Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2623/09 (R. T.)
Odluka donesena 27. 06. 2012.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Stečaj
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2623/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 06. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 27. juna 2012. godine, u predmetu broj AP 2623/09, rješavajući apelaciju Rajne Tomić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Rajne Tomić podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 St 039395 08 Pz od 21. maja 2009. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 ST 039395 08 ST od 21. maja 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Rajna Tomić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banjaluke, podnijela je 14. avgusta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 St 039395 08 Pz od 21. maja 2009. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 ST 039395 08 ST od 21. maja 2008. godine.
2. Iz stanja spisa proizilazi da je apelantica na osnovu pravosnažne presude Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj Rs-347/99 od 26. decembra 2001. godine pokrenula izvršni postupak protiv izvršenika «Obrasci i nastavna sredstva» Sarajevo (u daljnjem tekstu: izvršenik) u kojem je Osnovni sud donio rješenje o izvršenju broj I-1807/02 od 23. aprila 2002. godine. Nakon što je rješenjem Okružnog suda u Banjaluci broj Ž-452/04 od 13. oktobra 2005. godine za postupanje u predmetnom izvršnom postupku određen Općinski sud, apelantica je zatražila provođenje rješenja o izvršenju broj I-1807/02 od 23. aprila 2002. godine. S obzirom da je u izvršnom postupku uspjela samo djelomično da naplati svoja potraživanja, iako je mijenjala sredstvo i predmet izvršenja, apelantica je 26. marta 2008. godine podnijela Općinskom sudu prijedlog za direktno otvaranje stečajnog postupka nad izvršenikom.
3. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 ST 039395 08 ST od 21. aprila 2008. godine pozvana je apelantica da u roku od 15 dana po prijemu rješenja uplati predujam za obezbjeđenje troškova prethodnog postupka u iznosu od 3.000,00 KM, sa poukom da će prijedlog biti odbačen ukoliko u ostavljenom roku ne uplati predujam.
4. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 ST 039395 08 ST od 21. maja 2008. godine odbačen je zahtjev apelantice za direktno otvaranje stečajnog postupka nad izvršenikom. U obrazloženju rješenja je navedeno da apelantica nije postupila po nalogu suda odnosno, nije uplatila određeni predujam u ostavljenom roku, zbog čega je sud u skladu sa članom 13. stav 2. Zakona o stečajnom postupku odlučio kao u dispozitivu rješenja.
5. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 ST 039395 08 ST od 19. avgusta 2008. godine odbačena je kao nedozvoljena žalba apelantice izjavljena protiv rješenja Općinskog suda broj 65 0 ST 039395 08 ST od 21. maja 2008. godine.
6. Odlučujući o žalbi apelantice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda broj 65 0 ST 039395 08 ST od 19. avgusta 2008. godine, Kantonalni sud je donio rješenje broj 65 0 St 039395 08 Pz od 21. maja 2009. godine kojim je odbio kao neosnovanu žalbu apelantice i potvrdio rješenje Općinskog suda broj 65 0 ST 039395 08 ST od 21. maja 2008. godine. Istim rješenjem Kantonalni sud je uvažio žalbu apelantice i ukinuo rješenje Općinskog suda broj 65 0 ST 039395 08 ST od 19. avgusta 2008. godine. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud svojim rješenjem od 21. maja 2008. godine pravilno odlučio kada je odbacio prijedlog apelantice zbog nepostupanja po nalogu suda (uplate predujma za obezbjeđenje troškova prethodnog postupka). Međutim, s obzirom da se u konkretnom slučaju radi o odluci kojom se spor završava, iako je u pouci o pravnom lijeku prvostepenog suda navedeno da žalba nije dozvoljena, apelantica je imala pravo žalbe na takvu odluku. S tim u vezi, Kantonalni sud je zaključio da je neosnovana žalba apelantice iz razloga što nije postupila po nalogu suda u roku koji je određen članom 13. stav 2. Zakona o stečaju. Nadalje, sud navodi da je neosnovan i navod apelantice da je prvostepeni sud zanemario odredbe Zakona o sudskim taksama Kantona Sarajevo u pogledu njenog oslobađanja od troškova sudskih taksi zbog slabog imovnog stanja. Ovo iz razloga što se u konkretnom slučaju radi o obezbjeđenju troškova prethodnog postupka a ne o sudskoj taksi kako se navodi u žalbi. Također, Kantonalni sud je istakao da je u konkretnom slučaju odlučio o žalbi apelantice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda od 21. maja 2008. godine, tako da je žalba na navedeno rješenje o kojoj je prvostepeni sud odlučivao bez uticaja na drugačiju odluku ovog suda i ista je postala bespredmetna, jer je Kantonalni sud ukinuo rješenje Općinskog suda od 19. avgusta 2008. godine.
7. Apelantica smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Također, apelantica «zbog rada pravosuđa i šteta koju je ista pretrpila traži odštetu od 5.000,00 KM od države Bosne i Hercegovine».
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
9. S obzirom na to da apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1 Evropske konvencije, potrebno je da Ustavni sud prvenstveno odgovori na pitanje da li predmetni postupak uživa zaštitu člana 6. stav 1 Evropske konvencije, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
10. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava shodno kojoj je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne sadržan u odgovoru na pitanje: «Da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza » (vidi Evropski sud za ljudska prava, Tre Traktorer Aktiebolag, odluka od 17. jula 1989. godine, stav 41; kao i X protiv Francuske od 24. oktobra 1989. godine, stav 47). Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava, koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud mora da ispita da li su ishod ili «posljedica» predmetnog postupka bili odlučujući za utvrđivanje apelanticinih građanskih prava i obaveza.
11. Ustavni sud primjećuje da apelantica osporava rješenje Kantonalnog suda broj 65 0 St 039395 08 Pz od 21. maja 2009. godine i rješenje Općinskog suda broj 65 0 ST 039395 08 ST od 21. maja 2008. godine, kojim je odbačen prijedlog apelantice za direktno otvaranje stečajnog postupka. Shodno tome, Ustavni sud zaključuje da se u predmetnom postupku ispitivala samo procesna dopustivost apelanticinog «prijedloga», a nije odlučivalo o njenim građanskim pravima, niti joj je nametnuta kakva obaveza. Shodno tome, ishod procedure u kojoj su donesena osporena rješenja nije bio odlučujući za utvrđivanja apelanticinih građanskih prava i obaveza, zbog čega su navodi apelacije o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, ratione materiae, inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
12. Ustavni sud dalje konstatuje da se u predmetnom postupku, a imajući u vidu činjenicu da se osporenim odlukama odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo ni o pravima apelantice iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te da su navodi apelantice i u tom dijelu, također, ratione materiae, inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U odnosu na apelanticin zahtjev za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud podsjeća da je prema članu 76. stav 2. Pravila ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija nedopustiva zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna, to apelantici ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić