Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2381/09 (N. K. i M. K.)
Odluka donesena 27. 06. 2012.
- Neovlašteno lice
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2381/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 06. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 27. juna 2012. godine, u predmetu broj AP 2381/09, rješavajući apelaciju Nikole Kukavice i Milivoja Kukavice, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 5. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nikole Kukavice podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-
Rev-07-000 546 od 5. maja 2009. godine, presude Okružnog suda u Banja Luci broj 011-0-Gž-06-001 633 od 27. februara 2007. godine i presude Osnovnog suda u Banja Luci broj P-1320/00 od 14. jula 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milivoja Kukavice podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-
Rev-07-000 546 od 5. maja 2009. godine, presude Okružnog suda u Banja Luci broj 011-0-Gž-06-001 633 od 27. februara 2007. godine i presude Osnovnog suda u Banja Luci broj P-1320/00 od 14. jula 2006. godine, zato što ju je podnijelo neovlašteno lice.
OBRAZLOŽENJE
1. Nikola Kukavica i Milivoj Kukavica (u daljnjem tekstu: prvoapelant i drugoapelant) iz Banja Luke, koje zastupa Vitomir D. Gajić, advokat iz Banja Luke, podnijeli su 21. jula 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-07-000 546 od 5. maja 2009. godine, presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0- Gž-06-001 633 od 27. februara 2007. godine i presude Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-1320/00 od 14. jula 2006. godine.
2. Presudom Osnovnog suda broj P-1320/00 od 14. jula 2006. godine, u pravnoj stvari tužitelja M.R. (u daljnjem tekstu: tužitelj) protiv tuženih, i to: A.V. (u daljnjem tekstu: prvotuženi), te prvoapelanta i Đurađa Kukavice (oca drugoapelanta), radi naknade štete, obavezani su prvotuženi i Đurađ Kukavica da tužitelju na ime naknade nematerijalne štete isplate iznose pobliže precizirane u izreci presude, sve sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate, kao i da tužitelju naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 2.487,00 KM. Također, predmetnom presudom tužitelj je, preko iznosa pobliže preciziranih u izreci presude, odbijen sa tužbenim zahtjevom, a u cijelosti je odbijen njegov zahtjev u odnosu na prvoapelanta.
3. Presudom Okružnog suda broj 011-0-Gž-06-001 633 od 27. februara 2007. godine žalba tužitelja je djelimično uvažena i prvostepena presuda preinačena tako što su prvotuženi i Đurađ Kukavica obavezani da tužitelju solidarno na ime naknade nematerijalne štete isplate iznose pobliže precizirane u izreci presude, te da mu naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 2.280,00 KM, dok je u preostalom dijelu žalba tužitelja odbijena i prvostepena presuda potvrđena u ostalom odbijajućem dijelu u odnosu na navedene tužene, a u odnosu na prvoapelanta u cjelini. Također, predmetnom presudom žalbe prvotuženog i Đurađa Kukavice su odbijene i prvostepena presuda potvrđena u dosuđujućem dijelu odluke o tužbenom zahtjevu tužitelja i dosuđujućem dijelu odluke o troškovima parničnog postupka, te je odbijena i žalba prvoapelanta i prvostepena presuda potvrđena u dijelu kojim je prvoapelant odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka.
4. Iz priloženog Izvoda iz matične knjige umrlih broj 01-202-1569 od 29. augusta 2007. godine vidljivo je da je Đurađ Kukavica umro 28. augusta 2007. godine, dakle prije donošenja revizione odluke.
5. Vrhovni sud je, odlučujući o reviziji prvoapelanta i Đurađa Kukavice izjavljenoj protiv presude Okružnog suda broj 011-0-Gž-06-001 633 od 27. februara 2007. godine, donio presudu broj 118-0-Rev-07-000 546 od 5. maja 2009. godine kojom je revizija prvoapelanta odbačena, dok je revizija Đurađa Kukavice odbijena. U obrazloženju presude Vrhovni sud je istakao da prvoapelant revizijom pobija odluku o troškovima postupka sadržanu u drugostepenoj presudi (u dijelu kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova). Nadalje, Vrhovni sud je naveo da je zahtjev za naknadu troškova uvijek sporedno traženje, uslovljeno preduzimanjem procesnih radnji za ostvarivanje glavnog zahtjeva, te da se stoga protiv odluke drugostepenog suda o troškovima parničnog postupka revizija ne može izjaviti ako se ne pobija odluka o glavnoj stvari. Konačno, Vrhovni sud je konstatovao da je zbog navedenog valjalo reviziju prvoapelanta kao nedozvoljenu odbaciti (član 247. u vezi sa članom 254. stav 4. Zakona o parničnom postupku – «Službeni glasnik RS» br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07).
6. Prvoapelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), a i drugoapelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno pravo njegovog umrlog oca Đurađa Kukavice na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 5. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 5. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 4. protekao je rok za podnošenje apelacije;
5. apelaciju je podnijelo neovlašteno lice; Protek roka
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. Prvoapelant je protiv presude Okružnog suda broj 011-0-Gž-06-001 633 od 27. februara 2007. godine izjavio reviziju, ali je ona presudom Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-07-000 546 od 5. maja 2009. godine odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. S toga proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda.
10. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je prvoapelantu dostavljena osporena presuda Okružnog suda, budući da je presuda Vrhovnog suda o reviziji donesena 5. maja 2009. godine, pa se podrazumijeva da je osporenu presudu Okružnog suda morao primiti prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 21. jula 2009. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je prvoapelant primio osporenu presudu Okružnog suda.
Neovlašteno lice
11. Ustavni sud zapaža da se u postupku koji je okončan presudom Vrhovnog suda broj 118-0-
Rev-07-000 546 od 5. maja 2009. godine, nije odlučivalo o građanskim pravima drugoapelanta, već o građanskim pravima njegovog umrlog oca Đurađa Kukavice, koji je umro 28. augusta 2007. godine u toku trajanja postupka pred Vrhovnim sudom. S obzirom da apelant nije bio učesnik u postupku pred sudovima, budući da nije preduzeo bilo koju parničnu radnju u konkretnom parničnom postupku, niti je na bilo koji način postao procesni sukcesor Đurađa Kukavice u predmetnom parničnom postupku, proizlazi da apelant nije lice koje, u konkretnom slučaju, ima pravo da pokrene postupak pred Ustavnim sudom.
12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 5. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje odnosno, ukoliko ju je podnijelo neovlašteno lice, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić