Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4007/09 (M. I.)
Odluka donesena 27. 06. 2012.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 76
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 76
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-4007/09
Apelacija
Odluka o meritumu
27. 06. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine je u Vijeću od pet sudaca, u predmetu broj AP 4007/09, rješavajući apelaciju Milenka Iveljića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. alineja 2, članka 61. st. 1. i 2. i članka 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, dopredsjednik Seada Palavrić, dopredsjednica Mato Tadić, sudac Zlatko M. Knežević, sudac na sjednici održanoj 27. lipnja 2012. godine donio
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Milenka Iveljića.
Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenju odluke u razumnom roku u postupku pred Općinskim sudom u Tuzli u predmetu broj 32 0 I 058521 02 I (stari broj I-6460/02).
Nalaže se Općinskom sudu u Tuzli da, po žurnom postupku, okonča postupak u predmetu broj 32 0 I 058521 02 I (stari broj I- 6460/02), sukladno članku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da apelantu Milenku Iveljiću, sukladno članku 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 2.700,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku Nalaže se Općinskom sudu u Tuzli i Vladi Tuzlanskog kantona da, sukladno članku 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Milenko Iveljić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle kojeg zastupaju Goran Jezdić i Vlado Matuzović, odvjetnici iz Tuzle, podnio je 18. prosinca 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj I-6460/02. Apelant je podneskom od 1. prosinca 2010. godine dopunio apelaciju.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 22. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je zatraženo 1. srpnja 2010. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Od Općinskog suda je, također, 9. svibnja 2012. godine zatraženo da dostavi presliku spisa broj I-6460/02, te da se izjasni na apelantove navode iz dopune apelacije od 1. prosinca 2010. godine.
3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 9. srpnja 2010. godine, a presliku traženoga spisa, koji se sada vodi pod novim brojem 32 0 I 058521 02 I, je dostavio 15. svibnja 2012. godine.
4. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju je dostavljen podnositelju apelacije 26. kolovoza 2010. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata podastrtih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Presudom Općinskog suda broj P.2785/2000 od 17. srpnja 2001. godine, koja je postala pravomoćna 17. kolovoza 2001. godine, Tvornica transportnih uređaja d.d. Tuzla (u daljnjem tekstu: izvršenik) je obvezana, između ostalog, apelantu na ime preostalih plaća za razdoblje od 1. siječnja 1998. godine do 31. prosinca 2000. godine isplatiti iznos od 2.773,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 17. srpnja 2001. godine, kao i apelantu i ostalim tužiteljima naknaditi troškove parničnoga postupka u iznosu od 18.200,00 KM.
7. Apelant je 16. prosinca 2002. godine prijedlogom Općinskom sudu pokrenuo izvršni postupak radi izvršenja pravomoćne presude tog suda, broj P.2785/2000 od 17. srpnja 2001. godine u kojem je predložio naplatu skidanjem iznosa s izvršenikovog aktivnog žiro računa, pobliže preciziranog u prijedlogu.
8. Općinski sud je Rješenjem o izvršenju, broj I-6460/2002 od 16. prosinca 2002. godine, koje je postalo pravomoćno 6. veljače 2003. godine, odredio predloženo izvršenje, koje je 28. travnja 2003. godine dostavio Upi banci d.d. Sarajevo, filijala Tuzla, na daljnje postupanje.
9. Kako se po prijedlogu za izvršenje nije moglo postupiti zbog nelikvidnosti izvršenikovog bankovnog računa apelant je 24. svibnja 2004. godine Općinskom sudu dostavio dopunski prijedlog za dozvolu izvršenja, u kojem je promijenio sredstvo i predmet izvršenja, te predložio da se izvršenje provede zapljenom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika.
10. Postupajući po dopunskom prijedlogu apelanta Općinski sud je donio Rješenje broj I 6460/02 od 8. listopada 2004. godine kojim je dozvolio predloženo izvršenje.
11. Podneskom od 1. veljače 2006. godine apelant je od Općinskog suda tražio nastavak izvršnog postupka, te pristup popisu i procjeni izvršenikovih pokretnih stvari, budući da taj sud to još uvijek nije učinio.
12. Apelant je podneskom od 7. rujna 2006. godine, pozivajući se na broj 032-0-I-06-011 497, tražio od Općinskog suda obustavu izvršnoga postupka koji se kod suda vodi pod tim brojem, uz obrazloženje da se pred istim sudom vodi još jedan (predmetni) izvršni postupak pod brojem I- 6460/02 za prinudno izvršenje po istom osnovu.
13. Rješenjem Općinskog suda broj I-6460/02 od 18. rujna 2006. godine obustavljen je postupak izvršenja, koji je određen rješenjima o izvršenju tog suda broj I-6460/02 od 16. prosinca 2002. godine i 8. listopada 2004. godine. U obrazloženju je, između ostalog, navedeno da je apelant podneskom od 7. rujna 2006. godine u cijelosti povukao prijedlog za izvršenje koji se vodi pod brojem I-6460/02, pa je taj sud na temelju odredbe članka 38. stavak 2. Zakona o izvršnom postupku Federacije BiH (u daljnjem tekstu: ZIP) odlučio kao u izreci rješenja.
14. Apelant je 28. rujna 2006. godine podnio prigovor Općinskom sudu na rješenje tog suda od 18. rujna 2006. godine, kojim je obustavljen postupak u predmetu broj I-6460/02. U obrazloženju prigovora je navedeno da je sud pogrešno utvrdio da je apelant povukao prijedlog u predmetnom izvršnom postupku koji se vodi pod brojem I-6460/02. Apelant je još naveo da je točno da je podneskom od 7. rujna 2006. godine povukao prijedlog za izvršenje, ali u drugom predmetu koji se vodi kod istog suda pod brojem 032-0-I-06-011 497, pa je trebao obustaviti taj postupak, a ne predmetni.
15. Apelantov prigovor je dostavljen izvršeniku 25. prosinca 2006. godine.
16. Naredbom predsjednice Općinskog suda broj 032-0-Su-10-000 717 od 9. srpnja 2010. godine naloženo je postupajućoj sutkinji da u predmetnom postupku broj I-6460/02, bez odlaganja odluči o prigovoru izvršenika od 28. rujna 2006. godine, te da postupak izvršenja okonča, sukladno rokovima propisanim odredbama ZIP-a, uz obvezu da o poduzetnim radnjama u predmetu pismeno obavještava predsjednicu suda svakih 15 dana.
17. Odlučujući o apelantovom prigovoru Općinski sud je Rješenjem broj I-6460/02 od 16. kolovoza 2010. godine apelantov prigovor usvojio i Rješenje tog suda broj I-6460/02 od 18. rujna 2006. godine stavio van snage, dok je stavom 2. tog rješenja odlučeno da rješenja o izvršenju tog suda broj I-6460/02 od 16. prosinca 2002. godine i 8. listopada 2004. godine ostaju na snazi u cijelosti.
18. Postupajuća sutkinja je podneskom broj I-6460/02 od 16. kolovoza 2010. godine obavijestila predsjednicu suda da je povodom njene naredbe donijela rješenje po prigovoru, koje je otpremljeno narednog dana strankama.
19. Postupajuća sutkinja je podneskom od 8. studenoga 2010. godine obavijestila predsjednicu suda da je rješenje od 16. kolovoza 2010. godine postalo pravomoćno 18. listopada 2010. godine, te da je spis dostavljen sudskim izvršiteljima na daljnje postupanje 8. studenoga 2010. godine.
20. Dnevnom naredbom Općinskog suda broj 32 0 I 058521 02 I od 30. rujna 2011. godine spis je dostavljen sudskom izvršitelju na daljnje postupanje.
21. Iz podastrtih dokumenata proizlazi da je postupak još uvijek u tijeku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
22. Apelant smatra da mu je neizvršenjem rješenja o izvršenju povrijeđeno pravo na «suđenje u razumnom roku», kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), kao i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelacijom se opisuje tijek postupka koji je pokrenut 16. prosinca 2002. godine, a koji još uvijek nije okončan. Za apelanta je neshvatljivo da Općinski sud, nakon što je odobrio izvršenje, četiri godine nije poduzeo niti jednu izvršnu radnju, a potom je nezakonito obustavio izvršenje i više od tri godine nije donio odluku po prigovoru, iako se radi o radnom sporu u kojemu je sud dužan žurno postupati. U apelaciji se navodi kako apelant pred Ustavnim sudom vodi više postupaka koji se tiču identičnog pravnog pitanja. Apelant smatra kako ni na koji način nije doprinio odugovlačenju predmetnoga izvršnog postupka jer je u više navrata, usmeno i pismeno, tražio da se postupak ubrza i okonča. Apelant je predložio da sud utvrdi povredu njegovih prava „u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku“ te da mu se zbog duljine trajanja postupka isplati naknada na ime nematerijalne štete u iznosu od 1.500,00 KM.
23. U dopuni apelacije apelant je informirao Ustavni sud da se predmet vodi pod novim brojem. U prilogu podneska apelant je dostavio Zaključak Općinskog suda broj 32 0 I 040825 06 I od 17. studenoga 2010. godine i podnesak od 29. studenoga 2010. godine upućen Općinskom sudu, koji se ne odnose na predmetni postupak.
b) Odgovor na apelaciju
24. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju ukratko opisao sam tijek postupka, te je između ostalog naveo da je 3. listopada 2007. godine poslovna banka sudu vratila rješenje o izvršenju jer na izvršenikovom računu nije bilo sredstava. Općinski sud je još naveo da se kod tog suda vodi više postupaka izvršenja protiv istog izvršenika u kojima je kao predmet i sredstvo izvršenja određen popis, procjena i prodaja izvršenikovih pokretnih stvari, te da izvršenik nema pokretnih stvari, tako da ni u drugim predmetima, kao i u ovom, nije moguće provesti izvršenje. U odgovoru je još navedeno da je naredbom predsjednice suda od 9. srpnja 2010. godine naloženo postupajućem sucu da predmet stavi u rad i okonča, sukladno rokovima propisanim odredbama ZIP-a. V.Relevantni propisi
25. U Zakonu o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/09, 74/11 i 35/12) relevantne odredbe glase:
Članak 5.
Žurnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa žurno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Članak 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
Članak 118.
Izvršne radnje (1) Izvršenje na pokretnim stvarima provodi se njihovom zapljenom, procjenom i prodajom, te namirenjem tražioca izvršenja iz iznosa dobivenog prodajom.
Članak 119. st. 5, 6. i 7.
Obavijest o pljenidbi (5) O vremenu i mjestu pljenidbe obavijestit će se tražilac izvršenja, ako je to tražio. (6) Odsutnost tražioca izvršenja ne sprečava provođenje pljenidbe.
(7) O obavljenoj pljenidbi obavijestit će se stranka koja pljenidbi nije bila prisutna. VI.Dopustivost
26. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovome Ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojega suda u Bosni i Hercegovini.
27. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio.
28. Ustavni sud naglašava da, sukladno članku 16. stavak 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra kako je predmetna apelacija dopustiva u smislu članka 16. stavak 3. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očevidno (prima facie) neutemeljena, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojega apelacija nije dopustiva.
29. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje kako predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
VII.Meritum
30. Apelant smatra kako mu je u predmetnom izvršnom postupku povrijeđeno pravo na "suđenje u razumnom roku" iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, kao i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju..
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
31. Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode ovog članka, stavak 2., što uključuje:
(e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za krivične postupke.
32. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
33. Ustavni sud ukazuje na to kako, prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, "izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora biti promatrano kao integralni dio suđenja, u smislu članka 6. Europske konvencije" (vidi Ustavni sud, odluke br. AP 288/03 od 17. prosinca 2004. godine, stavak 28, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 8/05 i AP 464/04 od 17. veljače 2005. godine, stavak 27, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 40/05). U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje na to da apelant u ovome slučaju uživa garancije prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
a) Relevantni principi
34. Ustavni sud prije svega ističe da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a osobito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38).
35. Osim toga, Europski sud je ukazao na to kako je potrebna osobita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču osobnoga statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev osobito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju žuran karakter (vidi Europski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. veljače 1992. godine, serija A, broj 228-B, stavak 18).
b) Razdoblje koje se uzima u obzir
36. Ustavni sud opaža kako je apelant 16. prosinca 2002. godine prijedlogom Općinskom sudu pokrenuo predmetni izvršni postupak i kako postupak, prema stanju spisa i raspoloživim podacima, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantno razdoblje koje Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni duljine predmetnoga postupka je razdoblje od devet godina i pet mjeseci.
c) Analiza duljine trajanja postupka
37. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud opaža kako se u konkretnom slučaju postupak izvršenja provodi na pokretnim stvarima, te kako predmetni postupak, prema odredbama ZIP-a, pretpostavlja provedbu niza izvršnih radnji (popis, procjena, pljenidba i prodaja), pa stoga, Ustavni sud zaključuje da se radi o relativno složenom predmetu. Ustavni sud isto tako smatra da složenost predmeta u konkretnom slučaju nije utjecala na dosadašnje trajanje predmetnog postupka.
38. Ustavni sud, prije svega, ukazuje na odredbe članka 5. stavak 1. ZIP-a prema kojima je "sud u postupku izvršenja dužan postupati žurno". U konkretnom slučaju, Ustavni sud ističe kako predmetni izvršni postupak, koji se prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra žurnim, traje dulje od devet godina, što je a priori neprihvatljivo dugo razdoblje. Cijeneći duljinu postupka Ustavni sud primjećuje kako je Općinski sud bez odlaganja odlučio o apelantovom prijedlogu za donošenje rješenja o izvršenju, da je zbog nelikvidnosti izvršenikovog računa u poslovnoj banci apelant 24. svibnja 2004. godine dostavio dopunski prijedlog sudu u kojemu je promijenio sredstvo i predmet izvršenja, a o kojemu je Općinski sud odlučio rješenjem od 8. listopada 2004. godine određujući predloženo izvršenje. Nakon toga Ustavni sud primjećuje kako je Općinski sud skoro dvije godine bio potpuno pasivan, te u tom razdoblju nije poduzeo niti jednu izvršnu radnju s ciljem provedbe predmetnoga izvršenja, sve do donošenja rješenja od 18. rujna 2006. godine, kojim je, greškom, obustavio predmetni postupak broj I 6460/02, pogrešno tumačeći apelantov podnesak od 7. rujna 2006. godine, kojim je apelant tražio obustavu postupka u drugom predmetu, koji je vođen pod brojem 032-0-I-06-011 497. Ustavni sud smatra kako su greške moguće i da se one, i pored osobite pozornosti, dešavaju, ali je za Ustavni sud neprihvatljivo da je Općinski sud odlučio o apelantovom prigovoru tek 16. kolovoza 2010. godine, dakle nakon skoro četiri godine, odnosno tek nakon reagiranja predsjednice suda, koja je podneskom od 9. srpnja 2010. godine naredila postupajućoj sutkinji da o prigovoru konačno odluči i predmetni izvršni postupak okonča.
39. Prema dnevnoj naredbi od 30. rujna 2011. godine predmetni spis je dostavljen sudskom izvršitelju na daljnje postupanje i predmetni postupak još uvijek nije okončan. Dakle, prema raspoloživim dokazima sudski izvršitelj nije poduzeo niti jednu od radnji izvršenja koje su propisane odredbama članka 118. ZIP-a. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje i na odredbu članka 64. ZIP-a, kojim je propisano da se izvršni postupak smatra dovršenim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnoga prijedloga, provedbom izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja, te konstatira kako u konkretnom slučaju iz činjenica predmeta kao neprijeporno proizlazi da predmetni izvršni postupak nije okončan ni na jedan od propisanih načina.
40. Imajući u vidu sve navedeno i činjenicu da Općinski sud u razdoblju od devet godina i pet mjeseci još uvijek nije okončao predmetni postupak, koji je žurnog karaktera, bez obzira na činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o relativno složenom predmetu, što zapravo i nije osobito utjecalo na duljinu postupka, Ustavni sud smatra kako je duljina trajanja predmetnog izvršnog postupka oprečna principu "razumnog roka" iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Pri tome, Ustavni sud ukazuje na to da Općinski sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovakvu neaktivnost suda, odnosno za ovako dugo trajanje postupka. S druge strane, Ustavni sud opaža da je apelant aktivno sudjelovao u postupku tražeći od Općinskog suda da postupak ubrza i okonča, te da svojim ponašanjem nije doprinio duljini trajanja predmetnoga postupka.
41. Na temelju izloženoga, Ustavni sud smatra kako duljina predmetnoga izvršnog postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnog roka" iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te kako postoji kršenje apelantovog prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
d) Pitanje naknade nematerijalne štete
42. U smislu članka 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud iznimno, na zahtjev apelanata, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovitim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.
43. Prigodom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluku broj AP 938/04, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu žurnost.
44. S obzirom da predmetni postupak spada u kategoriju žurnih postupaka te imajući u vidu da traje preko devet godina, Ustavni sud smatra kako bi apelantu na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku po usvojenim kriterijima trebalo isplatiti iznos od 2.700,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
Ostali navodi
45. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na "suđenje u razumnom roku" iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, Ustavni sud smatra kako nije potrebno posebice ispitati apelantove navode o kršenju prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
VIII.Zaključak
46. Ustavni sud zaključuje kako postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije kada postupak, koji je žurne prirode, pred Općinskim sudom traje devet godina i pet mjeseci i još uvijek nije okončan, a pri tome razlozi koje je taj sud ponudio kako bi opravdao duljinu postupka se ne mogu smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka i potpunu pasivnost tog suda u pojedinim fazama postupka.
47. Na temelju članka 61. st. 1. i 2. i članka 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
48. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić