Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3701/09 (Zajednica etažnih vlasnika ulici Srpska 77 i 79, B. L.)

Odluka donesena 27. 06. 2012.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3701/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 06. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 27. juna 2012. godine, u predmetu broj AP-3701/09, rješavajući apelaciju Zajednice etažnih vlasnika ulici Srpska 77 i 79, Banja Luka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zajednice etažnih vlasnika ulici Srpska 77 i 79, Banja Luka podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci, broj 11 0 U 001101 09 U od 16. septembra 2009. godine, Rješenja Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske, broj 15-362-107/08 od 10. februara 2009. godine i Zaključka Urbanističko-građevinske inspekcije Odjeljenja za inspekcijske poslove Administrativna služba Grada Banje Luke, broj 09-362-188/04 od 15. maja 2008. godine i broj 09-362-188/04 od 28. novembra 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Zajednica etažnih vlasnika ulici Srpska 77 i 79, Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 30. novembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 11 0 U 001101 09 U od 16. septembra 2009. godine, Rješenja Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 15-362-107/08 od 10. februara 2009. godine i Zaključka Urbanističko-građevinske inspekcije Odjeljenja za inspekcijske poslove Administrativna služba Grada Banje Luke (u daljnjem tekstu: Inspekcija) broj 09-362-188/04 od 15. maja 2008. godine i broj 09-362-188/04 od 28. novembra 2006. godine,

2. Rješenjem Odsjeka za inspekcijske poslove Gradske uprave Grada Banja Luka (u daljnjem tekstu: Odsjek) broj 07/3-362-188/04 od 25. novembra 2004. godine, zabranjeno je Ministarstvu saobraćaja i veze Republike Srpske iz Banje Luke (u daljnjem tekstu: Ministarstvo saobraćaja) korištenje samostalne stambene jedinice-stana, formirane u dijelu tavanskog prostora zgrade (desno) u ulici Srpska br. 77, na zemljištu označenom kao k.č. br. 3633/1 k.o. Banja Luka (n.p.), jer za isto Ministarstvo saobraćaja kao investitor ni u naknadnom roku od 60 dana nije pribavio odobrenje za upotrebu, te je određeno da žalba ne odlaže izvršenje rješenja.

3. Zaključkom Inspekcije broj 09-362-188/04 od 28. novembra 2006. godine prekinut je postupak pokrenut po službenoj dužnosti protiv Ministarstva saobraćaja u predmetu zabrane upotrebe samostalne stambene jedinice izgrađene u dijelu tavanskog prostora zgrade (desno) u ulici Srpska br.77, dok se kao prethodno pitanje ne riješi pitanje mogućnosti naknadnog pribavljanja upotrebne dozvole.

4. Zaključkom Inspekcije, broj 09-362-188/04 od 15. maja 2008. godine, odbačena je žalba apelanta izjavljena protiv zaključka o prekidu postupka od 28. novembra 2006. godine, zbog toga što je izjavljena od strane neovlaštenog lica. U obrazloženju zaključka Inspekcija je navela da apelant nema položaj stranke u ovom postupku, niti se protiv njega vodi postupak u ovoj pravnoj stvari, pa zbog toga nije ovlašten da izjavi žalbu protiv navedenog zaključka u smislu članu 219. Zakona o opštem upravnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 13/02, u daljnjem tekstu: ZOUP).

5. Rješenjem Ministarstva, broj 15-362-107/08 od 10. februara 2009. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelanta izjavljena protiv Zaključka Inspekcije od 15. maja 2008. godine.

6. Presudom Okružnog suda, broj 11 0 U 001101 09 U od 16. septembra 2009. godine, odbijena je kao neosnovana tužba apelanta podnesena protiv rješenja tuženog-Ministarstva broj 15-362-107/08 od 10. februara 2009. godine. U obrazloženju presude Okružni sud je naveo da je osporeni akt donesen na osnovu potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Razloge koje je Ministarstvo navelo u obrazloženju osporenog akta, kao valjane, prihvata i ovaj sud, imajući u vidu odredbu člana 29. Zakona o upravnim sporovima (u daljnjem tekstu: ZUS), na temelju kojeg člana sud u pravilu rješava spor na podlozi činjenica utvrđenih u upravnom postupku. U konkretnom postupku Okružni sud je utvrdio da je inspekcija postupajući prema odredbama Zakona o inspekcijama u Republici Srpskoj („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 113/05 i 1/08) na osnovu podataka sadržanih u zahtjevu tadašnjeg Kućnog savjeta od 9. decembra 2003. godine, kojim je traženo da se Ministarstvu saobraćaja zabrani korištenje tavanskog prostora te zgrade, koji postupak je inspektor vodio po službenoj dužnosti. U tom postupku je utvrđeno da je Ministarstvo saobraćaja kao investitor počeo sa korištenjem predmetnog prostora, bez prethodno pribavljenog odobrenja o upotrebi objekta. Prema tome, Okružni sud je utvrdio da je u konkretnom slučaju postupak inspekcijskog nadzora pokrenut protiv Ministarstva saobraćaja, i da se u tom postupku nije rješavalo o pravima i obavezama apelanta. Okružni sud je odbio kao neosnovane navode apelanta da isti ima pravni interes da učestvuje u predmetnom postupku zbog toga što predmetne tavanske prostorije utiču na sveukupno korištenje zgrade kao cjeline, i da su iste u zajedničkom vlasništvu svih etažnih vlasnika, utvrdivši da su predmetne tavanske prostorije izgubile status zajedničkih prostorija i jer se radi o već formiranoj samostalnoj stambenoj jedinici, stanu, izgrađenom u dijelu tavanskog prostora zgrade, a apelant je kao tužitelj imao mogućnost da radi zaštite svojih prava i interesa učestvuje u prethodnom postupku izdavanja urbanističke saglasnosti za pretvaranje zajedničkih tavanskih prostorija u stambene. Imajući u vidu navedeno Okružni sud je zaključio da pošto se u predmetnom postupku inspekcijskog nadzora ne rješava o pravima i obavezama apelanta, niti se istim vrijeđa njegov pravni interes da je pravilan je zaključak nižestepenih upravnih organa, da apelant u predmetnoj upravnoj stvari nema položaj stranke prema članu 38. ZOUP. Stoga apelant i nije bio ovlašten da izjavi žalbu protiv prvostepenog rješenja donesenog u tom postupku, kako je to pravilno zaključilo Ministarstvo kao tuženi u ovom postupku, pa je tužbu apelanta na osnovu ovlaštenja iz člana 31. st. 1. i 2. ZUS odbio kao neosnovanu.

7. Apelant navodi da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

9. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost član 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju. Potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u postupku donošenja osporenih odluka upravnih organa i presude Okružnog suda, odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta. U predmetnom postupku koji je okončan presudom Okružnog suda je utvrđeno da apelant nema položaj stranke, niti se protiv njega vodi postupak, pa zbog toga nije ovlašten da izjavi žalbu protiv zaključka Inspekcije o prekidu postupka, te je odbačena apelantova žalbu kao nedozvoljena, zbog toga što je izjavljena od strane neovlašenog lica. Dakle, iz navedenog proizilazi da upravni organi i Okružni sud osporenim odlukama nisu odlučivali o građanskim pravima i obavezama apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, nego o procesnoj dopustivosti apelantove žalbe, pa stoga slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodne povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Također u predmetnom postupku nije se odlučivalo ni o pravu apelanta na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te stoga slijedi da je predmetna apelacija i u odnosu na navodne povrede člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3701/09 (Zajednica etažnih vlasnika ulici… | Sudska praksa | Aktio