Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1944/09 (M. H.)

Odluka donesena 13. 06. 2012.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Naknada štete
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Građanski postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1944/09

Apelacija

Odluka o meritumu

13. 06. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1944/09, rješavajući apelaciju Mehmeda Harbaša, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 13. juna 2012. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Mehmeda Harbaša.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Bihaću broj P-563/05, koji je djelimično okončan Presudom Kantonalnog suda broj 001-0-GŽ-06-001-672 od 11. novembra 2009. godine.

Nalaže se Općinskom sudu u Bihaću da po hitnom postupku donese odluku o preostalom dijelu apelantovog tužbenog zahtjeva u predmetu broj P-563/05.

Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da apelantu Mehmedu Harbašu, u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati iznos od 900,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona i Općinskom sudu u Bihaću da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Mehmed Harbaš (u daljnjem tekstu: apelant ) iz Mutnika, općina Cazin, koga zastupa Silva Seferagić, advokat iz Bihaća, podnio je 23. juna 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja sudskog postupka koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Kantonalnim sudom u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) radi rješavanja apelantove žalbe podnesene protiv Presude Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-563/05 od 29. septembra 2006. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je 26. decembra 2011. godine zatražen odgovor na apelaciju. Od Kantonalnog suda je odgovor na apelaciju zatražen 16. oktobra 2009. godine i 16. marta 2011. godine, a od tuženog DD „Camelia osiguranje“ iz Bihaća (u daljnjem tekstu: tuženi) 26. decembra 2011. godine. Od Kantonalnog suda je, također, 16. marta 2011. godine zatraženo da dostavi spis predmeta.

3. Općinski sud je 5. januara 2012. godine dostavio odgovor na apelaciju, Kantonalni sud 22. oktobra 2009. godine i 30. marta 2011. godine, a tuženi 6. januara 2012. godine. Spis predmeta Kantonalni sud je dostavio 30. marta 2011. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 2. februara 2012. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Apelant je 23. septembra 2005. godine podnio tužbu kojom je tražio da mu tuženi na ime naknade materijalne štete isplati iznos od 8.130,84 KM i na ime naknade nematerijalne štete iznos od 4.500,00 KM, što ukupno iznosi 12.630,84 KM, sa zakonskom kamatom od dana nastanka štete, tj. 20. maja 2004. godine, pa do isplate, kao i da mu nadoknadi troškove postupka, sve u roku od 30 dana po pravosnažnosti ove presude.

7. Apelant je 17. oktobra 2005. godine podnio urgenciju za postupanje u predmetu.

8. Pripremno ročište je održano 17. maja 2006. godine.

9. Općinski sud je odredio izvođenje dokaza vještačenjem vještaka saobraćajne struke L. Z. iz Cazina, koji je svoj nalaz i mišljenje dostavio 6. jula 2006. godine.

10. Glavna rasprava u predmetnom postupku je održana 11. septembra 2006. godine.

11. Presudom Općinskog suda broj P-563/05 od 29. septembra 2006. godine obavezan je tuženi da apelantu na ime naknade materijalne štete nastale na apelantovom motociklu marke „Yamaha“, reg. oznaka LL-8JVB, isplati iznos od 2.873,45 KM sa zakonskom zateznom kamatom na ovaj iznos počevši od 14. jula 2006. godine pa do isplate, te da apelantu naknadi troškove spora u iznosu od 680,30 KM, sve u roku od 30 dana od dana donošenja presude. Višak apelantovog tužbenog zahtjeva za naknadu materijalne štete iznad dosuđenog iznosa iz tačke I izreke presude do iznosa od 8.130,84 KM, te zahtjev za naknadu nematerijalne štete u iznosu od 4.500,00 KM sa pripadajućom kamatom na ove iznose su odbijeni.

