Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2530/09 (L. J.)

Odluka donesena 27. 06. 2012.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Radni spor
  • Radni odnos
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Građanski postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2530/09

Apelacija

Odluka o meritumu

27. 06. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2530/09, rješavajući apelaciju Ljiljane Jovanović, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 27. juna 2012. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Ljiljane Jovanović.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 048683 04 P od 23. septembra 2011.

godine.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da apelantkinji Ljiljani Jovanović u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati iznos od 1.800,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Ljiljana Jovanović (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Banje Luke, koju zastupa Slobodan Perić, advokat iz Banje Luke, podnijela je 10. avgusta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji se po njenoj tužbi vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) pod brojem 71 0 P 048683 04 P. Apelantkinja je dopunila apelaciju 15. februara 2010. godine i 17. maja 2011. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda je 6. januara 2010. godine i 22. marta 2011. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju. Spis predmeta je zatražen 15. marta 2011. godine.

3. Odgovori na apelaciju Ustavnom sudu su dostavljeni 28. januara 2010. godine i 28. marta 2011. godine, a spis predmeta Ustavnom sudu je dostavljen, takođe, 28. marta 2011. godine.

4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantkinji 5. februara 2010. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantkinjinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način:

6. Apelantkinja je 10. decembra 2004. godine podnijela Osnovnom sudu tužbu protiv ZSTR „Mobil plus“ (u daljnjem tekstu: tuženi) zbog ukidanja Rješenja o prestanku radnog odnosa apelantkinje broj 1-2004 od 19. novembra 2004. godine.

7. Osnovni sud je 12. maja 2008. godine dostavio tuženom tužbu na odgovor, ali je dopis uz tužbu sa prilozima na odgovor vraćen zbog toga što je tuženi nepoznat na toj adresi.

8. Osnovni sud je 4. maja 2009. godine posebnim dopisom pozvao punomoćnika apelantkinje Slobodana Perića, advokata iz Banje Luke, da se izjasni u vezi sa predmetnom tužbom.

9. Osnovni sud je 18. maja 2009. godine apelantkinji vratio tužbu da izvrši ispravku adrese tuženog, u smislu da označi tačnu adresu tuženog, jer je tuženi nepoznat na datoj adresi, a punomoćnik apelantkinje je podneskom uredio tužbu na taj način što se izjasnio da mu je adresa nepoznata, te da nema nikakvih saznanja o mjestu prebivališta tuženog i da sud tuženog pozove putem oglasne table ili da imenuje staratelja za poseban slučaj.

10. Dalje, Osnovni sud je 9. septembra 2009. godine rješenjem ponovo vratio punomoćniku apelantkinje na ispravku i dopunu tužbu, tj. tužbeni zahtjev treba da se precizira s obzirom na to da se radi o zaštiti prava iz radnog odnosa, a sve u skladu sa čl. 53. i 334. Zakona o parničnom postupku RS (u daljnjem tekstu: ZPPRS).

11. Osnovni sud je istovremeno službenim putem 2. novembra 2009. godine zatražio dostavljanje podataka o tuženom u predmetnom postupku od CJB Banja Luka, kao i od Grada Banja Luka - Odjeljenja za privredu s obzirom na to da je tuženi imao registrovanu SZTR "Mobil plus" u Banjoj Luci.

12. Administrativna služba Grada Banja Luka - Odjeljenje za privredu 6. novembra 2009. godine je dostavila određene podatke o tuženom dopisom broj 02-350- 585/09 na osnovu kojih je postupajući sudija ponovo tražio dopisom od 20. januara 2010. godine da mu CJB Banja Luka - Odjeljenje za pravne i kadrovske poslove dostavi tačnu adresu tuženog.

13. Osnovni sud je 21. septembra 2009. godine ponovo dostavio punomoćniku apelantkinje tužbu na uređenje u skladu sa odredbama člana 53. ZPPRS.

14. Punomoćnik apelantkinje je označio pasivno legitimisanog - tuženog na osnovu rješenja Osnovnog suda od 18. maja 2009. godine kojim je naloženo da se izvrši ispravka tužbe u smislu pravilnog označenja tuženog.

