Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1483/12 (Đ. B.)
Odluka donesena 27. 06. 2012.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1483/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 06. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 27. juna 2012. godine, u predmetu broj AP 1483/12, rješavajući apelaciju Đorđije Blažić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Đorđije Blažić podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 P 001358 11 Rev od 8. marta 2012. godine, rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 06 0 P 002110 09Gž od 15. septembra 2010. godine i rješenja Općinskog suda u Bugojnu – Odjeljenje u Jajcu broj 046-1-P-08-000 141 2. novembra 2009. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Đorđija Blažić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Jajca, podnijela je 18. aprila 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 70 0 P 001358 11 Rev od 8. marta 2012. godine, rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 06 0 P 002110 09Gž od 15. septembra 2010. godine i rješenja Općinskog suda u Bugojnu – Odjeljenje u Jajcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 046-1-P-08-000 141 2. novembra 2009. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda broj 046-1-P-08-000 141 2. novembra 2009. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 06 0 P 002110 09Gž od 15. septembra 2010. godine, odlučeno je da se smatra povučenom apelanticina tužba podnesena protiv tužene S.Ž, radi sticanja vlasništva putem odražaja. U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelantica 11. decembra 2008. godine podnijela tužbu Općinskom sudu protiv S.Ž. radi sticanja vlasništva putem odražaja, te da je rješenjem Općinskog suda od 1. aprila 2009. godine apelantica pozvana da uredi tužbu na način da dostavi tačnu adresu tužene u roku od osam dana, u skladu sa odredbom člana 336. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 19/06, u daljnjem tekstu: ZPP), obzirom da ista nije sadržavala sve zakonom propisane elemente. Općinski sud je naveo da je apelantica to rješenje primila 3. aprila 2009. godine, te da je podneskom od 10. aprila 2009. godine zatražila da joj sud produži rok pribavljanja tačne adrese tužene za 15 dana, ali da po istom nije postupila ni po proteku roka od šest mjeseci, nakon čega je prvostepeni sud donio rješenje kojim se tužba smatra povučenom.
3. Apelantica je izjavila reviziju protiv rješenja Kantonalnog suda broj 06 0 P 002110 09Gž od 15. septembra 2010. godine, koju je Vrhovni sud odbio rješenjem broj 70 0 P 001358 11 Rev od 8. marta 2012. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da je odrebom člana 336. stav 3. ZPP propisano da će se smatrati da je podnesak povučen ako ne bude vraćen sudu u određenom roku, a ako bude vraćen bez ispravke odnosno dopune, odbaciti će se. Vrhovni sud je naveo da u konkretnom slučaju, apelantica nije postupila po pozivu Općinskog suda za ispravku tužbe u zakonom određenom roku, a niti kasnije, pa su nižestepeni sudovi pravilno postupili kada su primjenom citirane odredbe, po proteku roka od sedam mjeseci donijeli rješenje da se predmetna tužba ima smatrati povučenom. S obzirom na navedeno, Vrhovni sud je odbio kao neosnovanu apelanticinu reviziju primjenom člana 248. u vezi sa članom 254. stav 4. ZPP.
4. Iz navoda apelacije proizlazi da se apelantica žali da je osporenim rješenjima povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: 1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju apelantica je rješenjem Općinskog suda od 1. aprila 2009. godine bila pozvana da dopuni tužbu u roku od osam dana od prijema navedenog rješenja. Budući da apelantica nije postupila po instrukciji suda, zaključeno je da je tužbu povukla u skladu s odredbom člana 336. stav 3 ZPP. Dakle, redovni sudovi u konkretnom predmetu nisu raspravljali o osnovanosti apelanticinog tužbenog zahtjeva, nego je on odbačen iz formalnih razloga, s obzirom da apelantica nije postupila po traženju suda. Da bi se meritorno raspravljalo o apelanticinom tužbenom zahtjevu, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelantica je morala postupiti po traženju suda, odnosno dopuniti tužbu na način kako je to naložio Općinski sud, tj. iscrpiti pravne lijekove (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelantica podnošenjem neuredne tužbe, te propuštanjem da istu uredi u skladu sa uputama Općinskog suda, nije efektivno iscrpila pravne lijekove, već je samo formalno podnijela tužbu, na temelju koje sud nije mogao meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi u osporenim odlukama na odgovarajući način obrazložili primjenu relevantnih procesnih odredbi u konkretnom slučaju. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić