Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1455/12 («Alternativna televizija» d.o.o. Banja Luka)

Odluka donesena 27. 06. 2012.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1455/12

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

27. 06. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. juna 2012. godine, u predmetu broj AP-1455/12, rješavajući zahtjev „Alternativna televizija“ d.o.o. Banjaluka za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev „Alternativne televizije“ d.o.o. Banjaluka za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. «Alternativna televizija» d.o.o. Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Tatjana Ćurlik, advokat iz Banjaluke, podnio je 19. aprila 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 66 0 Reg 000072 12 Pž od 10. februara 2012. godine i rješenja Okružnog privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) broj 057-0-Reg-11-000708 od 1. decembra 2011. godine. Apelant je također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud obustavio od izvršenja osporena rješenja do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o podnesenoj apelaciji.

2. Rješenjem Okružnog privrednog suda broj 057-0-Reg-11-000708 od 1. decembra 2011. godine, koje je potvrđeno rješenjem Višeg privrednog suda broj 66 0 Reg 000072 12 Pž od 10. februara 2012. godine, odbijena je prijava apelanta kao predlagača za upis u sudski registar usklađivanja akata sa Zakonom o privrednim društvima i usklađivanja djelatnosti sa Zakonom o klasifikaciji djelatnosti i Uredbom o klasifikaciji djelatnosti.

3. U obrazloženju prvostepenog rješenja je navedeno da je predlagač uz prijavu za upis usklađivanja akata sa Zakonom o privrednim društvima i usklađivanja djelatnosti sa Zakonom o klasifikaciji djelatnosti i Uredbom o klasifikaciji djelatnosti dostavio Odluku o usklađivanju Ugovora o osnivanju privrednog društva „Alternativna televizija“ d.o.o. Banjaluka sa navedenim zakonima i Uredbom, notarski ovjerenu ispravu pod brojem OPU broj-476/11 koju je kasnije svojim obavještenjem notar osporio (navodi da je previdio odredbe člana 168. stav 1. Zakona o privrednim društvima).

4. Dalje je navedeno da je među strankama nesporno da notasrki akt broj: OPU-476/11 nisu potpisali suosnivači apelanta S.I., A.K: i S.S. (što potvrđuje i notar) što je obavezno u smislu člana 168. stav 1. Zakona o privrednim društvima i da osnivački akt apleanta koji je na snazi ne predviđa da se izmjne osnivačkog akta mogu donositi bez saglasnosti svih osnivača, a sve u skladu sa članom 47 Ugovora o osnivanju društva sa ograničenom odgovornošću (apelanta) koji je notarski obrađen od strane notara pod brojem OPU broj 330/09.

5. Navedeno je da je sporno da li notarska isprava ima obavezujuću snagu za sud ili je sud ovlašten da ispituje zakonitost notarske obrađene isprave. Po mišljenju prvostepenog suda registarski sud nije u obavezi da prihvati notarsku ispravu kao javnu ispravu ne ulazeći u sadržaj isprave. Ukoliko bi sud notarsku ispravu prihvatio „zdravo za gotovo“ odnosno ukoliko registarski sud ne bi bio ovlašten ocjenjivati istinitost činjenica navedenih u notarskoj ispravi to bi značilo da je registarski sud dužan upisati podatak koji je suprotan zakonu i slobodnom sudijskom uvjerenju. Navedeno je da se može zaključiti da je utvrđivanje zakonitosti notarske isprave predhodno pitanje koje sud utvrđuje prilikom donošenja rješenja o registraciji shodno članu 12. stav 1. Zakona o parničnom postupku u vezi sa članom 2. Zakona o vanparničnom postupku i da rješavanje ovog predhodnog pitanja ima pravno dejstvo samo u postupku registracije. Sud nije razmatrao da li je notar na propisan način stavio svoju ispravu van snage jer i da notar nije oporio svoj akt sud ga kao takvog ne bi prihvatio jer je u suprotnosti sa članom 168. stav 1. Zakona o privrednim društvima i članom 47. Ugovora o osnivanju apelanta. Prema tome sud je svojim zaključkom pozvao apelanta da otkloni nedostatak odnosno pozvao ga da donese izmjenjen osnivački akt potpisan od svih osnivača u smislu člana 168. stav 1. Zakona o privrednim društvima, ali je apelant odbio da to učini i predložio da sud svoj zaključak stavi van snage.

6. U obrazloženju rješenja Višeg suda se navodi da zakonska pretpostavka po kojoj javna isprava dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje nije preasumptio iuris et te iure (neoboriva zakonska pretpostavka). Naprotiv dopušteno je dokazivati da nije sastavljena u propisanoj formi, da je njen sadržaj neistinit ili se dovodi u sumnju autentičnost isprave. Stoga kako je notar kao izdavalac ove javne isprave sam ukazao da notarska isprava nije u skladu sa zakonom jer je u pitanju povreda člana 168. Zakona o privrednim društvima, što znači da je osporen njen sadržaj, nije bilo smetnje da registarski sud sam cijeni valjanost ove isprave u registarskom postupku u smislu postojanja materijalnog nedostatka koji sprečava upis traženih promjena jer isprava koja je prilog prijavi za upis traženih promjena nije donesena u skladu sa zakonom i osnivačkim aktom predlagača (jer prema odredbama Ugovora o osnivanju za izmjenu osnivačkog akta također je potrebna saglasnost svih osnivača) a što je potvrđeno i od strane izdavaoca te isprave.

7. Dalje je navedeno da iz podataka spisa jasno proizlazi da apelant u ostavljenom roku nije postupio po zaključku suda i dostavio naknadnu saglasnost drugih osnivača zbog čega su postojali razlozi da se prijava odbije i zbog nepostupanja predlagača u ostavljenom roku primjenom odredbe iz člana 54. stav 3. Zakona o registraciji poslovnih subjekata u Republici Srpskoj što bi obrazloženje ovog suda u odnosu na nedostatak materijalnih uslova činilo nepotrebnim.

8. Ispitivanje postojanja materijalnih uslova za upis tražene promjene (član 53. stav 1. Zakona o registraciji) ne može se ekstenzivno tumačiti tj. da se u apsolutnom smislu prizna dokazna snaga javne isprave u ovom postupku (a takva isprava je osporena i od strane njenog izdavaoca na koga su prenesena ovlaštenja državne vlasti da sačinjava javne isprave). Stoga kako je izmjena osnivačkog akta sačinjena bez saglasnosti svih osnivača tj. u suprotnosti i sa osnivačkim aktom apelanta i sa Zakonom o privrednim društvima (član 168. stav 1. Zakona o privrednim društvima) onda nije smetnja da se ovaj nedostatak cijeni u ovom postupku kao nedostatak materijalno-pravnog karaktera koji se cijeni samo u ovom postupku.

9. Viši sud je napomenuo da u postupku registracije nema presuđene stvari što znači kada se taj nedostatak otkloni apelant ima mogućnost da u skladu sa odredbama materijalnog propisa koji uređuje postupak izmjene osnivačkog akta izvrši upis tražene promjene u sudski registar tako da odbijanje upisa prema podnesenoj prijavi u ovom postupku ne znači definitivan gubitak prava na upis promjena koje su od značaja za pravni promet, a koje se upisuju u sudski registar.

10. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Po mišljenju apelanta sudovi su pogrešno, nezakonito i proizvoljno zaključili da je za izmjenu osnivačkog akta neophodna saglasnost svih članova apelanta. Ističe da je zbog pogrešnog pristupa sudova u rješavanju predmetnog materijalno pravnog pitanja građansko pravna obaveza apelanta na usklađivanje svog statuta donošenjem izmjene osnivačkog akta grubo onemogućena jer odbijanje prijave ima i materijalno pravnu posljedicu. Navodi da obrazloženje presuda ne zadovoljava stanadarde prava na pravično suđenje. Po mišljenju apelanta sudovi nisu postupali po Zakonu o registraciji poslovnih subjekata u Republici Srpskoj već su proizvoljnom primjenom prava na nedozvoljen način neovlašteno odlučivali o notarski obrađenoj ispravi i na taj način prekoračili granice ovlaštenja koja ima registarski sud po navedenom zakonskom propisu. Navedeno iz razloga što se notarski obrađena isprava može preispitivati isključivo u zasebnom parničnom postupku za koji je nadležan drugi sud. Prema tome po mišljenju apelanta registarski sud nije stvarno nadležan da ispituje notarski obrađenu ispravu. Ističe da u predmetnom postupku prvostepeni sud nije zakazao ni ročište kako bi apelantu omogućio da dokaže netačnost tvrdnji protivpredlagača i na taj način sud je onemogućio apelantu da raspravlja. U pogledu zahtjeva za donošenje privremene mjere apelant navodi da bi izvršenjem osporenih rješenja za apelanta mogle nastati nesagledive posljedice jer posluje u opštepoznatim teškim ekonomskim uslovima u Bosni i Hercegovini. Nadalje ističe da bi se Odlukom o privremenoj mjeri zaustavilo brisanje apelanta iz sudskog registra i njegovo novčano kažnjavanje , a što bi moglo imati nesagledive teške posljedice za apelanta.

11. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

12. Ustavni sud ukazuje da prilikom odlučivanja o utemeljenosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

13. Razlozi i dokazi koje su apelanti dužni dostaviti Ustavnom sudu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere moraju biti takvi da prima facie ukažu na neophodnost primjene ovog mehanizma kao, u datom trenutku, jedinog raspoloživog mehanizma u domaćem pravnom sistemu koji može privremeno spriječiti određene neotklonjive štetne posljedice. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov obim apelanti su dužni argumentovati i potkrijepiti dokazima i stoga je neprihvatljivo njihovo paušalno isticanje. Posebno je neprihvatljivo za Ustavni sud da se kao razlozi za usvajanje privremene mjere navode argumenti koji se odnose na navodno kršenje ustavnih prava s obzirom da se takvi razlozi, kao što je već rečeno u prethodnom stavu ove odluke, ne mogu analogno primijeniti na postupak prilikom odlučivanja o privremenoj mjeri. Drugačijim tumačenjem i primjenom mehanizma privremene mjere Ustavni sud bi doveo u pitanje izvršenje pravosnažnih sudskih odluka čime bi se ozbiljno ugrozili principi vladavine zakona i pravne sigurnosti kao temeljni principi Ustava Bosne i Hercegovine.

14. U konkretnom slučaju apelant osim navoda u vezi sa kršenjem ljudskih prava koja se tiču merituma predmeta nije dostavio argumente i dokaze koji ukazuju na neophodnost usvajanja zahtjeva za privremenu mjeru. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere neosnovan.

15. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

16. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1455/12 («Alternativna televizija»… | Sudska praksa | Aktio