Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3261/09 (M.B.)

Odluka donesena 13. 06. 2012.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršenje
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3261/09

Apelacija

Odluka o meritumu

13. 06. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3261/09, rješavajući apelaciju Mi. B. i J.D., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 13. juna 2012. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Mi. B. i J.D.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što postupak izvršenja pravosnažnog Rješenja pred Općinskim sudom u Velikoj Kladuši pod brojem 23 0 I 010018 05 I (stari broj I-632/05.) nije okončan u razumnom roku.

Nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Kladuši da bez daljnjeg odlaganja okonča postupak u predmetu broj 23 0 I 010018 05 I (stari broj I-632/05.), u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Kladuši da, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. M.B. iz Velike Kladuše, kojeg zastupa Aziz Adilagić, advokat iz Velike Kladuše,podnio je 19. oktobra 2009. godine apelacija Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj I-632/05.

2. Mi.B. i J.D. su 8. juna 2011. godine obavijestili Ustavni sud da su, kao apelantovi zakonski nasljednici, dopunili prijedlog za izvršenje označivši sebe kao tražioce izvršenja, te da je Općinski sud na osnovu njihovog dopunjenog prijedloga od 28. decembra 2012. godine donio Rješenje broj 23 0 I 01008 05 I od 14. februara 2011. godine. Mi.B. i J.D. su također izjavili da priznaju kao valjane sve radnje koje je punomoćnik preduzeo u postupku pred Ustavnim sudom u ime M.B, te su dostavili punomoć za advokata Aziza Adilagića da ih zastupa pred Ustavnim sudom.

3. Ustavni sud zapaža da je kao apelant u apelaciji označen M.B. koji je umro prije podnošenja apelacije, a i prije pokretanja predmetnog izvršnog postupka. Međutim, budući da su Mi. B. i J.D. podnošenjem dopunjenog prijedloga za izvršenje, u kojem su označili sebe kao tražioce izvršenja stekli svojstvo stranke u predmetnom izvršnom postupku, Ustavni sud smatra da su samim tim u ovoj apelaciji stekli svojstvo ovlaštenog lica u postupku pred Ustavnim sudom. S obzirom na to, Ustavni sud je lica Mi. B. i J.D. tretirao kao apelante u postupku pred Ustavnim sudom, dok je lice M.B., u čije ime je prvobitno podnesena apelacija, tretirao samo kao prednika apelanata, čija prava i obaveze su apelanti preuzeli u ovom izvršnom postupku.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

4. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Velikoj Kladuši je 28. aprila 2010. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju.

5. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 11. maja 2010. godine.

6. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda dostavljen je apelantu 24. maja 2010. godine.

7. Ustavni sud je od Općinskog suda 11. januara 2012. godine zatražio da mu na uvid dostavi spis broj I-632/05. Općinski sud je navedeni spis dostavio 16. januara 2012. godine.

III. Činjenično stanje

8. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

9. Rješenjem Općinskog suda broj P-256/04 od 27. aprila 2004. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 103/05 od 1. oktobra 2005. godine, odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev S.Ć. (u daljnjem tekstu: izvršenik), a izvršenik je obavezan da pravnom predniku apelanata nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 890,00 KM u roku od 15 dana od dana donošenja rješenja, pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

10. Pravni prednik apelanata je umro 4. maja 2005. godine.

11. Advokat Aziz Adilagić je, označivši kao tražioca izvršenja pravnog prednika apelanata, 20. decembra 2005. godine protiv izvršenika podnio prijedlog Općinskom sudu za izvršenje pravosnažnog Rješenja Općinskog suda broj P-256/04 od 27. aprila 2004. godine pljenidbom, procjenom pokretnina koje se nađu u posjedu izvršenika i podredno na novčanim potraživanjima zapljenom i prenosom penzije koju izvršenik ostvaruje u Federaciji Bosne i Hercegovine.

12. Rješenjem Općinskog suda broj I-632/05 od 3. marta 2006. godine određeno je predloženo izvršenje.

13. Zaključkom Općinskog suda broj I-632/05 od 3. marta 2006. naloženo je pravnom predniku apelanata da u roku od 30 dana od prijema zaključka predujmi troškove izvršenja na ime izlaska na lice mjesta u iznosu od 26,00 KM. Općinskom sudu je dostavljena uplatnica na ime pravnog prednika apelanata o plaćenom iznosu za predujam troškova 10. marta. 2006. godine.

14. Općinski sud je 17. maja 2010. godine je izvršio popis i procjenu izvršenikovih pokretnih stvari. Prije početka popisa i procjene, izvršeniku je uručeno Rješenje o izvršenju broj I:632/05 i izvršenik je pozvan da plati iznos koji je određen izvršenjem zajedno s kamatama i troškovima. Izvršenik je izjavio da ne može izmiriti potraženi iznos, jer ostvaruje penziju u iznosu od 296,00 KM i tim sredstvima izdržava šestočlanu porodicu.

15. Zaključkom Općinskog suda broj I-632/05 od 19. maja 2010. godine pravni prednik apelanata je pozvan da predloži novi predmet i sredstvo izvršenja, kao i da navede procenat izvršenja na izvršenikovoj penziji u roku od 15 dana, u skladu s čl. 138, 139. i 140. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP). Također, Zaključkom Općinskog suda broj I-632/05 od 19. maja 2010. godine pozvani su tražilac izvršenja (pravni prednik apelanta) i izvršenik da se u roku od tri dana od prijema zaključka izjasne o izvršenoj procjeni zaplijenjenih pokretnih stvari, eventualno predlože sudu utvrđivanje niže ili više vrijednosti od procijenjene ili određivanje nove procjene. Oba zaključka su sadržavala upozorenje tražiocu izvršenja da će, ukoliko ne postupi po zaključku suda, izvršenje biti obustavljeno.

16. Općinskom sudu je u ostavljenom roku dostavljeno izjašnjenje u kojem je navedeno da pravni prednik apelanata ostaje kod prijedloga za izvršenje i.istaknuto je da je od podnošenja prijedloga za izvršenje proteklo pet godina, te da je izvršenik dugovani iznos mogao isplatiti odvajanjem od penzije, pa je predloženo izvršenje na izvršenikovoj penziji.

17. Izvršenik je također dostavio svoje izjašnjenje u kojem je naveo da prima penziju u iznosu od 296,00 KM i da tim sredstvima izdržava šestočlanu porodicu.

18. Rješenjem Općinskog suda broj 23 0 1 0 I 010018 05 I od 3. augusta 2010. godine djelimično je obustavljen postupak u predmetnoj izvršnoj stvari u odnosu na predmet izvršenja na novčanom potraživanju izvršenika, pljenidbom penzije koju izvršenik ostvaruje u PIO FBiH. U obrazloženju rješenja je navedeno da je zaključkom od 19. maja 2010. godine pravni prednik apelanata pozvan da odredi sredstva izvršenja i procenat izvršenja na penziji, u skladu s odredbama čl. 138, 139. i 140. ZIP-a,u roku od 15 dana od prijema zaključka, ali da u ostavljenom roku prijedlog nije ispravio.

19. Protiv navedenog rješenja advokat Aziz Adilagić je, u ime pravnog prednika apelanata, izjavio žalbu 7.augusta 2010. godine. Prema stanju spisa o žalbi nikada nije odlučeno.

20. Izvršenik je 24. augusta 2010. godine izjavio prigovor protiv Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj I-632/05 od 3. marta 2006. godine. U prigovoru je, između ostalog, naveo da je pravni prednik apelanata umro prije pokretanja izvršnog postupka, te da je punomoćnik koji je zastupao M.B. u parničnom postupku pokrenuo predmetni izvršni postupak bez ovlaštenja nasljednika.

21. Rješenjem Općinskog suda broj 23 0 I 010018 05 I od 31. augusta 2010. godine odbijen je prigovor apelanata podnesen protiv Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj I-632/05 od 3. marta 2006. godine.

22. Rješenjem Kantonalnog suda broj 23 0 I 010018 10 Gž od 26. oktobra 2010. godine izvršenikova žalba podnesena protiv Rješenja Općinskog suda broj 23 0 I 010018 05 I od 31. augusta 2010. godine, kojim je odbijen njegov prigovor protiv Rješenje o izvršenju broj I-632/05 od 3. marta 2006. godine, je uvažena, pobijano rješenje je ukinuto i predmet je vraćen Općinskom sudu na ponovni postupak. U obrazloženju rješenja je navedeno da iz spisa predmeta proizlazi da je advokat Aziz Adilagić bio punomoćnik tražioca izvršenja u parničnom postupku u kojem je donesena odluka koja predstavlja izvršni naslov, te da je ovaj advokat podnio i prijedlog za izvršenje na osnovu kojeg je izvršenje dozvoljeno. Kantonalni sud je dalje istakao da je članom 305. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) određeno da advokat kojemu je stranka izdala punomoć za vođenje parnice, a nije bliže odredila ovlaštenja u punomoći, na osnovu ovakve punomoći može vršiti sve radnje u postupku, staviti zahtjev za izvršenje i obezbjeđenje, primiti dosuđene troškove i ovlastiti drugog advokata da preduzima samo pojedine radnje u postupku. Međutim, ukoliko je tužitelj umro prije pokretanja izvršnog postupka, onda punomoćnik ne može, na osnovu punomoći iz parnice, pokrenuti izvršni postupak, jer punomoćnik nakon smrti opunomoćitelja, može zastupati opunomoćitelja samo do okončanja postupka, u toku kojeg je ovaj umro, a ne i inicirati i novi postupak, u konkretnom slučaju, izvršni postupak, a što proizlazi iz člana 311. stav 1. ZPP-a, koji se temeljem odredbe člana 21. stav 1 ZIP-a primjenjuje i u izvršnom postupku. S obzirom da je prema odredbi člana 221. ZPP sud dužan paziti po službenoj dužnosti na pravilnost zastupanja, pa kako je Općinski sud propustio cijeniti okolnosti i dokaze od značaja za izvođenje zaključka da li je advokat, koji je zastupao tražioca izvršenja u parnici, ovlašten u njegovo ime inicirati i izvršni postupak, Kantonalni sud je izvršenikovu žalbu uvažio, pobijanu odluku ukinuo i predmet vratio Općinskom sudu na ponovni postupak

23. Zaključkom Općinskog suda od 15. decembra 2010. godine vraćen je prijedlog za izvršenje punomoćniku tražioca izvršenja advokatu Azizu Adilagiću da u roku od osam dana od prijema zaključka prijedlog za izvršenje dopuni-ispravi tako što će umjesto tražioca izvršenja, pravnog prednika apelanata, kao tražioce izvršenja označiti njegove nasljednike, dostaviti dokaz da su označena lica nasljednici, te dostaviti njihovu punomoć za zastupanje i sastav prijedloga odnosno naknadno ovlaštenje za sastav prijedloga za izvršenje od 15. decembra 2005. godine.

24. Na osnovu dopune prijedloga za izvršenje od 28. decembra 2010. godine, Općinski sud je donio Rješenje broj 23 0 I 010018 05 I od 14. februara 2011. godine kojim je odredio izvršenje, a kao tražioci izvršenja su označeni apelanti.

25. Protiv navedenog rješenje izvršenik je 8. marta 2011. podnio prigovor. Zaključkom od 17. marta 2011. godine je od izvršenika zatraženo da dopuni prigovor. Izvršenik je dopunjeni prigovor dostavio sudu 25. marta 2011. godine.

26. Zaključkom o ispravci broj 23 0 I 010018 05 I od 26.12. 2011 izvršena je ispravka Rješenje broj 23 0 I 010018 05 I od 14. februara 2011. godine.

27. Općinski sud, prema stanju spisa, nakon toga nije preduzeo nijednu procesnu radnju. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

28. Apelanti smatraju da im je u postupku izvršenja povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti su zbog dužine trajanja predmetnog postupka zatražili i naknadu nematerijalne štete

b) Odgovor na apelaciju

29. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju kao razlog za dugo trajanje izvršnog postupka naveo veliki broj predmeta i nedovoljan broj sudija i sudskih izvršitelja.

V.Relevantni propisi

30. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/09 i 74/11) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 9.

Podnesci, ročišta i spisi (2) Sud održava ročište kad je to ovim zakonom određeno ili kad smatra da je održavanje cjelishodno.

Član 12. tačka 5.

Prigovor i žalba ne zaustavljaju tok izvršnog postupka ali se namirenje tražioca izvršenja odlaže do donošenja odluke prvostepenog suda po prigovoru. .[...] Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 36.

Prijedlog za izvršenje (1)Prijedlog za izvršenje mora sadržavati zahtjev za izvršenje u kojem će biti naznačena izvršna ili vjerodostojna isprava na osnovu koje se traži izvršenje, tražilac izvršenja i izvršenik, potraživanje čije se ostvarenje traži, sredstvo kojim izvršenje treba provesti, predmet izvršenja ako je poznat, kao i druge podatke koji su potrebni za provođenje izvršenja.

(…) Član 39.

Rješenje o izvršenju (1) U rješenju o izvršenju moraju biti naznačeni izvršna odnosno vjerodostojna isprava na osnovu koje se izvršenje određuje, tražilac izvršenja i izvršenik, potraživanje koje se ostvaruje, sredstvo i predmet izvršenja, te drugi podaci potrebni za provođenje izvršenja.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

31. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

32. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

33. U skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

34. Apelanti su se obratili Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njihovog zahtjeva za izvršenje pravosnažne presude, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, traje nerazumno dugo.

35. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva VII.Meritum

36. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

37. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

38. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

a) Relevantni principi

39. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi računa o kriterijima koji su uspostavljeni sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

40. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probstmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).

41. Konačno, Evropski sud je naglasio da država ima obavezu organizirati sistem izvršenja presuda koji je djelotvoran, kako na nivou prava, tako i u praksi, te osigurati njihovo izvršenje bez neopravdanog odugovlačenja (vidi Evropski sud za ljudska prava, Fuklev protiv Ukrajine, presuda od 7. juna 2005. godine, broj 71186/01, stav 84), te je, također, istakao da se s izvršnim postupkom, zbog same njegove naravi, treba postupati ekspeditivno (vidi Evropski sud za ljudska prava, presuda Comingersoll S.A. protiv Portugala [GC], broj 35382/97, stav 23, ECHR 2000-IV).

b) Period koji se uzima u obzir

42. U konkretnom slučaju, Ustavni sud prije svega primjećuje da izvršni postupak, pokrenut radi izvršenja pravosnažne sudske odluke koja je donijeta u korist pravnog prednika apelanata, traje od decembra 2005. godine i još nije okončan u vrijeme donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, predmetni postupak izvršenja traje već više od šest godina i još uvijek nije okončan.

c) Analiza postupka

43. Ocjenjujući faktor složenosti ovog predmeta, Ustavni sud smatra da se složenost postupka mora razmatrati u okviru činjeničnog i pravnog aspekta, tj. dokaza koje nadležni sud treba da izvede i procijeni u okviru pravne prirode spora. U konkretnom slučaju, sud je trebao izvršiti pljenidbu, procjenu i prodaju pokretnih stvari koje su izvršenikovo vlasništvo na način predviđen relevantnim odredbama ZIP-a. Ustavni sud, imajući u vidu cjelokupno stanje dokaza u konkretnom predmetu, te činjenicu da je bilo potrebno da se izvrši pljenidba predmeta izvršenja, njegova prodaja koja zahtijeva preduzimanje čitavog niza radnji taksativno navedenih u relevantnim odredbama ZIP-a, smatra da se konkretan predmet može smatrati relativno složenim predmetom.

44. Posmatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelant u određenoj mjeri doprinio dužini trajanja izvršnog postupka s obzirom da je prvobitno kao tražilac izvršenja bio označen pravni prednik apelanata, te da su apelanti, njegovi zakonski nasljednici, označili sebe kao tražioce izvršenja tek 2010. godine, a što je u manjoj mjeri uticalo na dužinu izvršnog postupak.

45. S druge strane, budući da se predmetni izvršni postupak prema izričitoj zakonskoj normi ubraja u kategoriju hitnih, Ustavni sud je na osnovu dokaza iz spisa utvrdio da Općinski sud, nakon što je 3. marta 2006. godine donio rješenje o izvršenju (nakon tri mjeseca od dana prijema prijedloga za dozvolu izvršenja od 20. decembra 2005. godine), nije preduzeo nijednu radnju do maja 2010. godine, dakle pune četiri godine i dva mjeseca, kada je zakazao pljenidbeni popis i procjenu izvršenikovih pokretnih stvari i tada uručio izvršeniku rješenje o izvršenju. Ustavni sud smatra da se ovakva neaktivnost Općinskog suda ne može objektivno opravdati. U vezi s tim, Ustavni sud ponavlja da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi Evropski sud, Comingersoll S.A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina), što je i regulisano članom 5. ZIP-a.

46. S obzirom na navedeno, a imajući u vidu sve okolnosti konkretnog predmeta, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog izvršnog postupka, koji do donošenja odluke o apelaciji traje više od šest godina, ne zadovoljava zahtjev „razumnosti“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete

47. Apelanti su zatražili naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja izvršnog postupka. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.

48. Imajući u vidu da su apelanti stupili u predmetni izvršni postupak umjesto svog prednika tek 28. decembra 2010. godine, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju utvrđeno kršenje ustavnih prava i nalog da se postupak okonča bez daljnjeg odlaganja dovoljna satisfakcija apelantima.

Pravo na imovinu

49. S obzirom da su navodi apelanata o povredi prava na imovinu identični navodima o povredi prava na pravično suđenje koji su već detaljno razmotreni, te imajući u vidu zaključak o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud neće posebno razmatrati ni navode apelanata o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII.Zaključak

50. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada izvršni postupak, koji je po zakonu hitne prirode, traje više od šest godina, a ta dužina postupka se u pretežnom dijelu može staviti na teret Općinskom sudu.

51. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

52. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3261/09 (M.B.) | Sudska praksa | Aktio