Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5050/11 (Ministarstvo zdravstva i socijalne politike Unsko-sanskog kantona)
Odluka donesena 19. 07. 2012.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5050/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 07. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 19. jula 2012. godine, u predmetu broj AP 5050/11, rješavajući apelaciju Ministarstva zdravstva i socijalne politike Unsko-sanskog kantona, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ministarstva zdravstva i socijalne politike Unsko-sanskog kantona podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0- Uvp-08-000751 od 18. marta 2010. godine i presude Kantonalnog suda u Bihaću broj U-39/04 od 27. septembra 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Ministarstvo zdravstva i socijalne politike Unsko-sanskog kantona (u daljnjem tekstu: apelant) sa sjedištem u Bihaću, podnio je 28. decembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Uvp-08-000751 od 18. marta 2010. godine i presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj U- 39/04 od 27. septembra 2006. godine.
2. Presudom Kantonalnog suda broj U-39/04 od 27. septembra 2006. godine uvažena je tužba Z.B (u daljnjem tekstu: tužiteljica), poništeno rješenje apelanta broj 09/3-35-624-UP-1/04-F&J od 5. februara 2004. godine (kojim je po pravu nadzora poništeno prvostepeno rješenje JU Centar za socijalni rad Velika Kladuša broj 06-533-1690/01 od 21. februara 2002. godine i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovno rješavanje), te upravna stvar riješena na način da je tužiteljici priznato pravo na naknadu umjesto plate za vrijeme porodiljskog odsustva za period od 23. maja 2001. godine do 22. maja 2002. godine u mjesečnom iznosu od 211,00 KM.
3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Uvp-08-000751 od 18. marta 2010. godine odbačen je kao nedozvoljen apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda broj U- 39/04 od 27. septembra 2006. godine. U obrazloženju je navedeno da, u smislu odredbe člana 41. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine FBiH» broj 9/05; u daljnjem tekstu: ZUS), apelantu, kao donosiocu upravnog akta koji se tužbom osporava, nedostaje aktivna stranačka legitimacija za podnošenje zahtjeva za vanredno preispitivanje odluke Kantonalnog suda donesene u upravnom sporu. U tom smislu, Vrhovni sud je istakao da apelant nije nosilac ni prava ni obaveza o kojim je rješavano u predmetnoj upravnoj stvari, niti je upravnim aktom povrijeđen njegov neposredni lični interes zasnovan na zakonu. Imajući u vidu naprijed navedeno, Vrhovni sud je odlučio kao u dispozitivu rješenja primjenom odredbe člana 44. stav 1. ZUS-a.
4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
6. S obzirom da je apelant nosilac javne vlasti, Ustavni sud podsjeća da apelant ne uživa zaštitu prava zagarantovanih odredbama Evropske konvencije i njenih protokola, koji regulišu odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu sa javnom vlašću. Međutim, Ustavni sud se poziva na svoj stav ustanovljen u odluci broj AP-39/03 od 27. februara 2004. godine, u kojoj je zaključeno da Evropska konvencija pruža minimum zaštite u pogledu ljudskih prava i osnovnih sloboda, dok Ustav Bosne i Hercegovine daje širu zaštitu, te da prema članu VI/3. b) Ustava Bosne i Hercegovine, svako ko je bio stranka u određenom postupku i ko ima presudu bilo kog suda za koju smatra da su mu njom povrijeđena prava, može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu. U citiranoj odluci je pored navedenog zaključeno, da državni organi i javna vlast kao učesnici sudskih postupaka uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine.
7. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će ispitati dopustivost apelacije u odnosu na apelantovo ustavno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. Potrebno je odgovoriti na pitanje je li se u predmetnom postupku odlučivalo o pravima i obavezama apelanta. Ustavni sud zapaža da se u predmetnom postupku nije odlučivalo o «građanskim pravima i obavezama apelanta» u smislu značenja prava na pravično suđenje. Naime, osporenim odlukama je odlučivano o zakonitosti akta apelanta, kao nosioca javne vlasti kojom je on odlučivao o pravima i obavezama tužiteljice. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u odnosu na navodnu povredu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Također, u predmetnom postupku nije odlučivano niti o imovinskim pravima apelanta u smislu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, te je apelacija i u tom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić