Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2777/09 (S. D.)

Odluka donesena 27. 06. 2012.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2777/09

Apelacija

Odluka o meritumu

27. 06. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2777/09, rješavajući apelaciju Sulejmana Delića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 27. juna 2012. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Sulejmana Delića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak u predmetu Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 I 008598 09 I.

Nalaže se Općinskom sudu u Bihaću da, bez daljnjeg odlaganja, okonča izvršni postupak u predmetu broj 17 0 I 008598 09 I, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.

Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Općinskom sudu u Bihaću da, u skladu sa članom 74.

stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Sulejman Delić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, kojeg zastupa Danko Mamontov, advokat iz Bihaća, podnio je 1. septembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak u predmetu Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 17 0 I 008598 09 I.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatraženo je 15. februara 2010. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Od Općinskog suda je 8. novembra 2011. godine zatraženo da dostavi spis broj 17 0 I 008598 09 I.

3. Kantonalni sud je 16. februara 2010. godine dostavio odgovor na apelaciju, a Općinski sud je 15. novembra 2011. godine dostavio traženi spis. Također, Općinski sud je 24. maja 2012. godine dostavio obavijest o stanju predmetnog spisa.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Kantonalnog suda dostavljen je apelantovom punomoćniku 24. februara 2010. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Rješenjem Općinskog suda broj R1-45/03 od 22. novembra 2005. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 001-0-Gž-06-000 137 od 3. decembra 2008. godine, obavezana je Općina Bihać (u daljnjem tekstu: izvršenik) da apelantu na ime naknade za izuzeto građevinsko neizgrađeno zemljište prema rješenju od 29. februara 1972. godine, te na ime naknade za voće, zasade i ogradu, isplati ukupan iznos od 59.365,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka u iznosu od 7.305,00 KM. Istim rješenjem odbijen je apelantov prijedlog za isplatu naknade za izuzeto zemljište, voće, zasade i ogradu u odnosu na Zavod za javno zdravstvo Unsko-sanskog kantona i Unsko-sanski kanton.

7. Nakon bezuspješnih pokušaja da sa izvršenikom postigne dogovor o isplati dosuđenog novčanog iznosa, apelant je 3. maja 2009. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje pravosnažnog i izvršnog Rješenja Općinskog suda broj R1-45/03 od 22. novembra 2005. godine. U prijedlogu za izvršenje apelant je tražio da sud donese rješenje kojim će dopustiti prinudno izvršenje pljenidbom novčanih sredstava koja sa nalaze na izvršenikovom transakcijskom računu u bankama (precizirane banke i brojevi računa) i prijenosom zaplijenjenog novčanog iznosa na apelantov račun.

8. Nakon što je apelant postupio po nalogu suda i dostavio Rješenje Općinskog suda broj R1-45/03 od 22. novembra 2005. godine sa klauzulom izvršnosti, Općinski sud je donio Rješenje o izvršenju broj 17 0 I 008598 09 I od 6. jula 2009. godine, kojim je dopustio predloženo izvršenje i odredio troškove postupka u iznosu od 2.705,25 KM. Protiv navedenog rješenja o izvršenju izvršenik je 13. jula 2009. godine izjavio prigovor i istovremeno zahtjev za izuzeće postupajuće sutkinje (Vasvija Kulenović).

9. Iz dostavljenog spisa Općinskog suda proizlazi da je Rješenjem predsjednika Općinskog suda broj 017-0-Su-09-000 718 od 23. septembra 2009. godine odlučeno da se izuzima od vršenja sudijske dužnosti postupajuća sutkinja (Vasvija Kulenović). Istim rješenjem je odlučeno da se predmetnim spisom zadužuje sudija Nedo Janković. Dalje, Rješenjem Općinskog suda broj 17 0 I 008598 09 I od 24. decembra 2009. godine odbijen je kao neosnovan izvršenikov prigovor izjavljen protiv rješenja o izvršenju od 6. jula 2009. godine. Navedeno rješenje o izvršenju je postalo pravosnažno 8. januara 2010. godine, nakon čega je Općinski sud 18. januara 2010. godine rješenje o izvršenju i rješenje kojim se odbija prigovor dostavio UniCredit banci na daljnje postupanje.

