Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1316/12 (F.Z.)
Odluka donesena 27. 06. 2012.
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1316/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 06. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 27. juna 2012. godine, u predmetu broj AP 1316/12, rješavajući apelaciju F.Z, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja
1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64 /08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija F.Z. podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 033 072 12 Gvlž od 15. februara 2012. godine i broj 80 0 P 033 072 11 Gvl od 30. novembra 2011. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. F.Z. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine, kojeg zastupa Udruženje «Vaša prava Bosne i Hercegovine» Sarajevo, podnio je 9. aprila 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 80 0 P 033 072 12 Gvlž od 15. februara 2012. godine i broj 80 0 P 033 072 11 Gvl od 30. novembra 2011. godine. Apelant je također predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će obustaviti postupak izvršenja koji se vodi pod brojem 80 0 I 028574 08 I, do donošenja konačne odluke o apelaciji.
2. Presudom Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-1512/01 od 13. januara 2004. godine obavezan je apelant da tužiocu Krsti Furtula isplati iznos od 17.937,00 KM, sa zakonskom kamatom počev od 30. decembra 2002. godine, pa do isplate te da mu naknadi troškove postupka u iznosu od 1.850,00 KM u roku od 30 dana po pravosnažnosti presude. Odlučujući o apelantovoj žalbi, Okružni sud je presudom broj Gž-287/04 od 17. marta 2008. godine, žalbu djelimično uvažio i prvostepenu presudu preinačio tako što je apelanta obavezao da plati tužiocu umjesto 17.937,00 KM iznos od 17.267,00 KM, dok je u preostalom dijelu, apelantovu žalbu odbio i prvostepenu presudu potvrdio.
3. Rješenjem Okružnog suda broj 80 0 P 033 072 11 Gvl od 30. novembra 2011. godine, koje je u cijelosti potvrđeno rješenjem vijeća istog suda broj 80 0 P 033 072 12 Gvlž od 15. februara 2012. godine, odbijen je prijedlog apelanta za ponavljanje postupka. U obrazloženju je, između ostalog, istaknuto da je apelant svoj prijedlog za ponavljanje pravomoćno okončanog postupka temeljio na odredbi člana 255. stav 1. tač. 3, 4. i 6. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik RS» br. 58/03 do 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP). Prema ovim odrebama, postupak koji je odlukom suda pravosnažno završen može se po prijedlogu stranke ponoviti: ako je u postupku kao tužilac ili tuženi učestvovalo lice koje ne može biti stranka u postupku, ili ako stranku koja je pravno lice nije zastupalo ovlašćeno lice, ili ako parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili ako zakonski zastupnik, odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlašćenje za vođenje parnice ili za pojedine radnje u postupku, ukoliko vođenje parnice, odnosno vršenje pojedinih radnji u postupku nije bilo naknadno odobreno (član 255. stav 1. tačka 3. ZPP); ako se odluka suda zasniva na lažnom iskazu svjedoka ili vještaka ili na ispravi koja je falsifikovana ili u kojoj je ovjerena neistinita sadržina (član 255. stav 1. tačka 4. ZPP); ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na osnovu kojih je za stranku mogla biti donijeta povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u ranijem postupku (član 255. stav 1. tačka 6. ZPP).
4. U obrazloženju je navedeno da prijedlog za ponavljanje nije osnovan. Naime, prvostepeni sud je, između ostalog, naveo da nije bilo neovlašćenog zastupanje, jer je punomoćnik apelanta imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice, kao i za vršenje pojedinih radnji u postupku sve do 24. septembra 2009. godine, kada je sud zaprimio apelantov podnesak kojim otkazuje punomoć advokatu Dragiši Ristiću (šest mjeseci nakon prijema drugostepene presude). Nadalje, sud je naveo da, sumnja u vjerodostojnost dokumenata, pobliže navedenih u obrazloženju prvostepenog rješenja, nema značenje falsifikovane isprave ili isprave u kojoj je ovjerena neistinita sadržina (što je prema odredbi člana 257. stav 1. tačka 4. ZPP nužno dokazati pravosnažnom presudom u krivičnom postupku). Pored toga, sud je naveo da bi ovaj uslov bio zadovoljen, moralo bi se raditi o krivičnom djelu navedenih lica koja stoje u vezi sa predmetom raspravljanja, a postojanje krivičnog djela se dokazuje ili pravosnažnom presudom ili razmatra kao prethodno pitanje u parničnom postupku, što u konkretnom predmetu nije slučaj. Konačno, sud je naveo da ne mogu doći u obzir kao razlog ponavaljanja postupka nove činjenice i novi dokazi ukoliko nisu takve prirode i takvog značaja da predstavljaju razlog podoban za ponavljanje postupka, što se ne može pretpostaviti, već to u svakom konkretnom slučaju valja dokazati. S obzirom na navedeno, sud je na temelju odrebi čl. 258, 262. i
263. ZPP odlučio kao u izreci.
5. Apelant smatra da je osporenim rješenjima Okružnog suda povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na poštivanje doma iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Ustavni sud zapaža da apelant osporava rješenja OKružnog suda koja su donesena u postupku po prijedlogu apelanta za ponavaljanje pravosnažno okončanog parničnog postupka. U vezi s navedenim apelant smatra da je osporenim rješenjima povrijeđeno, između ostalog, i njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
8. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta, u postupku koji je okončan odlukama koje se osporavaju apelacijom. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se meritorno raspravljalo o osnovanosti tužbenog zahtijeva, nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizlazi da se u predmetnom postupku, pokrenutom po apelantovom prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okonačanog postupka, nije odlučivalo o njegovim građanskim pravima i obavezama, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje pravosnažno okončanog parničnog postupka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
9. S obzirom na to da je Ustavni sud zaključio da su navodi apelanta u pogledu kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine,odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, to su i njegovi navodi o kršenju prava iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, budući da se povreda navedenih prava ne može dovesti u kontekst predmetnog postupka, također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić