kod Osnovnog suda radi okončanja predmetnog postupka (27. aprila i 15. juna 2009. godine), dok su dopisom od 23. oktobra 2009. godine pored urgencije uredili tužbu tako što su istakli i zahtjev za naknadu nematerijalne štete.
8. Nakon što je Ustavni sud zatražio izjašnjenje od Osnovnog suda povodom predmetne apelacije, Osnovni sud je 12. jula 2010. godine dostavio tužbu na odgovor. Tužba je tek 20. septembra 2010. godine (iz drugog pokušaja) dostavljena na odgovor tuženoj, koja je 18. oktobra 2010. godine dostavila odgovor.
9. C.P. i apelant su 20. oktobra 2010. godine precizirali tužbeni zahtjev u odnosu na naknadu materijalne štete.
10. Osnovni sud je zakazao i održao pripremno ročište 14. decembra 2010. godine, dok je ročište za glavnu raspravu zakazano za 27. januar 2011. godine opozvano zbog prelaska sudije na novi referat. Nakon što je novi postupajući sudija preuzeo predmet sud je zakazao i održao pripremno ročište 2. i 24. marta, dok je glavna rasprava održana i zaključena 18. jula 2011. godine.
11. Presudom Osnovnog suda broj 71 0 P 031913 08 P od 18. augusta 2011. godine odbačena je kao neblagovremena tužba C.P. u dijelu tužbenog zahtjeva kojim je tražila da se tužena obaveže da joj na ime naknade materijalne štete isplati novčane iznose za periode pobliže označene u stavu jedan dispozitiva presude. Istom presudom odbijen je tužbeni zahtjev C.P. i apelanta u dijelu kojim su tražili da im tužena isplati na ime materijalne i nematerijalne štete novčane iznose za periode pobliže označene u stavu dva i tri dispozitiva presude. Stavom četiri navedene presude obavezani su C.P. i apelant da tuženoj naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 1.125,00 KM.
1. C.P. i apelant su izjavili žalbu protiv prvostepene presude, te je spis 14. oktobra 2011. godine dostavljen Okružnom sudu radi donošenja odluke povodom žalbe.
12. Prema informacijama Okružnog suda, predmet se pred tim sudom vodi pod brojem 71 0 P 031913 11 Gž, a drugostepena odluka u navedenom predmetu još nije donesena.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
13. Apelant smatra da mu je zbog nepostupanja suda povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, između ostalog, ukazuje da Osnovni sud nakon što je zaprimio njegovu tužbu nije postupio u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku. Apelant tvrdi da nijednom svojom radnjom nije doprinio nerazumnoj dužini postupka, već je svojim intervencijama i dopisima pokušavao kod suda izdejstvovati što hitnije rješavanje predmeta, kao i da Osnovni sud do podnošenja apelacije nije dostavio tužbu na odgovor. Dalje, apelant ističe da se u konkretnom postupku ne radi o posebno složenom predmetu, da je uz tužbu dostavio materijalne dokaze koji će se izvesti u postupku, te da je predmet njegove tužbe zahtjev za naknadu štete po osnovu diskriminacije «koju uspostavljaju odredbe Zakona o platama i drugim naknadama sudija i tužilaca u Republici Srpskoj («Službeni glasnik RS» broj 30/07 i 118/07), Zakon o suzbijanju organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala-prečišćeni tekst («Službeni glasnik RS» broj 111/07), a protivno odredbama Ustava BiH-član II/3. i II/4. u vezi sa odredbama Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima iz Aneksa I Ustava BiH, Ustava Republike Srpske - član 10, Zakona o sudovima - član 50, Zakona o suzbijanju organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala - član 16, Zakona o izmjenama i dopunama zakona o tužilaštvima RS («Službeni glasnik RS» broj 68/07) i Zakona o radu - odredbe o zabrani diskriminacije». Naime, apelant navodi da su za obavljanje funkcije odnosno za prijem u radni odnos stručnih saradnika u sudovima, tužilaštvima i specijalnom tužilaštvu RS-a propisani isti ili slični uvjeti, dok odredbe navedenih zakona prave razliku u pravima iz radnih odnosa - plaćama za stručne saradnike u osnovnim sudovima, okružnim sudovima i specijalnom tužilaštvu. U dopuni apelacije je zatražena i naknada nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
b) Odgovor na apelaciju
14. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da nije povrijedio apelantova prava jer je predmet broj 71 0 P 030864 06 P uzeo u rad u skladu s hronološkim redom prema datumu kada je tužba podnesena. Dalje je navedeno da je po predmetnoj tužbi sud postupio u skladu s preporukama Visokog sudskog i tužilačkog savjeta BiH o rješavanju starih i zaostalih predmeta i Programu rada ovog suda. U odgovoru je istaknuto da je sud suočen s problemom velikog broja zaprimljenih predmeta i nedovoljnim brojem izvršilaca, tako da su postupajuće sudije dužne poštovati pravilo hronološkog rješavanja sudskih spisa. Sud je kratko naveo hronologiju dostavljanja tužbe na odgovor i zakazivanja pripremnih i glavnog ročišta, te je istakao da je u predmetnom postupku i apelant svojim postupanjem (propustima) doprinio dužini trajanja predmetnog postupka. Sud je na kraju istakao da je u predmetnom postupku postupao u skladu s objektivnim mogućnostima predloživši da se apelacija odbije.
