Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-578/12 («Digitel Telekom Company» d.o.o. Gradačac)

Odluka donesena 27. 06. 2012.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-578/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 06. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 27. juna 2012. godine, u predmetu broj AP 578/12, rješavajući apelaciju «Digitel Telekom Company» d.o.o. Gradačac, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «Digitel Telekom Company» d.o.o. Gradačac podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 Ps 000704 10 Rev od 8. novembra 2011. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-

Pž-06-000164 od 16. decembra 2009. godine i presude Općinskog suda u Tuzli broj Ps-780/04 od 21. aprila 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. «Digitel Telekom Company» d.o.o. Gradačac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradačca, podnio je 8. februara 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 70 0 Ps 000704 10 Rev od 8. novembra 2011. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonlni sud) broj 003-0-Pž-06-000164 od 16. decembra 2009. godine i presude Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj Ps-780/04 od 21. aprila 2006. godine. Apelant je podnio zahtjev Ustavnom sudu za donošenje privremene mjere kojom će Ustavni sud naložiti da se obustavi izvršenje presude Općinskog suda broj Ps-780/04 od 21. aprila 2006. godine i presude Kantonalnog suda broj 003-0-Pž-06-000164 od 16. decembra 2009. godine, do donošenja konačne odluke Ustavnog suda.

2. Presudom Općinskog suda broj Ps-780/04 od 21. aprila 2006. godine obavezan je apelant kao tuženi da na ime glavnog duga isplati tužitelju DOO «Sanica kop» Ključ (u daljnjem tekstu: tužitelj) iznos od 20.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 21. marta 2000. godine, pa do isplate kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.431,00 KM (stav I), dok je sa viškom tužbenog zahtjeva, kao i sa viškom zahtjeva za troškove postupka, odbijen (stav II).

3. Presudom Kantonalnog suda broj 003-0-Pž-06-000164 od 16. decembra 2009. godine odbijena je apelantova žalba izjavljena protiv prvostepene presude od 21. aprila 2006. godine i prvostepena presuda potvrđena u dosuđujućem dijelu sadržanom u stavu I izreke, dok je u odnosu na odbijajući dio sadržan u stavu II izreke prvostepena presuda ostala neizmjenjena. Istom presudom, stavom II izreke odbijena je apelantova žalba izjavljena protiv rješenja od 20. marta 2006. godine i prvostepeno rješenje potvrđeno, dok je stavom III izreke presude apelant obavezan da tužitelju naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 678,60 KM.

4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 70 0 Ps 000704 10 Rev od 8. novembra 2011. godine odbačena je kao neblagovremena revizija apelanta izjavljena protiv presude Kantonalnog suda broj 003-0-Pž-

06-000164 od 16. decembra 2009. godine. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud je istakao da je odredbom člana 237. stav 1. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesne u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude. Nadalje, Vrhovni sud je istakao da iz podataka spisa proizilazi da je punomoćniku apelanta, advokatu Hami Masleši drugostepena presuda dostavljena 18. januara 2010. godine, a i apelantu lično 9. februara 2010. godine, a da je revizija izjavljena 24. februara 2010. godine. Vrhovni sud je zaključio da je revizija izjavljena nakon proteka roka od 30 dana od dana dostave prepisa drugostepene presude punomoćniku apelanta od kada se računa rok za izjavljivanje revizije, a ne od dana kada je revizija dostavljena i apelantu lično koji datum je u ovom slučaju irelevantan i ne može se uzeti kao polazna osnova za računanje roka za izjavljivanje revizije.

5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant posebno ističe da je: «na raspravi pred Općinskim sudom u Tuzli održanoj 21. marta 2006. godine [...] i formalno pravno otkazao punomoć advokatu Hami Masleši, što se vidi i iz samog zapisnika s [tog] ročišta». Nadalje, apelant je naveo da «poslije ovoga [...] nije nikada nikome naknadno izdavao punomoć za zastupanje u ovom predmetu, već sam sebe zastupa, što se vidi iz predmetne apelacije».

6. Općinski sud je u odgovoru na apaciju, između ostalog, naveo da je uvidom u zapisnik sa ročišta za glavnu raspravu od 21. marta 2006. godine utvrdio da apelant nije opozvao punomoć advokatu Hami Masleši, nego je direktor i zakonski zastupnik apelanta izjavio da je punomoćnik apelanta zauzet i da će zato apelanta na ročištu zastupati zakonski zastupnik.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. U konkretnom slučaju, apelant je izjavio reviziju protiv presude Kantonalnog suda broj 003-0-

Pž-06-000164 od 16. decembra 2009. godine ali je Vrhovni sud rješenjem broj 70 0 Ps 000704 10 Rev od 8. novembra 2011. godine odbacio kao neblagovremenu, zbog toga što je izjavljena nakon isteka zakonom propisanog roka.

10. Dakle, Vrhovni sud nije raspravljao o osnovanosti apelantove revizije, već je revizija odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesena u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo to pitanje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno izjaviti reviziju ili opravdati nemogućnost blagovoremenog izjavljivanja revizije, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-

329/05 od 26. aprila 2005. godine). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud u osporenoj odluci na odgovarajući način obrazložio primjenu relevantnih zakonskih odredbi u konkretnom slučaju. Također, suprotno navodima apelacije iz stanja spisa proizilazi da apelant nije na ročištu za glavnu raspravu opozvao punomoć za zastupanje advokatu Hami Masleši. Shodno tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim izjavljivanjem revizije Vrhovnom sudu nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno van roka izjavio reviziju, na temelju koje redovni sud nije mogao meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se u ovom dijelu ne može razmatrati.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-578/12 («Digitel Telekom Company» d.o.o… | Sudska praksa | Aktio