15. Osnovni sud je svojim rješenjem od 20. januara 2010. godine naložio da se predlog za određivanje privremene mjere koji je podnesen zajedno sa tužbom uredi i dostavi u smislu navedenih odredaba.

16. Centar za socijalni rad je 8. marta 2011. godine tuženom postavio advokata D.T. iz Banje Luke kao privremenog zastupnika.

17. Presudom Osnovnog suda broj 71 0 P 048683 04 P od 23. septembra 2011. godine u cijelosti je udovoljeno tužbenom zahtjevu apelantkinje na način da je utvrđeno da su nezakonite odluke tuženog o prestanku radnog odnosa apelantkinje, te je obavezan tuženi da apelantkinju vrati na posao, da joj isplati naknadu štete zbog izgubljenih plata, kao i troškove postupka. Predmetna presuda je postala pravosnažna 15. oktobra 2011. godine. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

18. Apelantkinja je podnijela tužbu Osnovnom sudu 10. decembra 2004. godine, nakon što joj je poslodavac dao otkaz čim je, kako se navodi u apelaciji, saznao da je apelantkinja trudna, mada je poslodavac u Rješenju o otkazu ugovora o radu naveo da se radni odnos prekida zbog drugih razloga. Apelantkinja je navela da od dana podnošenja tužbe Osnovnom sudu pa do podnošenja apelacije ovaj sud nije preduzeo niti jednu procesnu radnju. Prema zakonskim odredbama koje regulišu ovu oblast, radni sporovi, a posebno sporovi radi zaštite materinstva su hitne prirode. Umjesto hitnosti u postupanju, Osnovni sud je, kako je zaključila apelantkinja, prvu procesnu radnju povodom njene tužbe preduzeo nakon četiri godine, čime je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u odnosu na razuman rok odlučivanja. Apelantkinja je i u dopunama apelacije ukazala na nepostupanje suda po njenoj tužbi o radnom sporu koji se smatra hitnim, te je istakla da je uz tužbu podnijela i zahtjev za privremenu mjeru „na koji Sud uopšte nije reagovao“. Apelantkinja je, takođe, navela da se „tuženom izgubio svaki trag prije nego što je Sud preduzeo prvu procesnu radnju“.

b) Odgovor na apelaciju

19. Osnovni sud je iznio hronološki tok postupka i zaključio da je sud postupao u skladu sa zakonom i u razumnom roku, te da smatra da apelantkinji nisu povrijeđena prava iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

V.Relevantni propisi

20. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 53/03,73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan sprovesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

VI.Dopustivost

21. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

22. U skladu s članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

23. Ustavni sud, dalje, ukazuje na član 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda prema kojem Sud može izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni instrumenti za zaštitu ljudskih prava koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

24. U kontekstu navedenog, Ustavni sud primjećuje da u vrijeme podnošenja apelacije postupak po apelantkinjinoj tužbi pred Osnovnim sudom nije bio okončan. Osnovni sud je tek 23. septembra 2011. godine donio Presudu broj 71 0 P 048683 04 P. Stoga, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju, u smislu člana 16 stav 3, predmetna apelacija dopustiva, iako u vrijeme podnošenja apelacije sud nije bio donio odluku, u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, Ustavni sud smatra da apelacija ispunjava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 do 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

26. Apelantkinja navodi da joj je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

[…]

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

a) Relevantni principi

27. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora da ocjenjuje u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

28. Evropski sud je, dalje, ukazao na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18).

b) Period koji se uzima u obzir

29. Ustavni sud zapaža da je postupak povodom tužbe apelantkinje pokrenut 10. decembra 2004. godine i da je Osnovni sud 23. septembra 2011. godine donio Presudu broj 71 0 P 048683 04 P. Dakle, postupak u ovoj pravnoj stvari je trajao šest godina i nešto više od devet mjeseci, pa je to period koji će Ustavni sud ispitati sa aspekta donošenja odluke u razumnom roku.

c) Analiza razumnosti dužine postupka

30. U konkretnom slučaju se radi o postupku o radnom sporu u kojem treba utvrditi da li je apelantkinji prestao radni odnos kod poslodavca na zakonit način i, s tim u vezi, da li su rješenja tuženog o prestanku radnog odnosa apelantkinji zakonita i pravilna. Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o složenim činjeničnim i pravnim pitanjima koja sud treba razmotriti.

31. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom predmetu razlikuju dva perioda koja treba razmotriti sa stanovišta postupanja Osnovnog suda u konkretnom predmetu u odnosu na „razuman rok“ postupanja. Prvi period traje od podnošenja tužbe, 10. decembra 2004. godine, do 4. maja 2009. godine, kada je Osnovni sud posebnim dopisom pozvao punomoćnika apelantkinje da se izjasni u vezi sa predmetnom tužbom. Uvažavajući da tužba, u smislu člana 53 ZPPRS, od samog početka parničnog postupka nije sadržavala sve da bi se po njoj moglo postupiti, Ustavni sud ocjenjuje da je period od četiri godine i pet mjeseci, ipak, predug čak i kad se uzme u obzir da od početka adresa tuženog nije bila poznata, jer se do takvog saznanja, prema mišljenju Ustavnog suda, moglo doći mnogo prije. Naime, Ustavni sud zapaža da ZPP propisuje konkretne rokove za preduzimanje procesnih radnji (kao što je dostava tužbe tuženom na odgovor u roku od 30 dana, davanje odgovora u daljnjem roku od 30 dana, zakazivanje pripremnog ročišta u daljnjem roku od 30 dana…), a evidentno je da ove rokove Osnovni sud nije poštivao. Dalje, u drugom periodu ovog postupka, od 4. maja 2009. godine do 23. septembra 2011. godine (dvije godine i četiri mjeseca), Osnovni sud je preduzimao određene radnje iz svoje nadležnosti (više puta pozivao apelantkinju da uredi tužbu, izdejstvovao da Centar za socijalni rad 8. marta 2011. godine odredi tuženom privremenog zastupnika), nakon čega je donio Presudu broj 71 0 P 048683 04 P od 23. septembra 2011. godine. Međutim, Ustavni sud, uzimajući postupak u cjelini, smatra da Osnovni sud nije pokazao potrebnu ažurnost, naročito imajući u vidu da se radi o radnom sporu koji je hitne prirode, pri čemu je apelantkinja u navedenom predmetu tražila i donošenje privremene mjere, što je, takođe, zahtijevalo dodatnu ažurnost suda prilikom odlučivanja o apelantkinjinoj tužbi, a što je nesporno izostalo. Dalje, Ustavni sud primjećuje da Osnovni sud, analizirajući prvi period trajanja postupka, nije ponudio nikakvo drugo objašnjenje, niti razloge za ovako dugo trajanje postupka u sporu iz radnog odnosa koji je, prema zakonskim odredbama, hitan. Takođe, iz dostavljenog spisa Ustavni sud nije mogao da utvrdi bilo kakav apelantkinjin doprinos dužini trajanja postupka.

32. Ocjenjujući sve navedeno, kao i kriterijume koji su izneseni u prethodnim stavovima ove odluke, uključujući složenost predmeta, ukupnu dužinu postupka od šest godina i devet mjeseci pred nadležnim Osnovnim sudom, kao i ponašanje nadležnog suda i apelantkinje, Ustavni sud smatra da postoji kršenje apelanatkinjinog prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pitanje kompenzacije Apelantkinja je zatražila naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka vezanog za prava iz radnog odnosa. Prema članu 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje kao satisfakciju u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 20/06).

33. Prilikom odlučivanja o zahtjevu apelantkinje za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantkinji bi za svaku godinu odlaganja da se donese odluka trebalo isplatiti 300,00 KM, budući da se radi o predmetu u kojem je zakonom propisano hitno postupanje. Imajući u vidu činjenicu da je postupak povodom apelantkinjine tužbe pred nadležnim sudovima do donošenja prvostepene presude trajao šest godina i devet mjeseci, apelantkinji je određena naknada u visini od 1.800,00 KM. Ovaj iznos apelantkinji je dužna da isplati Vlada Republike Srpske s obzirom na sjedište nadležnih sudova, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

VIII.Zaključak

34. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kada je postupak u sporu iz radnog odnosa trajao šest godina i devet mjeseci pred Osnovnim sudom, koji nije ponudio opravdane razloge i argumente za ovako dugo trajanje postupka koji je prema zakonu hitan.

35. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

36. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-2530/09 (L. J.) | Sudska praksa | Aktio