Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1577/09 („2. ?ktobar“ d.d. u stečaju Tuzla)

Odluka donesena 27. 06. 2012.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Isplata duga
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Građanski postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1577/09

Apelacija

Odluka o meritumu

27. 06. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1577/09, rješavajući apelaciju „2. oktobra“ d.d. u stečaju Tuzla, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 27. juna 2012. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija „2. oktobra“ d.d. u stečaju Tuzla.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu koji je okončan Presudom Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Ps 022209 06 Ps od 4. oktobra 2010.

godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. „2. oktobar“ d.d. u stečaju Tuzla (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Advokatska kancelarija Envera A. Hogića iz Tuzle, podnio je 21. maja 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) ) zbog dužine trajanja postupka u predmetu Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 Ps 022209 06 Ps. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je zatraženo 3. septembra 2009. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a 30. januara 2012. godine da dostavi spis broj 32 0 Ps 022209 06 Ps.

3. Općinski sud je 22. septembra 2009. godine dostavio odgovor na apelaciju, a spis 4. februara 2012. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantu 4. novembra 2009. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Apelant je 12. juna 2006. godine podnio Općinskom sudu tužbu protiv Općine Tuzla - Službe za komunalne poslove, izgradnju i poslove mjesnih zajednica (u daljnjem tekstu: tužena) radi isplate duga u iznosu od 94.300,04 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana podnošenja tužbe pa do isplate.

7. Općinski sud je 1. februara 2007. godine tuženoj dostavio apelantovu tužbu na odgovor, koji je tužena sudu dostavila 28. februara 2007. godine.

8. Općinski sud je održao pet ročišta (29. decembra 2009. godine, 12. februara, 25. marta, 22. juna, 3. septembra 2010. godine) koja su održana u prisustvu uredno obaviještenih parničnih stranaka, apelantovog opunomoćenika i zakonskog zastupnika tužene.

9. Općinski sud je Presudom broj 32 0 Ps 022209 06 Ps od 4. oktobra 2010. godine u cijelosti odbio kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se tužena obaveže da mu na ime duga isplati iznos od 94.300,04 KM sa zakonskom zateznom kamatom, počev od dana podnošenja tužbe pa do isplate, i naknadu troškova parničnog postupka uz obrazloženje da apelant, u skladu sa odredbama Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), nije dokazao obim izvršenih radova, količinu utrošenog materijala i njegovu cijenu.

10. Uvidom u spis predmeta Općinskog suda proizlazi da je Presuda Općinskog suda postala pravomoćna 4. novembra 2010. godina i da je taj sud 12. januara 2011. godine predmetni spis broj 32 0 Ps 022209 06 Ps arhivirao.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Smatra da mu je Općinski sud „svojim nepostupanjem nanio znatnu materijalnu štetu“ zbog čega traži kompenzaciju u iznosu od 102.915,45 KM.

b) Odgovor na apelaciju

12. Općinski sud je u odgovoru naveo da je postupao „blagovremeno“, da se predmeti pred ovim sudom rješavaju dinamikom koja je uvjetovana brojem predmeta i sudija, pa smatra da u postupku pred ovim sudom nije došlo do povrede apelantovog prava na koje se žali u apelaciji. V.Relevantni propisi

13. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 53/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 123.

(1) Svaka stranka dužna je dokazati činjenice na kojima zasniva svoj zahtjev.

(2) Sud će slobodnom ocjenom dokaza utvrditi činjenice na osnovu kojih će donijeti odluku.

Član 75. stav 4.

Pripremno ročište održat će se u pravilu najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema u sudu pismenog odgovora na tužbu, odnosno od dana proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu, ili ako je tuženi podnio protivtužbu, u roku od 30 dana od dana prijema odgovora na protivtužbu.

Član 94. stav 2.

Glavna rasprava će se u pravilu održati najkasnije u roku od 30 dana od dana održavanja pripremnog ročišta.

Član 115. stav 2.

(2) Ročište za glavnu raspravu ne može se odgoditi ili odložiti duže od 30 dana, osim u slučaju iz člana 129. ovog zakona.

Član 129.

(1) Ako se zbog izuzetnih okolnosti neki dokaz ne može izvesti u rokovima predviđenim ovim zakonom, sud rješenjem može odrediti duži rok za izvođenje dokaza.

(2) Kad određeni rok protekne, rasprava će se provesti bez obzira na to što određeni dokaz nije izveden.

Član 203.

(1) Protiv presude donesene u prvom stepenu stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 30 dana od dana donošenja presude, odnosno, ako se presuda dostavlja u skladu s odredbama ovog zakona o dostavi, 30 dana nakon dostave prepisa presude, ako u ovom zakonu nije određen drugi rok. U mjeničnim i čekovnim sporovima taj rok je 15 dana.

(2) Blagovremeno podnesena žalba sprečava da presuda postane pravomoćna u dijelu koji se pobija žalbom.

(3) O žalbi protiv presude odlučuje drugostepeni sud.

VI.Dopustivost

14. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

15. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

16. Ustavni sud primjećuje da u vrijeme podnošenja apelacije postupak po apelantovoj tužbi pred Općinskim sudom nije bio okončan, ali da je postupak u međuvremenu okončan Presudom Općinskog suda broj 32 0 Ps 022209 06 Ps od 4. oktobra 2010. godine. Imajući u vidu da, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u odnosu na apelantove navode o povredi prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije

17. Prema tome, Ustavni sud smatra da apelacija ispunjava uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII.Meritum

18. Apelant navodi da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka pred Općinskim sudom, prekršeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo iz člana 13. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje - razuman rok

19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

[…]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

20. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

a) Relevantni principi

21. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

22. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi, Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).