12. Protiv prvostepene presude apelant je podnio žalbu 29. oktobra 2006. godine.

13. Presudom Kantonalnog suda broj 001-0-GŽ-06-001-672 od 11. novembra 2009. godine apelantova žalba je djelimično uvažena i prvostepena presuda preinačena u odluci kojom je odbijen tužbeni zahtjev za naknadu materijalne štete za uništenu garderobu, za naknadu nematerijalne štete za pretrpljeni strah i zateznu kamatu, te je naloženo tuženom da apelantu: a) na ime naknade materijalne štete za uništenu garderobu isplati protivvrijednost u valuti konvertibilna marka (KM) iznosa 409,00 eura po srednjem kursu na dan nastanka štete, 20. maja 2004. godine, sa zateznom kamatom od toga dana do isplate, b) na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljeni strah da isplati 200,00 KM sa zateznom kamatom od 23. septembra 2005. godine do isplate, u preostalom odbijajućem dijelu odluke o tom tužbenom zahtjevu Kantonalni sud je žalbu odbio, a prvostepenu presudu potvrdio, c) da apelantu isplati zateznu kamatu na dosuđeni iznos (2.873,45 KM) počevši od 20. maja 2004. godine, kao dana nastanka štete (umjesto od 14. jula 2006. godine), do isplate. Kantonalni sud je prvostepenu presudu ukinuo u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za naknadu nematerijalne štete za pretrpljene fizičke bolove i za troškove postupka i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje. I, konačno, Kantonalni sud je apelantovu žalbu odbio kao neosnovanu, a prvostepenu presudu potvrdio u dijelu kojim je odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva za naknadu materijalne štete za uništeni motocikl.

14. Presudom Općinskog suda broj 17 0 P 020067 09 P od 15. oktobra 2010. godine, donesenom u ponovnom postupku, odbijen je apelantov zahtjev za naknadu nematerijalne štete u iznosu od 2.500,00 KM sa pripadajućom kamatom na taj iznos. Tuženi je obavezan da apelantu naknadi troškove spora u iznosu od 680,00 KM u roku od 30 dana od dana donošenja presude.

15. Protiv navedene presude apelant je podnio žalbu 1. decembra 2010. godine.

16. Rješenjem Kantonalnog suda broj 17 0 P 020067 10 Gž od 28. marta 2011. godine apelantova žalba je uvažena i pobijana presuda u dijelu kojim je odbijen apelantov zahtjev za naknadu nematerijalne štete u iznosu od 2.500,00 KM sa pripadajućom kamatom na taj iznos je ukinut i predmet vraćen na ponovno suđenje. U ostalom dijelu žalba je odbačena. I, konačno, o naknadi troškova parničnog postupka za sastav žalbe u iznosu od 360,00 KM prvostepeni sud će, kako je zaključio Kantonalni sud, odlučiti konačnom odlukom.

17. Prema informacijama koje je Ustavni sud 5. januara 2012. godine i 17. maja 2012. godine primio od Općinskog suda, predmet se još nalazi u Kantonalnom sudu kojem je dostavljen „u postupku po žalbi počev od 28.12.2009. godine“ iako Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud donio odluku o žalbi - rješenje još 28. marta 2011. godine.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

18. Apelant je naveo da apelaciju podnosi zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je izložio hronologiju predmetnog postupka po njegovoj tužbi podnesenoj 23. septembra 2005. godine, te istakao da je Kantonalni sud prekoračio rokove razumnog odlučivanja u konkretnom postupku zbog nedonošenja odluke po apelantovoj žalbi protiv prvostepene presude, čime je prekoračio rokove propisane članom 217. ZPPFBiH. Apelant je naveo da je žalbu podnio 30. oktobra 2006. godine i u dva navrata 27. marta i 11. juna 2009. godine urgirao u Kantonalnom sudu da se predmet uzme u rad, te istakao da „od dana ulaganja žalbe na odluku Općinskog suda od 30. novembra 2006. godine do danas, 12. juna 2009. godine, nismo dobili nikakav odgovor Kantonalnog suda“ iako su prošle dvije godine i osam mjeseci. Apelant je, zato, predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju i naredi Kantonalnom sudu da konačno postupi po izjavljenoj žalbi, ili da sam donese odluku o meritumu, te predložio da Ustavni sud u svojoj odluci odredi pravičnu naknadu kao kompenzaciju za neopravdano dugo trajanje postupka.

b) Odgovor na apelaciju

19. U odgovoru Općinskog suda se navodi da su tačni apelantovi navodi da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 23. septembra 2005. godine, te da je donesena Presuda Općinskog suda broj 563/05 od 29. septembra 2006. godine, a nakon izjavljene žalbe predmet je dostavljen Kantonalnom sudu na rješavanje po žalbi 30. oktobra 2006. godine. Nakon toga Kantonalni sud je svojom Odlukom broj 001-0-GŽ-06-001672 od 11. novembra 2009. godine „nakon ukidanja vratio predmet ovom sudu na ponovni postupak“. Općinski sud je donio Presudu broj 17 0 P 020067 09 P od 15. oktobra 2010. godine da bi ponovno po žalbi predmet bio dostavljen Kantonalnom sudu, koji je svojim Rješenjem broj 17 0 P 020067 10 Gž uvažio žalbu u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužioca za naknadu nematerijalne štete u iznosu od 2.500,00 KM i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje, a u ostalom dijelu žalbu odbacio. „Predmet se fizički još nalazi kod Kantonalnog suda i zadnja evidencija je određena 15. februara 2012. godine.“

20. U odgovoru Kantonalnog suda od 22. oktobra 2009. godine se navodi da Kantonalni sud ima manji broj sudija od potrebnog, veliki priliv predmeta po žalbi, te znatan broj predmeta koji su hitne prirode po zakonu, pa se oni prioritetno uzimaju u rad, a predmet ovog apelanta je naknada štete i taj spor nije hitan. U periodu od 1. maja 2009. godine ovaj predmet nije završen, jer je sud uzimao u rad predmete hitne prirode, kao i „stare" predmete iz 2003. i 2004. godine i te okolnosti nisu opravdanje za dužinu trajanja konkretnog postupka, ali se, ipak, ne smiju zanemariti. Dalje, u odgovoru Kantonalnog suda od 30. marta 2011. godine se navodi da je predmet prvostepenog suda primljen u ovom drugostepenom sudu 20. decembra 2010. godine, a odluka o žalbi je donesena 28. marta 2011. godine, pa Kantonalni sud smatra da je apelacija bez osnova, jer je o najvećem dijelu apelantovog potraživanja pravomoćno odlučeno još 2009. godine, dok samo u manjem dijelu nije donesena pravomoćna odluka. Osim toga, Kantonalni sud smatra da je o žalbama odlučivao u relativno kratkom roku (ili u „razumnom" roku), pa, s obzirom na navedeno, ocjenjuje da apelantovo pravo na pristup sudu i pravično suđenje nije povrijeđeno.

21. U odgovoru tuženog na apelaciju se navodi da je, s obzirom na trajanje postupka, došlo do povrede apelantovog prava, kao i povrede prava na pravično suđenje tuženog, kao učesnika u postupku, jer samo trajanje postupka utječe na imovinu tuženog (npr., za vrijeme trajanja postupka pred drugostepenim sudom teče zakonska zatezna kamata i sl.).

V. Relevantni propisi

22. U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase: Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

23. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

24. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

25. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom dijelu sa aspekta navoda o povredi prava na donošenje odluke u razumnom roku i u vrijeme njenog podnošenja bila dopustiva, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

26. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII. Meritum

27. Apelant je naveo da apelaciju podnosi zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog nerazumno dugog trajanja žalbenog postupka pred Kantonalnim sudom.

28. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

29. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

a) Relevantni principi

30. Ustavni sud, prije svega, ističe da, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

31. Osim toga, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi, Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997- IV).

32. Konačno, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18).

b) Period koji se uzima u obzir

33. Ustavni sud zapaža da je apelant 23. septembra 2005. godine pokrenuo predmetni postupak radi naknade štete i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije u cijelosti okončan. Iako je apelant prvenstveno ukazivao na dužinu postupka pred Kantonalnim sudom, Ustavni sud će, s obzirom na činjenice konkretnog predmeta koje ukazuju da predmet još nije okončan iako je Kantonalni sud nakon podnošenja apelacije odlučio o apelantovoj žalbi, razmotriti predmetni postupak u cjelini kako svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka sa aspekta donošenja odluke u razumnom roku ne bila dovedena u pitanje. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnog postupka je šest godina i osam mjeseci.

c) Analiza razumnosti trajanja postupka

34. U konkretnom slučaju se radi o parničnom postupku radi naknade materijalne i nematerijalne štete sa zakonskom kamatom od dana nastanka štete, tj. 20. maja 2004. godine.

35. Složenost postupka se mora razmatrati u okviru činjeničnog i pravnog aspekta, pa i kada je bilo neophodno da se radi utvrđivanja štete provede i vještačenje vještaka saobraćajne struke, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju u ovom postupku nije radilo o složenom predmetu.

36. Ustavni sud, dalje, smatra da iz činjenica predmeta ne proizlazi da je apelant doprinio dužini postupka, već da je pismenim intervencijama i urgencijama dostavljenim Kantonalnom sudu pokušavao da ostvari što hitnije rješavanje predmeta.