10. Iz spisa dalje proizlazi da je UniCredit banka u februaru 2010. godine obavijestila Općinski sud da je rješenje o izvršenju zavedeno u evidenciju redoslijeda koji terete izvršenikov transakcijski račun, dok je 9. marta 2010. godine obavijestila sud da je rješenje o izvršenju djelimično provela (10.010,25 KM na ime troškova postupka i 9.989,75 KM na ime kamate na glavni dug), a ta obavještenja su proslijeđena apelantu. Apelant je dopisom od 25. marta 2010. godine zatražio od suda da rješenje o izvršenju dostavi Raiffeisen banci i Una banci kako bi konačno naplatio svoje potraživanje. Općinski sud je 21. aprila 2010. godine proslijedio predmetno rješenje o izvršenju na daljnje postupanje, međutim, Raiffeisen banka je dopisom od 22. aprila 2010. godine obavijestila sud da nije u mogućnosti izvršiti dostavljeno rješenje o izvršenju jer račun koji je dostavio apelant predstavlja depozitni račun za prikupljanje javnih prihoda budžeta BiH, te je rješenje proslijedila Una banci na daljnje postupanje. Una banka je dopisom od 27. aprila 2010. godine obavijestila sud da nije u mogućnosti izvršiti dostavljeno rješenje o izvršenju jer je ono djelimično izvršeno u UniCredit banci, u skladu sa članom 138. Zakona o izvršnom postupku, te da je rješenje o izvršenju zavedeno u posebnu evidenciju i redoslijed prioriteta do narednih obavijesti. UniCredit banka je dopisom od 27. augusta 2010. godine obavijestila Općinski sud da je apelantu isplatila iznos od 4.721,85 KM na ime kamate na glavni dug, u skladu sa izvršenikovim obavještenjem, kao i da je rješenje o izvršenju zavela u evidenciju redoslijeda koji terete izvršenikov transakcijski račun.

11. Iz spisa dalje proizlazi da je nakon apelantovog obraćanja od 26. oktobra 2010. godine, kojim je tražio provođenje rješenja o izvršenju, Općinski sud 15. decembra 2010. godine apelantovom punomoćniku dostavio obavijest o stanju spisa sa podnescima banaka (UniCredit banke, Una banke i Raiffeisen banke o djelimičnom izvršenju predmetnog rješenja). Općinski sud je nakon urgencije apelantovog punomoćnika od 12. septembra 2011. godine, kojom je traženo postupanje prema rješenju o izvršenju, urgenciju dostavio UniCredit banci 28. septembra 2011. godine i zatražio od banke izjašnjenje o razlozima nepostupanja prema predmetnom rješenju. UniCredit banka je 13. oktobra 2011. godine obavijestila Općinski sud da je rješenje o izvršenju djelimično izvršeno (uz navod uplata koje je izvršila, te novom informacijom da je 6. oktobra izvršila uplatu u iznosu od 3.000,00 KM na ime kamate na glavni dug), naglasivši da je rješenje o izvršenju zavedeno u evidenciju redoslijeda koji terete izvršenikov transakcijski račun. Također, iz dostavljenog spisa proizlazi da je apelant podnio pritužbu Uredu disciplinskog tužioca, koja se odnosi na postupanje u predmetu Općinskog suda broj 17 0 I 008598 09 I, dok je 20. oktobra 2011. godine apelant ponovo urgirao u Općinskom sudu da postupi prema rješenju o izvršenju.

12. Iz obavijesti Općinskog suda od 24. maja 2012. godine proizlazi da je predmetno rješenje o izvršenju sa prilozima dostavljeno na provođenje poslovnim bankama u kojima izvršenik ima otvorene transakcijske račune, te da je izvršenje djelimično izvršeno.

13. Prema stanju spisa, predmetni izvršni postupak do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda nije okončan.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

14. Apelant smatra da mu je zbog toga što u razumnom roku nije okončan predmetni izvršni postupak povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je u apelaciji citirao relevantne odredbe člana 5. Zakona o izvršnom postupku i član 6. stav 1. Evropske konvencije, te kratko iznio tok vanparničnog postupka koji je prethodio izvršnom postupku naglasivši da nije odmah podnio prijedlog za izvršenje vjerujući da će sa izvršenikom (Općinom Bihać) postići dogovor o isplati dosuđene naknade. Apelant, dalje, navodi da je nakon donošenja rješenja o izvršenju (6. jula 2009. godine), kako on navodi: «[...] predmet bio u scontri izvršnog referata da bi tri dana pred istek roka izvršenik uložio zahtjev za izuzeće suca», te da se trenutno predmet nalazi kod predsjednika suda (Željka Bosnića). Također, apelant smatra da se radi «o otezanju postupka i šikaniranju», te da «predmet nema osobine složenosti koje bi pravdale duljinu postupka». U apelaciji je zatražena i naknada nematerijalne štete zbog nerazumno dugog trajanja izvršnog postupka.

b) Odgovor na apelaciju

15. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je umjesto izjašnjenja o navodima iz apelacije dostavio samo kopiju Rješenja broj 001-0-Gž-06-000 137 od 3. decembra 2008. godine. Općinski sud je u obavijesti o stanju predmetnog spisa, kao i u dopisu uz koji je dostavio predmetni spis, naglasio da je predmetni izvršni postupak u cijelosti proveden u skladu sa odredbama Zakona o izvršnom postupku, te da je pravosnažno rješenje o izvršenju dostavljeno na provođenje poslovnim bankama koje je apelant naveo u prijedlogu za izvršenje. Dalje se navodi da su apelantova novčana potraživanja djelimično namirena u okviru izvršenikovih raspoloživih novčanih sredstava, te da sud i postupajući sudija ne mogu snositi nikakvu odgovornost za to što izvršenik ne raspolaže dovoljnim sredstvima za namirenje apelantovog potraživanja u cijelosti. V.Relevantni propisi

16. U Zakonu o izvršnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 30/09 i 74/11) relevantne odredbe glase: Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

Član 138. st. 3, 5. i 6.

Ograničenje izvršenja 3) Izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršavanju budžeta.

(5) Više povjerilaca koji ostvaruju svoja novčana potraživanja iz budžeta namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se namire iz budžeta, s tim da zastarijevanje ne teče do konačnog namirenja potraživanja iz sudske odluke.

(6) Svi nivoi vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (Federacija, kantoni, gradovi i općine) koji imaju izvršne sudske presude, dužni su u svojim budžetima predvidjeti sredstva za isplatu sudskih izvršnih rješenja na teret tih budžeta u iznosu najmanje od 5% od ukupnog budžeta.

Član 166. st. 1, 2. i 5.

Prinudno izvršenje (1) Izvršenje radi ostvarenja novčanog potraživanja prema izvršeniku može se provesti na svim sredstvima na njegovim računima kod banke, osim ako zakonom nije drukčije određeno.

(2) Rješenjem o izvršenju na novčanim sredstvima koja se vode na transakcijskom računu izvršenika nalaže se banci da novčani iznos za koji je izvršenje određeno prenese s transakcijskog računa izvršenika na transakcijski račun tražioca izvršenja, a za potraživanja za koja nije propisana naplata preko žiroračuna kod banke da isplati taj iznos tražiocu izvršenja u gotovom novcu.

(5) Sud će rješenjem o izvršenju obavezati banku da dostavi izvještaj o svim promjenama na računu izvršenika ako sredstava na računu nema ili su ona nedovoljna za namirenje potraživanja određenih rješenjem o izvršenju. Izvještaj obuhvata promjene na računu za period od 30 dana do donošenja rješenja o izvršenju i mora da sadrži svaku transakciju na računu, uključujući podizanje gotovine, uplate na račun i isplate sa računa, unutarbankarske i međubankarske prijenose. Podaci koji se dostavljaju, a koji se odnose na međubankarske prijenose moraju sadržavati, između ostalog, ime primaoca i broj računa u odredišnoj banci.

Član 167.

Redoslijed naplate (1) Banka naplatu obavlja redom, prema vremenu dostave rješenja o izvršenju ako zakonom nije drukčije određeno.

(2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o izvršenju po danu i vremenu dostave i izdaje tražiocu izvršenja, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegovog potraživanja u tom redoslijedu.

Član 169.

Postupak u slučaju kad nema sredstava na računu (1) Ako na računu označenom u rješenju o izvršenju nema sredstava, banka će u korist tog računa izvršiti prijenos izvršenikovih sredstava u odgovarajućem iznosu sa drugih računa u toj banci, a prema redoslijedu koji označi tražilac izvršenja.

(2) Ukoliko banka ne uspije u cjelini naplatiti izvršnu tražbinu zbog nedostatka sredstava na računu, držat će rješenje o izvršenju u posebnoj evidenciji i po njemu obaviti prijenos kad sredstva pristignu na račun, ukoliko rješenjem o izvršenju nije drukčije određeno. (3) O tome da nema sredstava na računu banka će obavijestiti sud bez odlaganja. Uz tu obavijest banka će dostaviti sudu i izvještaj o promjenama na računu iz stava 5. člana 166. ovog zakona.

Član 175.

Odgovornost banaka za štetu Banka koja ne postupi u skladu sa rješenjem o izvršenju i drugim sudskim nalozima odgovara za štetu prouzrokovanu tražiocu izvršenja po općim pravilima o naknadi štete. VI.Dopustivost

17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

18. Ustavni sud primjećuje da se apelant žali što izvršni postupak u kojem je rješenjem suda dopušteno predloženo izvršenje još uvijek nije okončan. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na to da je pri razmatranju problema efektivnog provođenja rješenja o izvršenju (da li je izvršenik izvršio svoje obaveze prema tražiocu izvršenja), koja su donesena na osnovu pravosnažnih sudskih odluka, već iskazao stav da u Bosni i Hercegovini ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantima da se zbog toga žale (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 82/09). Stoga, Ustavni sud zaključuje da je predmetna apelacija dopustiva.

19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

20. Apelant smatra da mu je zbog neokončanja predmetnog izvršnog postupka u razumnom roku prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

[…]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

22. Ustavni sud ukazuje na to da, prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, izvršenje odluke koju donese bilo koji sud mora biti posmatrano kao integralni dio suđenja u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije (vidi vodeće odluke Ustavnog suda: Odluka broj AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine, stav 28, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 8/05 i Odluka broj AP 464/04 od 17. februara 2005. godine, stav 27, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 40/05), te da se izraz «presuda» mora široko tumačiti u smislu da treba uključivati sve vrste odluka i rješenja kao i nedostatak donošenja odluke, kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2358/07 od 13. decembra 2007. godine, objavljena na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). S tim u vezi, Ustavni sud smatra da apelant, s obzirom na to da se u konkretnom slučaju radi o nemogućnosti izvršenja sudske odluke koja je donesena u vanparničnom postupku u kojem je rješavano pitanje isplate naknade za izuzeto zemljište, uživa sve garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud naglašava da je pravo na pristup sudu inherentno članu 6. stav 1. Evropske konvencije i ono, kako je navedeno: «[...] traje sve dok se ne realizira utvrđeno građansko pravo. U suprotnom efektivan postupak prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza bio bi iluzoran ako u naknadnom izvršnom postupku to pravo ne može da zaživi» (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 552/04 od 28. juna 2005. godine, stav 9, objavljena na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

23. U konkretnom slučaju, Ustavni sud primjećuje da je predmetno izvršenje pravosnažne sudske odluke dopušteno rješenjem od 6. jula 2009. godine (pravosnažno 8. januara 2010. godine), ali da iz predmetnog spisa kao i informacije Općinskog suda proizlazi da do donošenja ove odluke Ustavnog suda predmetni izvršni postupak nije okončan.

24. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje na odredbe člana 64. ZIP-a, kojim je propisano da se izvršni postupak smatra dovršenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

25. U tom kontekstu, te imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta i podržavajući praksu u sličnim predmetima, a koja se na analogan način može primijeniti i u konkretnom slučaju (mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka broj AP 1170/08 od 14. septembra 2010. godine, tačka 37.) Ustavni sud nalazi da iz dostavljene dokumentacije nije vidljivo da je izvršenje dovršeno provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava, niti da je Općinski sud obavijestio apelanta da nije moguće provesti odobreno izvršenje, tj. da postoji bilo koji razlog za obustavu izvršenja, pogotovo ako se uzme u obzir da iz dopisa Općinskog suda od 24. maja 2012. godine proizlazi da je izvršni postupak u konkretnoj pravnoj stvari još uvijek u toku. U tom kontekstu, Ustavni sud ponovo ukazuje na svoj stav iz citirane odluke «da obaveza suda da odobri i provede izvršenje, koje je prema relevantnim odredbama ZIP-a određeno na osnovu pravosnažne sudske odluke, nije iscrpljena samo donošenjem rješenja o izvršenju i njegovim dostavljanjem na izvršenje organu kod kojeg se nalaze izvršenikova novčana sredstva, ako se ima u vidu odredba ZIP-a kojom je propisano dovršenje izvršenja».

26. Imajući u vidu navedeno, kao i okolnosti konkretnog predmeta i pri tome uvažavajući činjenicu da je izvršenje djelimično provedeno zbog nedostatka sredstava na izvršenikovom računu, Ustavni sud smatra da navedena činjenica ne otklanja obavezu Općinskog suda da predmetni izvršni postupak, koji je po zakonskoj odredbi hitan, okonča na jedan od načina propisanih članom 64. ZIP-a. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud apelantu samo prosljeđivao obavijesti banaka u kojima se navodi da će pljenidbu izvršenikovih novčanih sredstava provesti u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta, shodno članu 138. stav 3. ZIP-a, odnosno nije ga obavijestio da postoji bilo koji zakonom propisani razlog za obustavu predmetnog postupka izvršenja.

27. S obzirom na to da predmetni izvršni postupak ni nakon skoro tri godine nije okončan u skladu sa relevantnim odredbama ZIP-a, Ustavni sud zaključuje da je prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, zbog toga što nije okončan postupak izvršenja pravosnažne sudske odluke. Kompenzacija

28. Apelant traži da mu se zbog nerazumno dugog trajanja izvršnog postupka dosudi naknada nematerijalne štete.

29. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.

30. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je apelantu dovoljna satisfakcija to što je utvrđeno kršenje njegovog prava na pravično suđenje i što je izdat nalog sudu da bez daljnjeg odgađanja okonča postupak u smislu relevantnih odredbi ZIP-a.

VIII.Zaključak

31. Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer Općinski sud ni nakon skoro tri godine od dana donošenja rješenja o izvršenju pravosnažne sudske odluke nije okončao izvršni postupak u smislu člana 64. ZIP-a, iako se postupak izvršenja po izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim.

32. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-2777/09 (S. D.) | Sudska praksa | Aktio