23. U tom kontekstu Ustavni sud, također, podsjeća, podržavajući praksu Evropskog suda, da član 6. stav 1. Evropske konvencije državama ugovornicama nameće dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete ovog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vid, Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

b) Period koji se uzima u obzir

24. Ustavni sud zapaža da je apelant predmetni postupak pokrenuo tužbom radi isplate duga, 12. juna 2006. godine, a prema stanju spisa predmeta koji je dostavljen Ustavnom sudu, proizlazi da je u konkretnom slučaju postupak pred Općinskim sudom okončan 4. oktobra 2010. godine Presudom broj 32 0 Ps 022209 06 Ps, te da je navedena presuda postala pravomoćna 4. novembra 2010. godine i da je predmetni spis arhiviran 12. januara 2011. godine. Dakle, postupak povodom apelantove tužbe pred Općinskim sudom je trajao četiri godine, tri mjeseca i 18 dana, pa je to period koji će biti predmet analize Ustavnog suda sa aspekta donošenja odluke u razumnom roku.

c) Analiza dužine trajanja postupka

25. U konkretnom slučaju predmet apelantovog tužbenog zahtjeva je isplata duga tužene na ime izvršenih radova i u tom postupku je trebalo utvrditi osnovanost njegovog zahtjeva. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da se nije radilo o složenim činjeničnim i pravnim pitanjima koja je sud trebalo da razmatra, budući da se predmetni postupak praktično svodio na uvid u relevantnu dokumentaciju (Ugovor o održavanju nekategoriranih i lokalnih puteva i svih prekopa na putevima na području općine Tuzla u 2003. godini broj 29/03 od 24. januara 2003. godine, zaključen između apelanta i tužene, građevinski dnevnik, apelantovi računi i otpremnice).

26. U vezi sa postupanjem Općinskog suda, Ustavni sud primjećuje da je apelant tužbom protiv tužene pokrenuo postupak pred Općinskim sudom 12. juna 2006. godine, ali da je Općinski sud prvo ročište zakazao i održao tek nakon tri godine, pet mjeseci i 29 dana (29. decembra 2009. godine), nakon čega je održao još četiri ročišta, da bi prvostepenu presudu donio tek 4. oktobra 2010. godine. U cjelini gledano, Ustavni sud smatra da Općinski sud nije iskazao primjerenu ažurnost, jer je postupak povodom apelantove tužbe radi isplate duga do donošenja prvostepene presude trajao četiri godine, tri mjeseca i 18 dana, posebno naglašavajući da je prvo ročište zakazao nakon više od tri godine (tačnije, tri godine, pet mjeseci i 29 dana) za koje postupanje Općinski sud nije dao uvjerljive navode na temelju kojih bi, eventualno, mogao biti opravdan ovoliko dug period od podnošenja tužbe do zakazivanja i održavanja prvog ročišta. Dalje, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud u odgovoru na apelaciju naveo da je postupao „blagovremeno“, te da nema povrede prava na koja ukazuje apelant, budući da je postupao dinamikom koja je uvjetovana brojem predmeta i sudija.

27. Imajući u vidu sve okolnosti konkretnog predmeta, Ustavni sud ponovo podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Također, Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. Prema tome, Ustavni sud smatra da se, u cjelini, razlozi koje je Općinski sud naveo kao opravdanje za dužinu postupka u konkretnom slučaju ne mogu smatrati relevantnim da bi mogli opravdati to što je postupak trajao četiri godine, tri mjeseca i 18 dana.

28. S druge strane, Ustavni sud smatra da apelant u konkretnom slučaju pred ovim sudom nije doprinio dužini trajanja postupka.

29. Ocjenjujući navedeno, Ustavni sud smatra da ukupna dužina konkretnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnosti» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje kompenzacije

30. Apelant je zatražio kompenzaciju u iznosu od 102.915,45 KM, „jer mu je Općinski sud svojim nepostupanjem nanio znatnu materijalnu štetu“. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na apelantov zahtjev, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje kao satisfakciju u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 20/06).

31. Ustavni sud je uzeo u obzir vrstu spora o kojem je rješavao redovni sud, njegov značaj za apelanta i činjenicu da je postupak u međuvremenu okončan i zaključio da je u predmetnim okolnostima za apelanta odgovarajuća satisfakcija odluka kojom se utvrđuje kršenje ustavnih prava. Ostali navodi

32. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o povredi prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da apelant nije iskoristio pravne lijekove koje je imao na raspolaganju prema zakonu, pravo na žalbu na prvostepenu presudu, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati dio apelacije koji se odnosi na kršenje prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, jer se ovi navodi svode na navode o kršenju prava na pravično suđenje u razumnom roku.

VIII. Zaključak

33. Ustavni sud zaključuje da je prekršeno pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada se ukupno trajanje postupka od četiri godine, tri mjeseca i 18 dana, radi odlučivanja o tužbi u predmetu u kojem se nije radilo o složenim činjeničnim i pravnim pitanjima koja je sud trebalo da razmatra, može u cijelosti staviti na teret postupanju Općinskog suda i kada taj sud nije dao razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka, a Ustavni sud nije utvrdio bilo kakav apelantov doprinos.

34. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1577/09 („2. ?ktobar“ d.d. u stečaju Tuzla) | Sudska praksa | Aktio