Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2035/12 (H. M., E. M. i N. S.)
Odluka donesena 27. 06. 2012.
- Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2035/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 06. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 27. juna 2012. godine, u predmetu broj AP 2035/12, rješavajući apelaciju Hadžere Muharemović i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hadžere Muharemović, Edina Muharemovića i Nirvane Suljić rođ. Muharemović, podnesena zbog dužine trajanja krivičnog postupka protiv optuženih R.M., G.G., M.Ć., S.D. i D.Ć., zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Hadžera Muharemović, Edin Muharemović i Nirvana Suljić rođ. Muharemović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Švedske, koje zastupaju Branislav Kosić i Sanjin Kosić, advokati iz Banjaluke, podnijeli su 28. maja 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja krivičnog postupka protiv optuženih R.M., G.G., M.Ć.,
S.D. i D.Ć.
2. Presudom Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj K-157/93 od 1. jula 1993. godine R.M. je je oglašen krivim za krivično djelo ubistvo iz člana 36. stav 1. preuzetog KZ SR BiH, D.Ć. i M.Ć. su oglašeni krivim za krivično djelo protivpravnog lišenja slobode iz člana 52. stav 1. preuzetog KZ SR BiH, te su osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od tri godine (R.M.) odnosno pet mjeseci (M.Ć.) i tri mjeseca (D.Ć.). Istom presudom na osnovu člana 350. tačka 3. ZKP oslobođeni su od optužbe: R.M. da je počinio krivično djelo otmice iz člana 50. stav 2. preuzetog KZ SR BiH, G.G., M.Ć. i D.Ć. da su počinili krivično djelo ubistvo iz člana 36. stav 1. i krivično djelo otmice iz člana 50. stav 2. preuzetog KZ SR BiH, te S.D. da je počinio krivično djelo ubistvo iz člana 36. stav 1. preuzetog KZ SR BiH u vezi sa članom 23. KZJ. Na osnovu člana 99. ZKP okrivljeni su oslobođeni plaćanja troškova krivičnog postupka, dok su oštećeni sa odštetnim zahtjevom upućeni na parnicu.
3. Odlučujući o žalbama optuženih i Okružnog javnog tužilaštva, Okružni sud u Banjaluci je donio rješenje broj Kž-194/99 od 9. marta 2001. godine kojim je uvažio žalbu Okružnog javnog tužilaštva i po službenoj dužnosti ukinuo je presudu Osnovnog suda broj K-157/93 od 1. jula 1993. godine i predmet vratio na ponovno suđenje.
4. Apelanti kao oštećeni u predmetnom postupku smatraju da je zbog dužine trajanja krivičnog postupka protiv optuženih R.M., G.G., M.Ć., S.D. i D.Ć. povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti navode da predmet, koji je vraćen na ponovni postupak, do dana podnošenja apelacije nije procesuiran zbog pasivnosti Osnovnog suda.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. Ispitujući može li se apelacija razmatrati u okviru člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koji osigurava određene procesne garancije u određivanju građanskih prava i obaveza ili bilo koje krivične optužbe, Ustavni sud uočava da apelanti nemaju status okrivljenih. Suprotno tome, apelanti traže vođenje krivičnog postupka protiv drugih osoba i donošenje odluke u razumnom roku. U konkretnom slučaju, opravdano se postavlja pitanje spada li pravo pojedinca da traži vođenje krivičnog postupka protiv druge osobe i donošenje sudske odluke u razumnom roku u djelokrug člana 6. Evropske konvencije.
7. Ustavni sud ponavlja da, prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» U vezi sa predmetnom apelacijom ova ustavna odredba znači da je nadležnost Ustavnog suda ograničena na ispitivanje navodnih povreda prava i sloboda u okvirima koji su definirani, inter alia, članom 6. Evropske konvencije.
8. Prema jezičkom značenju, član 6. Evropske konvencije, na koji se pozivaju apelanti, u krivičnim postupcima garantuje pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se «utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe». Naime, samo takvo lice može se smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv drugog lica, prevazilazilo bi okvire tumačenja člana
6. Evropske konvencije (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-19/02 od 17. marta 2004. godine i broj AP 408/04 od 18. januara 2005. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
9. Iz navedenog proizilazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica i da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv na konkretan slučaj u kojem apelanti u svojstvu oštećenih a ne okrivljenih traže vođenje krivičnog postupka i donošenje sudske odluke u razumnom roku. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u vezi sa povredom prava na pravično suđenje inkompatibilni ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić