Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1623/12 (D. M.)
Odluka donesena 27. 06. 2012.
- Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1623/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 06. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 27. juna 2012. godine, u predmetu broj AP 1623/12, rješavajući apelaciju Dušanke Muratović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 6. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dušanke Muratović podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 78 0 P 000072 10 Rev od 7. aprila 2010. godine i presude Okružnog suda u Banjaluci broj 78 0 P 000072 09 Gz od 28. oktobra 2009. godine, jer se radi o pitanju o kome je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. Dušanka Muratović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Prnjavora, koju zastupa Vujadin Ljubojević, advokat iz Prnjavora, podnijela je 27. aprila 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 78 0 P 000072 10 Rev od 7. aprila 2010. godine i presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 78 0 P 000072 09 Gz od 28. oktobra 2009. godine
2. Odlučujući o tužbenom zahtjevu apelantice protiv tuženog HUTP «Cer» Prnjavor (u daljnjem tekstu: tuženi), radi utvrđivanja nezakonitosti rješenja i isplate plate i drugih primanja po osnovu rada, v.s. 7.138,87 KM, Osnovni sud u Prnjavoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) je donio presudu broj 78 0 P 000072 08 P od 20. maja 2009. godine. Navedenom presudom je utvrđeno da je nezakonito rješenje tuženog broj 58-1/2008 od 17. januara 2008. godine i odluka Upravnog odbora tuženog broj 269/08 od 17. marta 2008. godine, kojim je apelantici izrečena novčana kazna u iznosu od 30% od plate u trajanju od tri mjeseca. Istom presudom obavezan je tuženi da apelantici na ime neisplaćene plate i toplog obroka isplati ukupan iznos od 7.138,87 KM, kao i da apelantici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.560,00 KM.
3. Presudom Okružnog suda broj 78 0 P 000072 09 Gz od 28. oktobra 2009. godine uvažena je žalba koju je tuženi podnio protiv prvostepene presude i prvostepena presuda je preinačena u pogledu dosuđenih plata i toplog obroka na način da je apelanticin tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen kao neosnovan. Također, preinačena je prvostepena presuda u pogledu odluke o troškovima postupka na način da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, dok je u preostalom dijelu žalba tuženog odbijena i potvrđena prvostepena presuda.
4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 78 0 P 000072 10 Rev od 7. aprila 2010. godine revizija koju je apelantica izjavila protiv presude Okružnog suda broj 78 0 P 000072 09 Gz od 28. oktobra 2009. godine je odbačena kao nedozvoljena. U obrazloženju navedenog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbe člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09, u daljnjem tekstu: ZPP), kojima je propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. S obzirom na navedene odredbe zakona Vrhovni sud je ocijenio da je revizija nedozvoljena kako po osnovu člana 237. stava 2. tako i stava 3. istog člana. Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je reviziju kao nedopuštenu odbacio primjenom člana 247. ZPP-a.
5. Apelantica je protiv rješenja Vrhovnog suda broj 78 0 P 000072 10 Rev od 7. aprila 2010. godine i presude Okružnog suda broj 78 0 P 000072 09 Gz od 28. oktobra 2009. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu koja je, kao nedopuštena, odbačena odlukom, broj AP 2630/10 od 25. oktobra 2011. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije. U obrazloženju odluke Ustavni sud je, između ostalog, naveo da s obzirom da je presuda Okružnog suda broj 78 0 P 000072 09 Gz od 28. oktobra 2009. godine uručena apelantici 30. novembra 2009. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 28. juna 2010. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Okružnog suda (vidi, odluka Ustavnog suda AP 2630/10 od 25. oktobra 2011. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
6. Apelantica smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, te prava iz člana 71. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 39. Ustava Republike Srpske.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
6. radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje;
8. Ustavni sud zapaža da je apelantica, prije podnošenja ove apelacije, odnosno 28. juna 2010. godine, podnijela apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Vrhovnog suda broj 78 0 P 000072 10 Rev od 7. aprila 2010. godine i presude Okružnog suda broj 78 0 P 000072 09 Gz od 28. oktobra 2009. godine. Ta apelacija je odbačena kao nedopuštena Odlukom Ustavnog suda broj AP 2630/10 od 25. oktobra 2011. godine, jer je utvrđeno da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Okružnog suda.
9. Ustavni sud zapaža da apelantica podnosi apelaciju protiv istog rješenja Vrhovnog suda broj 78 0 P 000072 10 Rev od 7. aprila 2010. godine i iste presude Okružnog suda broj 78 0 P 000072 09 Gz od 28. oktobra 2009. godine, te, shodno tome, Ustavni sud smatra da se i predmetna apelacija odnosi na ista pitanja na koja se odnosila i ranija apelacija o kojoj je donesena konačna i obavezujuća odluka Ustavnog suda AP 2630/10 od 25. oktobra 2011. godine, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima eventualnog osnova za ponovno odlučivanje
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje o istoj stvari o kojoj je Ustavni sud ranije odlučio, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić