Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3816/11 (Z. G.)

Odluka donesena 27. 06. 2012.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3816/11

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

27. 06. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. juna 2012. godine, u predmetu broj AP-3816/11, rješavajući zahtjev Zinke Golubović za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Zinke Golubović za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Zinka Golubović (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Borislav Borozan advokat iz Beograda, podnijela je 28. septembra 2011. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 P 0033713 11 od 12. septembra 2011. godine, presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud)broj 71 0 P 003371310 Gž od 29. septembra 2010. godine i presude Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu. Osnovni sud)broj 71 0 P 0033713 07 P od 4. decembra 2009. godine. Apelantica je dopunila apelaciju 16. novembra 2011. godine. Apelantica je, također, podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere 8. marta 2012. godine kojom bi Ustavni sud zabranio raspolaganje i otuđenje nepokretne imovine ostaviteljice Emine Skopljak do konačne odluke po apelaciji.

2. Osnovni sud donio je presudu broj 71 0 P 0033713 07 P od 4. decembra 2009. godine kojom je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantice, Zoje Selman i Amire Bošnjaković (u daljnjem tekstu: tužiteljice) kojim su tražile da sud utvrdi da je ništav sudski testament koji je sačinila zavještalac Emina Selman pred Opštinskim sudom u Banja Luci u predmetu broj R-406/82, a kojim je svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu zavještala Sadiku Selmanu (u daljnjem tekstu: tuženi) uslijed čega se ostavinski postupak ima nastaviti pred Osnovnim sudom u predmetu broj O-1930/88 što je tuženi dužan trpiti i priznati. Tužiteljice su obavezane da solidarno plate tuženom troškove postupka.

3. U obrazloženju presude Osnovni sud je naveo da je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio pravni interes tužiteljica za tužbu za utvrđenje u skladu sa članom 54. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Osnovni Sud je naveo da je predmet spora utvrđivanje ništavosti sudskog testamenta i pozvao se na definiciju testamenta iz Zakona o nasljeđivanju.

4. Nadalje, Osnovni sud je naveo koji su elementi ništavosti testamenta, kao i proceduru sačinjavanja. Međutim, na osnovu izvedenih dokaza prema mišljenju Osnovnog suda tužiteljice nisu dokazale da je zavještalac Emina Skopljak bila nesposobna za sastavljanje testamenta niti postojanje nedostataka volje prilikom zaključivanja testamenta, odnosno da je bila pod uticajem sile prijetnje zablude ili prevare pa je sud zaključio da nisu postojali materijalno pravni nedostaci za zaključenje koji bi testament činili ništavim. Ocjenom izvedenih dokaza sud je zaključio da nije bilo razloga za ništavost testamenta odnosno obzirom da tužiteljice nisu dovele u pitanje zaključak sudije koji je sačinio testament i koji je na osnovu razgovora sa ostaviteljicom Eminom Salman utvrdio da je ista potpuno svjesna svojih izjava i postupaka i da nije pod uticajem bilo koje protupravne radnje te da je sposobna da izjavi posljednju volju.

5. Nadalje, Osnovni sud je ispitao navode tužiteljica da Jasmin Drobić (sestrić ostaviteljice) nije mogao biti svjedok testamenta i svjedok identiteta prilikom sačinjavanja testamenta. Osnovni sud se u vezi sa formalitetom testamenta, kao drugog bitnog elementa za njegovu punovažnost, pozvao na odredbe Zakona o nasljeđivanju, koje je detaljno objasnio i utvrdio da je Jasmin Drobić bio svjedok identiteta, a njegov je identitet utvrđen na osnovu lične karte, te je svjedok ispunio sve potrebne uslove iz zakona. Na osnovu utvrđenog sud je zaključio da su ispunjeni uslovi iz člana 65. Zakona o nasljeđivanju, jer je testament sačinjen u obliku i po uslovima propisanim zakonom da je došla do izražaja stvarna volja ostaviteljice, da nema uslova za ništavost testamenta pa je sud zaklJučio da je tužbeni zahtjev tužiteljica neosnovan.

6. Protiv prvostepene presude tužiteljice su izjavile žalbu. Okružni sud donio je presudu broj 71 0 P 003371310 Gž od 29. septembra 2010. godine kojom je žalbu odbio i prvostepenu presudu potvrdio.

7. U obrazloženju presude Okružni sud je naveo da je polazeći od činjenica koje je utvrdio prvostepeni sud na osnovu provedenih dokaza materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je zahtjev tužiteljica odbijen. S tim u vezi Okružni sud je nadalje ponovio činjenice –da je u predmetu Opštinskog suda u Banja Luci broj O-1930/88 proglašen testament iza Emine Skopljak koji je sačinjen pred sudom broj R-406/82. nadalje sud je naveo da je identitet Emine Skopljak utvrđen na osnovu lične karte, kao i svjedokom Jasminom Drobićem, a sudija je ocijenio da je ostaviteljica potpuno svjesna, i da nije pod uticajem protupravne radnje, nakon čega je ista izjavila svoju posljednju volju. Pozivajući se na odredbe Zakona o nasljeđivanju sud je ocijenio da nije od uticaja činjenica da je svjedok bio Jasmin Drobić, srodnik u četvrtoj liniji, te da su ispunjeni zakonski uslovi.

8. Nadalje Okružni sud je detaljno odgovorio na žalbene navode apelantica da prvostepeni sud nije odlučio o svim dokaznim prijedlozima. S tim u vezi, pozivajući se na član 7. ZPP kao i na tužbeni zahtjev (koji je prvo išao na loše stanje ostaviteljice i prevaru, a zatim na činjenici da je svjedok testamenta srodnik) Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud utvrdio da utvrđivanje identiteta svjedoka ne čini sastavni dio sudskog testamenta, pa činjenica da je bio prisutan srodnik ne čini testament nevažećim. Nadalje, Okružni sud je iznio svoj stav da sudija i zapisničar koji su ovjerili testament mogu se smatrati svjedocima te je prisustvo Jasmina Drobića bez uticaja. Nadalje, u vezi navoda da presuda ne sadrži odlučne razloge Okružni sud je naveo da presuda treba da sadrži sušnu zahtjeva, a ne da se svede na interpretaciju zahtjeva i ponavljanje navoda i dokaza. Okružni sud je takođe, pozivajući se na odredbe Zakona o nasljeđivanju naveo da navodi tužiteljica da je irelevantno da li je ostaviteljica znala čitati i pisati a ada je bitno ko je bio svjedok nema uporišta u Zakonu o nasljeđivanju.

9. Vrhovni sud donio je presudu broj 71 0 P 0033713 11 od 12. septembra 2011. godine kojom je reviziju odbio.

10. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da je revizija neosnovana i da je drugostepena presuda pravilna. Vrhovni sud se pozvao na član 68. Zakona o nasljeđivanju te je zaključio na osnovu utvrđenih činjenica (testament sačinjen kod suda, isti sačinio sudija po kazivanju ostaviteljice uz prethodno utvrđen identitet zavještavaoca da je testament zavještavalac pročitao i potpisao, uz konstataciju istog na testamentu) da je pravilan zaključak nižestepenih sudova da je testament sačinjen u skladu sa zakonom, kao sudski testament. Činjenica da je testamentu prisustvovao rođak zavještavaoca čiji je identitet utvrđen na osnovu lične karte prema mišljenju Vrhovnog suda nema uticaja na valjanost testamenta. Vrhovni sud je opozvao na odredbe ZPP-a te je zaključio da tužiteljice niti jednim provedenim dokazom nisu dokazale da je Emina Selman zaključila testament pod uticajem prevare tuženog odnosno da iz zdravstvenih razloga nije bila sposobna da izrazi svoju volju, zbog čega je pravilan zaključak nižestepenih sudova da testament nije ništav.

11. Vrhovni sud je utvrdio da mnogi revizioni navodi tužiteljica nisu od uticaja za donošenje odluke, jer jasno proizilazi da su nižestepeni sudovi pravilnom ocjenom dokaza došli do pravilnog činjeničnog zaključka nakon čega su pravilno primijenili materijalno pravo. Nadalje, Vrhovni sud je naveo da je samo tužilačka strana ponudila dokaze, koje je proveo prvostepeni sud i dao ocjenu relevantnih dokaza te su neosnovani navodi tužiteljica da prvostepeni sud nije dao razloge zašto nije prihvatio provođenje dokaza. Ovo pogotovo prema mišljenju Vrhovnog suda jer nije ukazano koje to dokaze nije prihvatio prvostepeni sud.

12. Vrhovni sud je takođe naveo da nije osnovan navod tužiteljica a nižestepeni sudovi nisu postupali po uputama Okružnog suda (iz postupka koji je prethodio ovom postupku), kao i navodi da su tužiteljice u žalbi predložile izvođenje određenih ih dokaza (jer se dokazi predlažu na pripremnom ročištu u skladu sa odredbama ZPP).

13. Osnovni sud donio je rješenje o nasljeđivanju broj 71 0 O 124968 88 O od 30. januara 2012. godine kojim je proglasio završenim ostavinski postupak iza Emine Skopljak. Istim rješenjem na zaostavštini koju čine nekretnine u BANJA Luci, pobliže opisane u rješenju za testamentarnog nasljednika proglasio je Sadika Selmana i uručio mu zaostavštinu. Republičkoj upravi za geodetsko i imovinsko pravne poslove PJ Banja Luka naloženo je provođenje rješenja u zemljišnim knjigama.

14. Apelantica se žali da joj je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu z člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica osporava odluke redovnih sudova te se žali na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu prava. Takođa apelantica ističe da za svoje odluke redovni sudovi nisu dali valjana obrazloženja, kao i da nisu dali razloge zašto nisu prihvatili određene dokaze (pogotovo da se kao svjedok sasluša sudija koji je sačinio testament). Apelantica navodi da je advokat tuženog Miroslav Mikeš, a njegova supruga je sudija Vrhovnog suda, koji je odlučivao o reviziji.

15. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

16. Ustavni sud ukazuje da prilikom odlučivanja o utemeljenosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

17. Razlozi i dokazi koje su apelanti dužni dostaviti Ustavnom sudu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere moraju biti takvi da prima facie ukažu na neophodnost primjene ovog mehanizma kao, u datom trenutku, jedinog raspoloživog mehanizma u domaćem pravnom sistemu koji može privremeno spriječiti određene neotklonjive štetne posljedice i koji je u interesu stranaka i postupka. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov obim apelanti su dužni argumentovati i potkrijepiti dokazima i stoga je neprihvatljivo njihovo paušalno isticanje. Posebno je neprihvatljivo za Ustavni sud da se kao razlozi za usvajanje privremene mjere navode argumenti koji se odnose na navodno kršenje ustavnih prava s obzirom da se takvi razlozi, ne mogu analogno primijeniti na postupak prilikom odlučivanja o privremenoj mjeri. Drugačijim tumačenjem i primjenom mehanizma privremene mjere Ustavni sud bi doveo u pitanje izvršenje pravosnažnih sudskih odluka čime bi se ozbiljno ugrozili principi vladavine zakona i pravne sigurnosti kao temeljni principi Ustava Bosne i Hercegovine.

18. Ustavni sud zapaža da je apelantica u zahtjevu za donošenje privremene mjere tražila da se zabrani raspolaganje nekretninama ostaviteljice Emine Selman do konačne odluke Ustavnog suda. Imajući u vidu navedeno i činjenicu da apelantica zapravo nije ponudila nikakve uvjerljive razloge i dokaze koji bi opravdali ovakvu intervenciju Ustavnog suda, odnosno iz kojih bi se moglo zaključiti da bi za apelanticu nastala nenadoknadiva šteta, Ustavni sud smatra neosnovanim zahtjev apelantice za donošenje privremene mjere.

19. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

20. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu predmetne apelacije.

21. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3816/11 (Z. G.) | Sudska praksa | Aktio