37. S druge strane, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud donio prvostepenu presudu u okviru vremenskog perioda koji se, imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, posmatran zasebno može smatrati razumnim i opravdanim (jedna godina). Dalje je evidentno da je Općinski sud u ponovnom postupku odluku donio u roku kraćem od godinu dana, te se ti rokovi, dakle, posmatrani zasebno, ne mogu smatrati nerazumno dugim. Međutim, kad je riječ o ponašanju Kantonalnog suda, Ustavni sud primjećuje da je apelantov predmet u dosadašnjem toku postupka kod ovog suda bio u dva navrata, te da su ovom sudu, vezano za prvobitnu žalbu, trebale tri godine da odluči o apelantovoj žalbi protiv prvostepene presude. U tom kontekstu Ustavni sud zapaža da Zakon o parničnom postupku propisuje konkretne rokove za preduzimanje svake pojedine radnje prilikom odlučivanja o žalbi, te je očigledno da se Kantonalni sud u konkretnom predmetu, iako je evidentno da je o drugoj žalbi Kantonalni sud odlučio u primjerenom roku (nepuna četiri mjeseca), nije kretao u okviru propisanih rokova, već je upravo u znatnoj mjeri odstupio od njih. Pri tome Ustavni sud zapaža da, iako je rješenjem Kantonalnog suda od 28. marta 2011. godine apelantova žalba uvažena i pobijana presuda vraćena na ponovni postupak (o dijelu tužbenog zahtjeva za naknadu nematerijalne štete), predmet još nije vraćen Općinskom sudu. Također, ne može se zanemariti činjenica da je Kantonalni sud sporni dio predmeta dva puta vraćao prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje iako je i sậm mogao meritorno odlučiti kao što je to učinio sa zahtjevom za naknadu materijalne štete. Iz navedenog proizlazi da su propusti Kantonalnog suda, koji nije vratio spis, i Općinskog suda, koji, iako je imao saznanje da postoji rješenje kojim je Kantonalni sud ponovo vratio predmet prvostepenom sudu na ponovno suđenje, nije tražio vraćanje spisa, dodatno doprinijeli dužini predmetnog parničnog postupka za koji je krajnje neizvjesno kada će biti okončan i kada će apelant dobiti meritornu odluku o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva.

38. U vezi sa navodima Kantonalnog suda o velikom broju neriješenih predmeta i nedostatku sudija, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Također, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realiziraju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem.

39. Iz odgovora Kantonalnog suda Ustavni sud zapaža da taj sud u potpunosti razumije svoje obaveze i da pokušava „sustići“ predmete, kako bi ispoštovao standarde Evropske konvencije o pravu na pravično suđenje u razumnom roku. Nažalost, ti napori i dalje ostaju samo pokušaji. S druge strane, evidentno je da u Bosni i Hercegovini broj redovnih sudova i sudija u odnosu na broj stanovnika još uvijek nije usklađen sa omjerom sudija i stanovnika u zemljama članicama Evropske konvencije, odnosno da je broj redovnih sudova i sudija još previsok u odnosu na broj stanovnika. Stoga je još teže prihvatiti obrazloženje za nedonošenje odluke u razumnom roku o prevelikom broju zaprimljenih predmeta.

40. Uzimajući u obzir sve navedeno, Ustavni sud smatra da se, u cjelini, razlozi koje su naveli redovni sudovi ne mogu smatrati relevantnim da bi se opravdala dužina postupka povodom apelantove tužbe, koji traje šest godina i osam mjeseci i koji još nije u cijelosti okončan, te zaključuje da je u konkretnom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo na «suđenje u razumnom roku» kao jedan od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

d) Pitanje kompenzacije

41. Apelant traži da mu se na ime naknade nematerijalne štete, zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku, isplati razuman novčani iznos. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na apelantov zahtjev, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.

42. U konkretnom slučaju, budući da se ne radi o sporu koji je zahtijevao posebnu hitnost, Ustavni sud, slijedeći svoju praksu, smatra da bi apelantu za svaku godinu neopravdano dugog trajanja postupka trebalo isplatiti iznos od po 150,00 KM, dakle za skoro sedam godina - ukupan iznos od 900,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

VIII. Zaključak

43. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada postupak povodom apelantove tužbe za naknadu štete traje šest godina i osam mjeseci i kada još nije u cijelosti okončan, a ta dužina postupka se u cijelosti može staviti na teret redovnim sudovima koji, iako su u pojedinim periodima pokazivali primjerenu ažurnost, predmetni postupak nisu okončali u roku koji se može smatrati „razumnim“ .

44. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

45. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1944/09 (M. H.) | Sudska praksa | Aktio