V. Relevantni propisi
15. Zakon o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.
VI. Dopustivost
16. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
18. U skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
19. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je predmetni postupak pravosnažno okončan, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
21. Apelant navodi da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Relevantni principi
23. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima koji su uspostavljeni sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
24. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, velik broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV). Period koji se uzima u obzir
25. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju apelant 14. maja 2008. godine podnio tužbu protiv tužene radi zaštite prava iz radnog odnosa, te da se u apelaciji žali da Osnovni sud nije ni otpočeo s predmetnim postupkom. Prema informacijama dostavljenim Ustavnom sudu, Osnovni sud je u međuvremenu donio Presudu broj 71 0 P 031913 08 P od 18. augusta 2011. godine, kojom je između ostalog apelantov tužbeni zahtjev odbijen i spis se trenutno nalazi kod Okružnog suda radi rješavanja o žalbi C.P. i apelanta. Prema tome, predmetni parnični postupak traje već četiri godine i jedan mjesec i još uvijek nije okončan.
Analiza razumnosti trajanja postupka
26. Složenost postupka se mora razmatrati u okviru činjeničnog i pravnog aspekta, tj. dokaza koje nadležni sud treba izvesti i procijeniti u okviru pravne prirode spora. U konkretnom slučaju se radilo o postupku u kojem je trebalo utvrditi da li je tužena obavezna da isplati apelantu traženi iznos po osnovu materijalne (na ime duga razlike u plati) i nematerijalne štete (na ime duševnih bolova zbog povrede prava na zabranu diskriminacije, povrede časti i ugleda). Ustavni sud smatra da se predmetni spor, prema svojoj suštini i dokazima koje je trebalo izvesti, ne može smatrati osobito složenim. Osim toga, Ustavni sud ukazuje na to da je riječ o radnom sporu koji je po prirodi hitan i koji zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu da se parnični postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja.
27. Ustavni sud, prije svega, primjećuje da su C.P. i apelant 14. maja 2008. godine podnijeli tužbu protiv tužene, da je Osnovni sud tek nakon podnošenja apelacije dostavio tužbu na odgovor tuženoj, te da je nakon toga održao četiri ročišta i donio prvostepenu presudu u roku od tri godine i tri mjeseca. Također, Ustavni sud zapaža da Okružni sud nije donio odluku o žalbi koju su C.P. i apelant izjavili protiv prvostepene presude. S tim u vezi, evidentno je da prilikom odlučivanja o predmetnoj tužbi Osnovni sud nije iskazao primjerenu ažurnost, budući da je svoju odluku u postupku koji se po izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim (član 420. ZPP) donio u roku od tri godine i tri mjeseca, te da taj period nije ničim opravdao osim velikim brojem predmeta koji se nalaze na rješavanju pred tim sudom. S druge strane, Ustavni sud iz dostavljenog spisa nije mogao utvrditi nikakvu apelantovu eventualnu odgovornost za dužinu trajanja postupka.
28. Cijeneći navedeno, kao i kriterije koji su navedeni u ovoj odluci, uključujući zaključak o složenosti predmeta, odnosno ukupnu dužinu postupka od četiri godine i jedan mjesec, kao i ponašanje apelanta i Osnovnog suda, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju odgovornost za ovako dugo trajanje postupka snosi Osnovni sud, koji je zbog neaktivnosti svoju odluku u predmetu koji je hitne prirode donio nakon tri godine i tri mjeseca.
29. Zbog toga Ustavni sud smatra da, ocjenjujući postupak u cjelini, a imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o sudskom postupku o pravima iz radnih odnosa koji je po prirodi hitan i koji zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu da se parnični postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja, postoji povreda apelantovog prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
30. Iako nije utvrdio odgovornost Okružnog suda u pogledu dužine trajanja postupka, Ustavni sud smatra da je svrsishodno da naloži Okružnom sudu da u što kraćem roku donese odluku u predmetu. Naime, utvrđeno je kršenje prava na pravično suđenje, i kada ne bi bez daljnjeg odlaganja bila donesena konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka bila bi dovedena u pitanje.
Pitanje naknade nematerijalne štete
31. Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka vezanog za prava iz radnog odnosa. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Dakle, određivanje naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka predstavlja izuzetak a ne pravilo. Ustavni sud smatra da je u okolnostima konkretnog slučaja utvrđivanje povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku, te nalog Okružnom sudu da hitno okonča predmetni postupak, odgovarajuća satisfakcija za apelanta.
VIII. Zaključak
32. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kada u postupku, koji je zakonom određen kao hitan, ni nakon četiri godine i jedan mjesec od podnošenja tužbe nije donijeta konačna odluka, prije svega, zbog propusta Osnovnog suda koji nije ponudio obrazloženje i razloge koji bi mogli opravdati trajanje postupka i nedonošenje odluke u razumnom roku.
33. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
34. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić