Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1602/09 (ATACO – Trgovina i Zastupanje d.o.o. Mostar)
Odluka donesena 27. 06. 2012.
- Apelacija preuranjena
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1602/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 06. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 27. juna 2012. godine, u predmetu broj AP 1602/09, rješavajući apelaciju ATACO – Trgovina i Zastupanje d.o.o. Mostar, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 9. i 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije ATACO – Trgovina i Zastupanje d.o.o. Mostar podnesene protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine br. U-7/07 od 13. marta 2009. godine i U-4/07 od 13. marta 2009. godine u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Odbacuju se kao nedopuštene apelacije ATACO – Trgovina i Zastupanje d.o.o. Mostar podnesene protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine br. U-7/07 od 13. marta 2009. godine i U-4/07 od 13. marta 2009. godineu odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zato što su preuranjene.
OBRAZLOŽENJE
1. ATACO – Trgovina i Zastupanje d.o.o. Mostar (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 22. maja 2009. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) br. U-7/07 od 13. marta 2009. godine i U-4/07 od 13. marta 2009. godine.
2. S obzirom na to da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti o istom pitanju, Ustavni sud je, u smislu člana 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-1602/09. Spojene su sljedeće apelacije: AP-1602/09 i AP-1607/09.
3. Rješenjima Regionalnog centra Mostar Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine, Odsjek za carine, Grupa za procedure (u daljnjem tekstu: Regionalni centar) br. 03/4-2/III-UP/I-18-2682/05 od 2. marta 2006. godine i 03/4-2/III-UP/I-18-2678/05 od 2. marta 2006. godine, odobrena je izmjena podataka i izmijenjeni su podaci za uvezenu robu apelanta kao carinskog obveznika, na način preciziran u izreci rješenja, temeljem te izmjene izvršen naknadni obračun i naplata iznosa na ime posebnog poreza na promet bezalkoholnih pića i poreza na promet bezalkoholnih pića, te određen način i rok uplate iznosa.
4. Rješenjima Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Uprava) br. 01/4-UP/II-925/06 od 25. oktobra 2006. godine i 01/4-UP/II-922/06 od 25. oktobra 2006. godine, odbijene su kao neosnovane apelantove žalbe izjavljene protiv gore navedenih rješenja Regionalnog centra.
5. Presudama Suda BiH br. U-7/07 od 13. marta 2009. godine i U-4/07 od 13. marta 2009. godine, uvažene su tužbe apelanta, osporena rješenja Uprave i rješenja Regionalnog centra poništena u dijelu kojim je apelant obavezan da za uvezenu robu plati određeni iznos na ime posebnog poreza na promet na bezalkoholna pića i predmeti vraćeni prvostepenom organu na ponovno rješavanje u tim dijelovima, dok su u ostalom dijelu tužbe odbijene.
6. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač.9. i 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tač.9. i 14. Pravila Ustavnog suda glasi: 1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
14. apelacija je preuranjena; Dopustivost ratione materiae
8. Ustavni sud podsjeća, u skladu sa svojim ranijim stavovima, kao i ustaljenom praksom bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava, da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluku broj AP-382/04 od 23. marta 2005. godine; Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Evropski sud za ljudska prava, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304). Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spadaju i obaveze koje proizilaze iz poreskog i javnog zakonodavstva, kako je to relevantnim zakonom predviđeno. Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, postupak u kojem je apelant obavezan da uplati porez na osnovu Zakona o akcizama u BiH i Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga («Službeni glasnik BiH» broj 62/04), ne potpada pod okvir zaštite prava na pravičan postupak, osim u slučaju arbitrarne primjene prava, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Slijedi da su navodi apelanta o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Preuranjenost apelacije
9. Apelant je, takođe, naveo da mu je u predmetnim postupcima povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi sa ovim navodima, Ustavni sud ističe da su osporenim presudama Suda BiH suda br. U-7/07 od 13. marta 2009. godine i U-4/07 od 13. marta 2009. godine uvažene apelantove tužbe i osporena rješenja Uprave i Regionalnog centra poništena u dijelu kojim je apelant obavezan da za uvezenu robu plati određeni iznos na ime posebnog poreza na promet na bezalkoholna pića i predmeti vraćeni prvostepenom organu na ponovno rješavanje u tim dijelovima, te da su postupci o predmetima apelacije u toku pred Regionalnim centrom, pa slijedi da je apelacija, u ovom dijelu, preuranjena.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 9. i 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine odnosno ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić