Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2794/09 (LJ. S. i S. S.)
Odluka donesena 27. 06. 2012.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2794/09
Apelacija
Odluka o meritumu
27. 06. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2794/09, rješavajući apelaciju Lj. S. i S. S., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 27. juna 2012. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Lj. S. i S. S.
Utvrđuje se kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Opštinskog suda u Tuzli broj I-2335/05.
Nalaže se Opštinskom sudu u Tuzli da, po hitnom postupku, okonča izvršni postupak u predmetu broj I-2335/05, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da apelantima Lj. S. i S. S., u skladu sa članom 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati ukupan iznos od 1.800,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
Nalaže se Opštinskom sudu u Tuzli i Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Lj. S. i S. S. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Doboja, koje zastupa Siniša Mikić, advokat iz Tuzle, podnijeli su 3. decembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Opštinskim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Opštinski sud) pod brojem I- 2335/05.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Opštinskog suda zatraženo je 16. februara 2010. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Od Opštinskog suda je 22. decembra 2011. godine i 14. marta 2012. godine zatraženo da dostavi na uvid spis broj I-2335/05.
3. Opštinski sud je 25. februara 2010. godine dostavio odgovor na apelaciju, a traženi spis nije dostavio u ostavljenim rokovima.
4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor Opštinskog suda dostavljen je apelantima 11. marta 2010. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
6. Presudom Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-437/01 od 3. septembra 2004. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda u Doboju broj Gž-570/04 od 4. februara 2005. godine, naloženo je tuženom V. Š. da apelantima na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 8.441,85 KM, sa zakonskom zateznom kamatom od 3. septembra 2004. godine.
7. Apelanti su 12. avgusta 2005. godine podnijeli prijedlog za izvršenje Opštinskom sudu, na osnovu pravosnažne Presude Osnovnog suda broj P-437/01 od 3. septembra 2004. godine, protiv V. Š. (u daljnjem tekstu: izvršenik), predlažući izvršenje zapljenom, procjenom i prodajom izvršenikovih pokretnih stvari, te namirenjem apelanata iz iznosa dobijenog prodajom.
8. Opštinski sud je 26. avgusta 2005. godine donio Rješenje o izvršenju broj I-2335/05, kojim je odredio predloženo izvršenje, koje je Opštinski sud dostavio izvršeniku 23. septembra 2005. godine, protiv kog je izvršenik izjavio prigovor u ostavljenom roku.
9. Opštinski sud je 26. oktobra 2006. godine apelantima dostavio izvršenikov prigovor na odgovor, a apelanti su odgovor dostavili sudu 27. oktobra 2006. godine.
10. S obzirom na to da nije bilo nikakvih aktivnosti u predmetu, apelanti su podnescima od 1. juna 2007. godine, 5. marta 2008. godine, 27. februara i 9. juna 2009. godine urgirali postupanje Opštinskog suda da bez odlaganja uzme u rad konkretan predmet i okonča postupak izvršenja.
11. Iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu proizilazi da je predmetni izvršni postupak u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelanti navode da im je zbog dužine trajanja izvršnog postupka prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Kršenje navedenih prava apelanti vide u „dužini trajanja postupka neizvršenja“ pravosnažne sudske presude. Zbog toga apelanti traže da im Ustavni sud dosudi novčanu kompenzaciju od po 600,00 KM za svaku godinu trajanja postupka, koji je po zakonu hitan.
b) Odgovor na apelaciju
13. U odgovoru na apelaciju Opštinski sud je naveo da razlozi zbog kojih predmet apelanata nije okončan jeste činjenica da se u ovom sudu nalazi u radu 67.025 izvršnih predmeta od kojih 10.367 ne spada u kategoriju tzv. komunalnih predmeta, te da su sudije zadužene sa velikim brojem predmeta zbog čega objektivno nisu u mogućnosti postupati u svim predmetima kojima su zaduženi u skladu sa razumnim rokovima. U svrhu poboljšanja stepena ažurnosti i bržeg rješavanja velikog broja starih predmeta, Opštinski sud je naveo da je donio Plan rješavanja starih i zaostalih predmeta broj 032-0-Su-09-000 370, zbog čega je predložio da se apelacija apelanata odbije kao neosnovana. V.Relevantni propisi
14. U Zakonu o izvršnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06 i 39/09) relevantne odredbe glase:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije. Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
Član 118. stav 1.
Izvršne radnje (1) Izvršenje nad pokretnim stvarima provodi se njihovom zapljenom, procjenom i prodajom, te namirenjem tražioca izvršenja iz iznosa dobijenog prodajom. VI.Dopustivost
15. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
17. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu člana 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva.
18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16 st. 2, 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. VII.Meritum
19. Apelanti smatraju da im je zbog „dužine trajanja postupka neizvršenja“ prekršeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
20. Član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
21. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
22. Ustavni sud ukazuje na to da, prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, „izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora biti posmatrano kao integralni dio suđenja, u smislu člana 6 Evropske konvencije“ (vidi Ustavni sud, odluke br. AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine, stav 28, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 8/05; i AP 464/04 od 17. februara 2005. godine, stav 27, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 40/05). U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje na to da apelanti u ovom slučaju uživaju garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
a) Relevantni principi
23. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
24. Sem toga, Evropski sud je ukazao na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18).
25. Konačno, Evropski sud je istakao da se sa izvršnim postupkom, zbog same njegove naravi, treba postupati ekspeditivno (vidi Evropski sud za ljudska prava, presuda Comingersoll S.A. protiv Portugala [GC], broj 35382/97, stav 23, ECHR 2000-IV).
b) Period koji se uzima u obzir
26. Ustavni sud zapaža da je postupak povodom prijedloga apelanata za izvršenje pokrenut 12. avgusta 2005. godine, podnošenjem Opštinskom sudu prijedloga za donošenje rješenja o izvršenju. Zatim Ustavni sud zapaža da je Opštinski sud 26. avgusta 2005. godine donio Rješenje o izvršenju broj I-2335/05, ali da do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda nije odučio o izvršenikovom prigovoru, odnosno da predmetni izvršni postupak još uvijek nije okončan. Dakle, postupak u ovoj pravnoj stvari ukupno traje šest godina i sedam mjeseci, i to je period koji će Ustavni sud ispitati s aspekta donošenja odluke u razumnom roku.
c) Analiza dužine trajanja postupka
27. U konkretnom slučaju se radi se o postupku izvršenja pravosnažne sudske odluke u kom je Opštinski sud trebao donijeti odluku povodom izvršenikovog prigovora podnesenog protiv rješenja o izvršenju, pa Ustavni sud, s obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari, smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o složenim činjeničnim i pravnim pitanjima koja je sud trebao razmotriti.
28. Ustavni sud, prije svega, ukazuje na odredbu člana 5 stav 1 ZIP-a prema kojoj je „sud u postupku izvršenja dužan da postupa hitno“. Međutim, u konkretnom slučaju iz dokumenata priloženih Ustavnom sudu proizilazi da je Opštinski sud nakon donošenja rješenja o izvršenju od 26. avgusta 2005. godine, koje je dostavio izvršeniku 23. septembra 2005. godine, protiv kog je izvršenik izjavio prigovor u zakonom propisanom roku, apelantima dostavio izvršenikov prigovor na odgovor 26. oktobra 2006. godine, koji su apelanti dostavili sudu 27. oktobra 2006. godine, nakon čega Opštinski sud više nije preduzimao niti jednu procesnu radnju s ciljem rješavanja izvršenikovog prigovora, čime je višestruko premašio rok od 15 dana za odlučivanje o prigovoru iz člana 15 ZIP-a. Dakle, Ustavni sud zapaža da je Opštinski sud u navedenom periodu preduzeo samo jednu procesnu radnju u predmetnom izvršnom postupku, tj. da je izvršio dostavljanje rješenja o izvršenju izvršeniku. Prema tome, Ustavni sud nalazi da apelanti protekom roka od šest godina i sedam mjeseci još uvijek nemaju konačnu odluku o podnesenom prijedlogu za izvršenje, jer Opštinski sud nije odlučio o izvršenikovom prigovoru, u smislu člana 13 ZIP-a. Sem toga, Ustavni sud primjećuje da je Opštinski sud u odgovoru na apelaciju naveo da su razlozi zbog kojih predmet apelanata nije okončan činjenice da se u ovom sudu nalazi u radu velik broj izvršnih predmeta, te da su sudije zadužene velikim brojem predmeta, zbog čega objektivno nisu u mogućnosti postupati u svim predmetima u razumnim rokovima. Dakle, Ustavni sud smatra da Opštinski sud ni u odgovoru na apelaciju nije ponudio razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovakvu neaktivnost suda, tj. zbog čega rješenje o izvršenju ni nakon šest godina i sedam mjeseci nije izvršeno. Sem toga, Ustavni sud ne nalazi bilo kakav doprinos apelanata dužini trajanja predmetnog izvršnog postupka, posebno ocjenjujući činjenicu da su u više navrata urgirali postupanje suda u predmetnom postupku. Stoga, Ustavni sud smatra da odgovornost za dužinu trajanja izvršnog postupka u cijelosti snosi Opštinski sud.
29. Ocjenjujući sve navedeno, kao i kriterijume koji su izneseni u prethodnim stavovima ove odluke, uključujući složenost predmeta, ukupnu dužinu izvršnog postupka pred nadležnim Opštinskim sudom od šest godina i sedam mjeseci, Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava apelanata na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
d) Pitanje naknade nematerijalne štete
30. U smislu člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na zahtjev apelanata, može da odredi naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
31. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da predmetni postupak traje šest godina, te da se radi o hitnom postupku, Ustavni sud smatra da apelantima treba isplatiti na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, ukupan iznos od 1.800,00 KM. Navedeni iznos apelantima je dužna da isplati Vlada Tuzlanskog kantona, s obzirom na sjedište Opštinskog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII.Zaključak
32. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije jer Opštinski sud ni nakon šest godina i sedam mjeseci nije, u skladu sa relevantnim odredbama Zakona o izvršnom postupku, okončao izvršni postupak, a pri tom nije ponudio nikakve prihvatljive razloge i dokaze iz kojih bi proizilazila objektivna nemogućnost njegovog okončanja.
33. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
34. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić