Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1619/12 (BH Telecom d.d Sarajevo, Direkcija Mostar)
Odluka donesena 27. 06. 2012.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1619/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 06. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 27. juna 2012. godine, u predmetu broj AP 1619/12, rješavajući apelaciju BH Telecom d.d. Sarajevo, Direkcija Mostar, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija BH Telecom d.d. Sarajevo, Direkcija Mostar, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Mal 018056 11 Gvlž od 6. aprila 2012. godine i rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Mal 018056 11 Gvl od 1. februara 2012. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. BH Telecom d.d Sarajevo, Direkcija Mostar, (u daljnjem tekstu: apelant), zastupan po zakonskom zastupniku, direktoru Enisu Šantiću, podnio je 27. aprila 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 Mal 018056 11 Gvlž od 6. aprila 2012. godine i rješenja Kantonalnog suda broj 58 0 Mal 018056 11 Gvl od 1. februara 2012. godine.
2. Rješenjem Kantonalnog suda broj 58 0 Mal 018056 11 Gvl od 1. februara 2012. godine, u pravnoj stvari apelanta protiv tuženog V.Lj., radi isplate, odbijen je kao neosnovan prijedlog apelanta za ponavljanje pravomoćno završenog postupka. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je, između ostalog, istakao da je apelant svoj prijedlog za ponavljanje pravomoćno završenog postupka rješenjem Kantonalnog suda broj 58 0 Mal 018056 10 Gž od 23. augusta 2011. godine, temeljio na odredbi člana 255. stav 1. tačka 3. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP). Nadalje, Kantonalni sud je naveo da je razmatrajući navedeni zahtjev, utvrdio da nisu ispunjeni uslovi iz člana 255. ZPP-a, jer se prema odredbi člana 255. stav 1. tačka 3. ZPP-a, postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može na prijedlog stranke ponoviti ako je u postupku kao tužitelj ili tuženi učestvovala osoba koja ne može biti stranka u postupku, ili ako stranku koja je pravna osoba nije zastupala ovlaštena osoba, ili ako parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili ako zakonski zastupnik, odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebna ovlaštenja za vođenje parnice ili za pojedine radnje u postupku, ako vođenje parnice odnosno obavljanje pojedinih radnji u postupku nije bilo naknadno odobreno. U vezi s tim, Kantonalni sud je konstatovao da u svom prijedlogu za ponavljanje postupku apelant nije dokazao da postoji i jedan zakonski uslov prema kojem bi mu mogao biti prihvaćen prijedlog za ponavljanje pravomoćno završenog postupka. Naime, Kantonalni sud je istakao da je u konkretnoj pravnoj stvari tužbu podnio BH Telecom d.d. Sarajevo, koji ima jedino stranačku sposobnost u konkretnoj pravnoj stvari, dok su Direkcije u Travniku i Mostaru njegove organizacione jedinice (dijelovi Dioničarskog društva BH Telecom Sarajevo) koje kao takve nemaju stranačku sposobnost i ne mogu biti stranka u postupku. Konačno, Kantonalni sud je naveo da pogrešno označavanje naziva direkcije u rješenju za koje se traži ponavljanje postupka nije razlog da bi se ponavljanje postupka dozvolilo u smislu navedene zakonske odredbe, pa je na temelju čl. 258. i 262. stav 1. ZPP-a odlučeno kao u dispozitivu rješenja.
3. Rješenjem Kantonalnog suda broj 58 0 Mal 018056 11 Gvlž od 6. aprila 2012. godine žalba apelanta je odbijena kao neosnovana i pobijano rješenje potvrđeno u cijelosti.
4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te prava iz čl. 2. i 16. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. Ustavni sud zapaža da apelant osporava rješenja Kantonalnog suda koja su donesena u postupku po prijedlogu apelanta za ponavljanje pravomoćno završenog parničnog postupka. U vezi s navedenim apelant smatra da je osporenim rješenjima povrijeđeno, između ostalog, i njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
7. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta, u postupku koji je okončan odlukama koje se osporavaju apelacijom. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se meritorno raspravljalo o osnovanosti tužbenog zahtjeva, nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizlazi da se u predmetnom postupku, pokrenutom po apelantovom prijedlogu za ponavljanje pravomoćno završenog postupka, nije odlučivalo o njegovim građanskim pravima i obavezama, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje pravomoćno završenog parničnog postupka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
8. S obzirom na to da je Ustavni sud zaključio da su navodi apelanta u pogledu kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, to su i njegovi navodi o kršenju prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i prava iz člana 13. Evropske konvencije, te prava iz čl. 2. i 16. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, budući da se povreda navedenih prava ne može dovesti u kontekst predmetnog postupka, također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić