Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2173/09 (R.R.)

Odluka donesena 19. 07. 2012.

  • Protek roka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2173/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 07. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 19. jula 2012. godine, u predmetu broj AP 2173/09, rješavajući apelaciju R.R, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1 i stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija R.R. podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 011-0-Pžp-09-000 377 od 29. aprila 2009. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija R.R. podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 011-0-Pžp-09-000 377 od 10. juna 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. R.R. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Laktaša, podnijela je 9. jula 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Pžp-09-000 377 od 10. juna 2009. godine i broj 011-0-Pžp-09-000 377 od 29. aprila 2009. godine.

2. Rješenjem Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 071-0-Pr-07-

003 059-X od 9. marta 2009. godine, koje je potvrđeno u žalbenom postupku rješenjem Okružnog suda broj 011-0-Pžp-09-000 377 od 29. aprila 2009. godine, apelantica je oglašena odgovornom što je, u vrijeme i na način preciziran u izreci prvostepenog rješenja, počinila prekršaje iz čl. 8. i 12. Zakona o javnom redu i miru («Službeni glasnik RS» broj 20/07), a za koje joj je sud primjenom navedenih članova, a uz primjenu člana 12. Zakona o prekršajima («Službeni glasnik RS» broj 34/06) izrekao jedinstvenu novčanu kaznu u iznosu od 510,00 KM, uz obavezu plaćanja troškova prekršajnog postupka u iznosu od 50,00 KM.

3. Rješenjem Okružnog suda broj 011-0-Pžp-09-000 377 od 10. juna 2009. godine, odbačena je kao nedozvoljena apelanticina žalba izjavljena protiv rješenja Okružnog suda broj 011-0-Pžp-09-000 377 od 29. aprila 2009. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da Zakon o prekršajima Republike Srpske ne propisuje mogućnost izjavljivanja žalbe na drugostepenu odluku u prekršajnim predmetima, a što implicitno proizilazi iz Glave X navedenog zakonskog propisa, pa je sud u konkretnom slučaju konstatovao da u navedenom slučaju apelanticina žalba nije dozvoljena, te istu nije ni uzeo u razmatranje. S obzirom na navedeno, sud je odlučio kao u izreci rješenja na osnovu člana 65. satv 1. Zakona o prekršajima Republike Srpske.

4. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na zabranu mučenja iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4 i 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 4. protekao je rok za podnošenje apelacije

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

U odnosu na rješenje Okružnog suda broj 011-0-Pžp-09-000 377 od 29. aprila 2009. godine

6. S obzirom na to da je, prema dokazima u spisu apelantici 7. maja 2009. godine uručeno osporeno rješenje Okružnog suda broj 011-0-Pžp-09-000 377 od 29. aprila 2009. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 9. jula 2009. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana kada je apelantica primila osporeno rješenje Okružnog suda broj 011-0-Pžp-09-000 377 od 29. aprila 2009. godine.

U odnosu na rješenje Okružnog suda broj 011-0-Pžp-09-000 377 od 10. juna 2009. godine

7. U konkretnom slučaju apelantica se žali na rješenje Okružnog suda broj 011-0-Pžp-09-000 377 od 10. juna 2009. godine, kojim je odbačena je kao nedozvoljena njena žalba izjavljena protiv rješenja Okružnog suda broj 011-0-Pžp-09-000 377 od 29. aprila 2009. godine.

8. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je u predmetnom postupku odlučivano o procesnim pitanjima, odnosno o procesnoj dopustivosti žalbe koju je apelantica izjavila protiv drugostepenog rješenja. Ustavni sud zaključuje da se u postupku, u kojem je doneseno osporeno rješenje nije odlučivalo o sticanju ili gubitku apelanticinih građanskih prava i obaveza, odnosno da taj postupak nije bio odlučujući za njena prava i obaveze, u smislu člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. Shodno tome, Ustavni sud zaključuje da se, također, u predmetnom postupku nije odlučivalo o apelanticinom pravu na zabranu mučenja iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2173/09 (R.R.) | Sudska praksa | Aktio