Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3234/09 (D.P.)

Odluka donesena 19. 07. 2012.

  • Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3234/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 07. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 19. jula 2012. godineu predmetu broj AP 3234/09, rješavajući apelaciju D.P, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 6. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija D.P. podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-08-000 548 od 23. septembra 2009. godine i presude Okružnog suda u Banja Luci broj 011-0-Ž-07-000 644 od 30. januara 2008. godine, jer se radi o pitanju o kome je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

1. D.P. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banja Luke, koju zastupa Željko Šurlan, advokat iz Banja Luke, podnijela je 14. oktobra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-08-000 548 od 23. septembra 2009. godine i presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Ž-07-000 644 od 30. januara 2008. godine.

2. Apelantica je tužbom od 9. septembra 2004. godine pokrenula parnicu pred Osnovnim sudom u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) protiv TP «Malprex» AD Banja Luka (u daljnjem tekstu: tuženi) radi povrata na posao i isplate naknade na ime neisplaćenih plaća, toplog obroka i naknade za prevoz u ukupnom iznosu od 3.500,00 KM, koje bi ostvarivala da je ostala na poslu.

3. Osnovni sud je presudom broj Rs-1428/04 od 9. novembra 2007. godine usvojio apelantičin tužbeni zahtjev te poništio rješenje o prestanku Ugovora o radu tuženog broj 2917/03 od 29. oktobra 2003. godine kao nezakonito, te naložio tuženom da apelanticu vrati na posao i rasporedi na poslove koje je obavljala prije prestanka radnog odnosa ili na druge poslove koji odgovaraju njenim stručnim i radnim sposobnostima, kao i da joj isplati iznos od 2.870,79 KM koji bi primala od tuženog po osnovu plaća sa zakonskom zateznom kamatom kao i troškove postupka u iznosu od 1.050,00 KM dok je višak zahtjeva za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa odbijen. Usvojen je apelantičin prijedlog za oslobađanje od plaćanja sudske takse.

4. Okružni sud je presudom broj 011-0-Ž-07-000 644 od 30. januara 2008. godine žalbu tuženog uvažio, presudu Osnovnog suda broj Rs-1428/04 od 9. novembra 2007. godine preinačio u djelu odluke kojim je tuženom naloženo da apelanticu vrati na rad i rasporedi na poslove koje je obavljala prije prestanka radnog odnosa ili druge odgovarajuće poslove, u dijelu odluke kojim je obavezan tuženi da joj plati iznos od 2.870,79 KM po osnovu plaća koje bi trebala primiti i u dijelu odluke kojom je tuženi obavezan da plati troškove parničnog postupka u iznosu od 1.050,00 KM, tako što se apelantičin tužbeni zahtjev u ovom dijelu odbija kao neosnovan. Prvostepena presuda je ukinuta u dijelu kojim je poništeno rješenje o prestanku ugovora o radu broj 2917/03 od 29. oktobra 2003. godine kao nezakonito i apelantičina tužba je u ovom dijelu odbačena kao neblagovremena. Apelantičina žalba odbijena je kao neosnovana i prvostepena presuda je u odbijajućem dijelu (kojim je zahtjev za troškove postupka preko dosuđenog iznosa odbijen) potvrđena.

5. Rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-08-000 548 od 23. septembra 2009.

godine odbačena je kao nedopuštena apelelanticina revizija izjavljene protiv presude Okružnog suda broj 011-0-Ž-07-000 644 od 30. januara 2008. godine. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07; u daljnjem tekstu: ZPP), u kojoj stoji da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Vrhovni sud je naveo da se kao vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude uzima u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva (član 316. stav 2. ZPP). Vrhovni sud je naveo da u konkretnom slučaju revizija nije dopuštena, u smislu člana 237. stav 2. ZPP, jer vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne dostiže imovinski cenzus preko 10.000,00 KM. Najzad, Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, te da nema mjesta za primjenu člana 237. stav 3. ZPP.

6. Apelantica je protiv presude Okružnog suda broj 011-0-Ž-07-000 644 od 30. januara 2008. godine ranije podnijela apelaciju, koja je registrovana pod brojem AP 869/08. Ustavni sud je 27. oktobra 2010. godine donio Odluku o dopustivosti i meritumu AP 869/08 (dostupna na www.ustavnisud.ba), kojom je odbio kao neosnovanu apelanticinu apelaciju. U navedenoj odluci Ustavni sud je, između ostalog, zaključio da nije narušeno apelantičino pravo na donošenje odluke u razumnom roku u smislu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te da ne postoji kršenje prava na pravično suđenje u odnosu na ostale aspekte ovog prava. Također, Ustavni sud je zaključio da ne postoji ni povreda prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. I konačno, Ustavni sud je zaključio da su neosnovani apelantičini navodi o diskriminaciji u predmetnom postupku iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, a u vezi s pravom na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

7. Apelantica smatra da joj je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, a u vezi s povredom prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

6. radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje;

9. Ustavni sud zapaža da je apelantica kao osporenu odluku navela rješenje Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-08-000 548 od 23. septembra 2009. godine kojim je njena revizija izjavljena protiv presude Okružnog suda broj 011-0-Ž-07-000 644 od 30. januara 2008. godine odbačena kao nedopuštena. U konkretnom slučaju revizija je bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav

1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena. Konačna odluka, u smislu ranije iznesenog stava, je presuda Okružnog suda broj 011-0-Ž-07-000 644 od 30. januara 2008. godine.

10. Ustavni sud primjećuje da se predmetna apelacija odnosi na isto pitanje na koje se odnosila ranija apelacija AP 869/08, kojom je apelantica osporavala presudu Okružnog suda broj 011-0-Ž-07-000 644 od 30. januara 2008. godine. Ta apelacija je odbijena kao neosnovana Odlukom o dopustivosti i meritumu AP 869/08 od 27. oktobra 2010. godine. Budući da je svojom odlukom AP 869/08 od 27. oktobra 2010. godine već odlučio o apelaciji ove apelantice te da su predmet ocjene u tom postupku bile i odluke koje apelantica osporava ovom apelacijom Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima temelja za ponovno odlučivanje.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje o istoj stvari o kojoj je Ustavni sud ranije odlučio, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3234/09 (D.P.) | Sudska praksa | Aktio