Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1879/12 (J. A. iz Sarajeva, M. M. iz Sokoca, V. R. iz Sarajeva, S. S. iz Sarajeva, A. B. iz Sarajeva, Ž. K. iz Pala i A. T. iz Sarajeva)

Odluka donesena 27. 06. 2012.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1879/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 06. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 27. juna 2012. godine, u predmetu broj AP 1879/12, rješavajući apelaciju Jasmine Alibašić i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jasmine Alibašić, Milade Mumović, Velide Rustembegović, Sabire Sokolović, Aide Bahtović, Žane Knežević i Ajše Terzić podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 Rs 013601 11 Rsž od 27. februara 2012. godine i presude Općinskog suda u Visokom broj 41 0 Rs 013601 10 Rs od 29. aprila 2011. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Jasmina Alibašić iz Sarajeva, Milada Mumović iz Sokoca, Velida Rustembegović iz Sarajeva, Sabira Sokolović iz Sarajeva, Aida Bahtović iz Sarajeva, Žana Knežević iz Pala i Ajša Terzić iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: apelantice), koje zastupaju Ekrem Galijatović, Maida Galijatović i Nerma Bavčić, advokati iz Sarajeva, podnijele su 21. maja 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 41 0 Rs 013601 11 Rsž od 27. februara 2012. godine i presude Općinskog suda u Visokom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 41 0 Rs 013601 10 Rs od 29. aprila 2011. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj 41 0 Rs 013601 10 Rs od 29. aprila 2011. godine, u pravnoj stvari apelantica protiv Kantona Sarajevo, Ministarstvo pravde i uprave (u daljnjem tekstu: tuženi), radi isplate novčanih potraživanja iz radnog odnosa, apelantice su odbijene u cijelosti sa tužbenim zahtjevima kojima su tražile da im tuženi isplati naknade za istražne dežure i jubilarne nagrade i zahtjevima za naknadu troškova parničnog postupka.

3. Presudom Kantonalnog suda broj 41 0 Rs 013601 11 Rsž od 27. februara 2012. godine žalba apelantica je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostepena presuda kojom su apelantice odbijene sa tužbenim zahtjevima kojima su tražile da se tuženi obaveže na isplatu novčanih potraživanja iz radnog odnosa, sve pobliže precizirano u izreci presude, uz nadoknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 5.703,40 KM.

4. Iz navoda apelacije proizlazi da su apelantice 24. aprila 2012. godine protiv presude Kantonalnog suda broj 41 0 Rs 013601 11 Rsž od 27. februara 2012. godine izjavile reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), a pri tome nisu, skladu sa članom 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, obavijestile Ustavni sud da je postupak po izjavljenoj reviziji okončan.

5. Apelantice smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, te prava iz člana 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i člana 10. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, kao i prava iz Konvencije Ujedinjenih naroda o ukidanju svih oblika diskriminacije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 14. apelacija je preuranjena;

7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

8. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, pa slijedi da je apelacija preuranjena.

9. Član 237. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP) glasi: «Član 237.

1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude.

2) Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.

3) Izuzetno, Vrhovni sud Federacije može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»

10. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanta je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. ZPP-a, prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelantice imaju mogućnost da ponovo podnesu apelaciju u kojoj su, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužne na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1879/12 (J. A. iz Sarajeva, M. M. iz… | Sudska praksa | Aktio