Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2041/12 (F. H. i J. S. iz Tuzle i S. M. iz Lukavca)

Odluka donesena 27. 06. 2012.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2041/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 06. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 27. juna 2012. godine, u predmetu broj AP 2041/12, rješavajući apelaciju Fuada Hadžimehmedovića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Fuada Hadžimehmedovića, Jusufa Suljkanovića i Suada Mehinovića, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 32 0 P 001683 11 Rev od 15. marta 2012. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 001683 10 Gž od 19.

januara 2011. godine i presude Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 P 001683 08 P od 9. jula 2010. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Fuad Hadžimehmedović i Jusuf Suljkanović iz Tuzle i Suad Mehinović iz Lukavca (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Zlatko Garić, advokat iz Tuzle, podnijeli su 28. maja 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 32 0 P 001683 11 Rev od 15. marta 2012. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 P 001683 10 Gž od 19. januara 2011. godine i presude Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 P 001683 08 P od 9. jula 2010. godine.

2. Odlučujući o tužbenim zahtjevima apelanata protiv Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: tuženi), radi splate duga v.s.p. 14.343,00 KM, Općinski sud je donio presudu broj 32 0 P 001683 08 P od 9. jula 2010. godine kojom je djelimično usvojio tužbeni zahtjev i obavezao tuženog da apelantima na ime razlike toplog obroka za period od 4. februara do 7. septembra 2005. godine i na ime razlike regresa za 2005. godinu isplati iznose pobliže označene u izreci presude zajedno sa zakonskom zateznom kamatom (stav I izreke presude). Istom presudom apelanti su odbijeni sa viškom zahtjeva preko dosuđenih iznosa (stav II izreke presude), tuženi je obavezan da apelantima naknadi troškove postupka u iznosu od 788,37 KM dok su zahtjev apelanata za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa, kao i zahtjev tuženog za naknadu troškova postupka, odbijeni kao neosnovani (stav III izreke presude).

3. Presudom Kantonalnog suda broj 32 0 P 001683 10 Gž od 19. januara 2011. godine, odbijene su kao neosnovane žalbe apelanata i tuženog i potvrđena je presuda Općinskog suda broj 32 0 P 001683 08 P od 9. jula 2010. godine. Istom presudom odbijeni su zahtjevi apelanata i tuženog za naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 32 0 P 001683 11 Rev od 15. marta 2012. godine odbačena je revizija apelanata izjavljena protiv drugostepene presude. U obrazloženju je navedeno da je odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Budući da su apelanti u predmetnom postupku obični formalni suparničari, u smislu odredbe člana 362. stav 1. tačka 2. ZPP-a, i budući da je procesni položaj svakog od njih samostalan, kako je u obrazloženju istaknuto, to se pravo na izjavljivanje revizije cijeni odvojeno za svakog od njih. Vrhovni sud je naveo da u konkretnom slučaju revizija nije dopuštena, u smislu navedenih zakonskih odredbi, jer vrijednost pobijane pravosnažne presude ni za jednog od apelanata ne prelazi vrijednosni kriterij od 10.000,00 KM. Osim toga, Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu stava 3. člana 237. ZPP, pa je reviziju odbacio kao nedopuštenu na osnovu člana 247. ZPP-a.

5. Apelanti smatraju da je osporenim odlukama povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjnje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine.

8. Apelanti su protiv presude Kantonalnog suda broj 32 0 P 001683 10 Gž od 19. januara 2011. godine izjavili reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 32 0 P 001683 11 Rev od 15. marta 2012. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. S toga proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda.

9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantima dostavljena presuda Kantonalnog suda broj 32 0 P 001683 10 Gž od 19. januara 2011. godine, budući da je rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 15. marta 2012. godine, pa se podrazumijeva da su osporenu presudu Kantonalnog suda morali primiti prije tog datuma. S obzirom da je apelacija podnesena Ustavnom sudu 28. maja 2012. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili presudu Kantonalnog suda kao konačnu odluku u konkretnom slučaju.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2041/12 (F. H. i J. S. iz Tuzle i S. M. iz… | Sudska praksa | Aktio