Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4941/11 (M. V.)

Odluka donesena 19. 07. 2012.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4941/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 07. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 19. jula 2012. godine, u predmetu broj AP 4941/11, rješavajući apelaciju Milke Vukičević, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milke Vukičević podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 P 001464 10 Gvlž od 3. novembra 2011. godine i broj 41 0 P 001464 10 Gž 2 od 12. augusta 2011. godine, presude Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 P 001464 09 Gž od 5. aprila 2010. godine, presude Općinskog suda u Visokom broj 41 0 P 001464 08 P od 1. juna 2009.

godine i rješenja Federalne komisije za implementaciju člana 143.

Zakona o radu broj 03-34/11-94/08 od 21. aprila 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Milka Vukičević (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Brezovog Polja, podnijela je 21. decembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 41 0 P 001464 10 Gvlž od 3. novembra 2011. godine i broj 41 0 P 001464 10 Gž 2 od 12. augusta 2011. godine, presude Kantonalnog suda broj 41 0 P 001464 09 Gž od 5. aprila 2010. godine, presude Općinskog suda u Visokom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 41 0 P 001464 08 P od 1. juna 2009. godine i rješenja Federalne komisije za implementaciju člana 143. Zakona o radu (u daljnjem tekstu: Federalna komisija) broj 03-34/11-94/08 od 21. aprila 2008. godine.

2. Apelantica je bila uposlenik «Vitex» d.d. Visoko (u daljnjem tekstu: tuženi) do 14. maja 1992. godine, kada je usljed ratnih okolnosti prestala raditi. Apelantica se 1. februara 2000. godine obratila tuženom sa zahtjevom za uspostavu radno-pravnog statusa u skladu sa članom 143. Zakona o radu.

3. Rješenjem Kantonalne komisije za implementaciju člana 143. Zakona o radu (u daljnjem tekstu Kantonalna komisija) broj 09-34-24663-1/07 od 12. februara 2008. godine, koje je potvrđeno rješenjem Federalne komisije za implementaciju clana 143. Zakona o radu (u daljnjem tekstu: Federalna komisija) broj 03-34/11-94/08 od 21. aprila 2008. godine, odbačena je kao neblagovremena apelanticina žalba. U obrazloženju prvostepenog rješenja je navedeno da je apelantica podnijela žalbu Kantonalnoj komisiji 19. oktobra 2007. godine, a da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o radu, propisan krajnji rok za izjavljivanje žalbe po članu 143. Zakona o radu 6. decembar 2000. godine. Obzirom da je apelantica uputila žalbu po isteku propisanog roka, Kantonalna komisija je u smislu člana 143. a stav 1. Zakona o radu odlučila kao u dispozitivu rješenja.

4. Presudom Općinskog suda broj 41 0 P 001464 08 P od 1. juna 2009. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj 41 0 P 001464 09 Gž od 5. aprila 2010. godine, odbijen je kao neosnova apelanticin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se tuženi obaveže da joj isplati otpreminu u iznosu od 1.135,79 KM, te naknadu za vrijeme čekanja posla za period od 1. februara 2000. godine do 5. maja 2000. godine u iznosu od 400,00 KM. Stavom II izreke prvostepene presude odbačena je kao neblagovremena apelanticina tužba u dijelu kojim je tražila da se tuženi obaveže da joj uspostavi radno pravni status zaposlenika na čekanju posla, počev od 14. maja 1992. godine do 9. jula 2008. godine.

5. Nakon toga, apelantica je ponijela prijedlog za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka koji je rješenjem Kantonalnog suda broj 41 0 P 001464 10 Gž 2 od 12. augusta 2011. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 41 0 P 001464 10 Gvlž od 3. novembra 2011. godine, odbačen kao nedozvoljen, uz obrazloženje da nisu ispunjeni uslovi za ponavljanje postupka predviđeni u članu 256. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku, zbog čega je odlučio kao u izreci primjenom člana 258. u vezi sa članom 262. Zakona o parničnom postupku.

6. Apelantica smatra da su joj osporenim odlukama povrijeđena prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

8. Ustavni sud zapaža da apelantica osporava rješenja Kantonalnog suda koja su donesena u postupku po njezinom prijedlogu za ponavaljanje pravosnažno okončanog parničnog postupka. U vezi s navedenim apelantica smatra da je osporenim rješenjima povrijeđeno, između ostalog, i njezino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

9. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelantice, u postupku koji je okončan odlukama koje se osporavaju apelacijom. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se meritorno raspravljalo o osnovanosti tužbenog zahtijeva, nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizlazi da se u predmetnom postupku, pokrenutom po apelanticinom prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okonačanog postupka, nije odlučivalo o njezinim građanskim pravima i obavezama, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje pravosnažno okončanog parničnog postupka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

10. S obzirom na to da je Ustavni sud zaključio da su apelanticini navodi u pogledu kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine,odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, to su i njezini navodi o kršenju prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4941/11 (M. V.) | Sudska praksa | Aktio