Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1046/09 (F.B.)
Odluka donesena 19. 07. 2012.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Vlasničko-pravni odnosi
- Nekretnina
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1046/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 07. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 19. jula 2012. godine, u predmetu broj AP-1046/09, rješavajući apelaciju F.B., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija F.B. podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 008-0-Gž-08-
000382 od 21. januara 2009. godine i presude Općinskog suda u Ljubuškom broj 063-0-P-08-000073 od 11. augusta 2008. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. F.B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ljubuškog, kojeg zastupa Davor Kovač, advokat iz Ljubuškog, podnio je 1. aprila 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 008-0-Gž-08-000382 od 21. januara 2009. godine i presude Općinskog suda u Ljubuškom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 063-0-P-08-000073 od 11. augusta 2008. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj 063-0-P-08-000073 od 11. augusta 2008. godine usvojen je tužbeni zahtjev M.P. (u daljnjem tekstu: tužitelj) i utvrđeno da je tužitelj vlasnik nekretnine označene kao k.č.1685/1, upisane u zk.ul. br. 1247 KO Vitina, u čiji sastav ulazi i površina dužine 11 metara i širine 4 metra koja je u zemljišnim knjigama ustanovljena kao prilazni put, pa je naloženo apelantu „da prestane s pačanjem u vlasnički posjed tog dijela nekretnine te da povrati tužitelju oduzeti dio predmetne nekretnine […], sve prema skici vještaka mjernika Andrije Džajića od 20. januara 1998. godine koji čini sastavni dio presude“. Istom je presudom apelant obavezan trpiti da se dio nekretnine po novom katastarskom premjeru označen kao k.č. 2957 u KO Vitina Donja u skladu sa skicom premjeravanja od 12. aprila 1976. izdvoji i pripoji čestici tužitelja označenoj kao k.č. 2958 u KO Vitina Donja.
3. U obrazloženju presude Općinski sud je ukazao da je tužitelj u tužbi naveo da je vlasnik nekretnine označene kao k.č. 1685/1, a da je apelant vlasnik i posjednik dijela nekretnine označene kao k.č. 1685/4 u KO Vitina Donja koju je kupio od V.P.. Tuužitelj je ukazao da je prilikom kupovine, dio nekretnine uz „otočki put“ u dužini od 11 metara i širini od 4 metra ostao u vlasništvu tužitelja. Tužitelj je tražio da apelant, koji je bez pravnog osnova oduzeo dio tužiteljeve nekretnine u dužini od 11 metara i širini od 4 metra i koji se miješa u tužiteljevo vlasništvo, vrati tužitelju u posjed predmetni dio nekretnine i da se prestane miješati.
4. Nakon što su provedeni materijalni dokazi bliže označeni u presudi i saslušani svjedoci te vještak geometar Andrija Džajić, Općinski sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan. Sud je izvršio uvid u nalaz vještaka geometra, koji je i dopunio svoj nalaz na ročištu za glavnu raspravu, te dao sudu na uvid originalni predmet koji je o ovoj stvari, formiran 25. marta 1976. godine i u kojemu se nalazi skica premjeravanja lica mjesta. Vještak je obrazložio da se na skici vidi sporna površina, odnosno put. Vještak je ukazao i da je u napomeni u prijavnom listu navedeno „…ovom prilikom se ustanovljava put do parcele k.č. 1685 koji bi išao uz kanal sjevernom međom k.č. 1685/4…“ na temelju čega je vještak utvrdio da put nije u sastavu parcele k.č. 1685/4 nego da ide uz među te parcele, a u stvari pripada parceli k.č. 1685/1.
5. Konačno, s obzirom da je Općinski sud iz zk. ul. 263 KO Vitina utvrdio da je tužitelj vlasnik k.č. 1685/1 i da je tokom postupka nesporno utvrđeno da sporna površina pripada toj nekretnini, te da je i sam apelant priznao sjevernu granicu s tužiteljevom nekretninom potpisivanjem bilješke u prijavnom listu „B“, Općinski sud je udovoljio tužiteljevom zahtjevu iz tužbe.
6. Presudom Kantonalnog suda broj 008-0-Gž-08-000382 od 21. januara 2009. godine odbijena je žalba koju je apelant podnio protiv presude Općinskog suda broj 063-0-P-08-000073 od 11. augusta 2008. godine i prvostepena presuda je potvrđena. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da su pravilni zaključci prvostepenog suda koji je na pravilno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo. Ukazano je da apelantovi žalbeni navodi nisu osnovani, zbog čega im nije moglo biti udovoljeno.
7. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant je naveo da su redovni sudovi tokom postupka povrijedili načelo neposrednosti i načelo o teretu dokazivanja. Ukazao je da je vještak, prilikom sačinjavanja nalaza, koristio originalni spis predmeta koji je formiran 1976. godine, i ukazao da vještaku ni sud, niti tužitelj nisu predložili da prilikom izrade nalaza koristi originalni spis, niti se navedeni spis ne nalazi u sudskom spisu u konkretnom predmetu. Apelant smatra da je sud, temeljeći odluku na takvom nalazu vještaka, počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
„ Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.»
9. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje, koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi, Europski sud, Mezotur-
Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Ustavni sud ukazuje da, prema praksi Europskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Europski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Europske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan u smislu člana 6. stav 1. Europske konvencije, odnosno da li je prekršeno pravo na imovinu (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).
11. Apelantovi navodi da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu u suštini se svode na osporavanje načina na koji su redovni sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno i procesno pravo kada su usvojili tužiteljev tužbeni zahtjev. Vezano za ove navode, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi u konkretnom slučaju dali jasno i detaljno obrazloženje zašto su, i na temelju kojih dokaza, donijeli osporene odluke. Ustavni sud ukazuje da apelant ne nudi nikakve druge argumente koji bi opravdali njegovu tvrdnju da je na bilo koji način došlo do kršenja njegovog prava na pravično suđenje i prava na imovinu, osim što je nezadovoljan ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu stavove Europskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da apelant nema „opravdan zahtjev“ koji pokreće pitanje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. Europske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju a koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o kršenju prava na pravično suđenje očigledno (prima facie) neosnovani.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana, ukoliko ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da nije „žrtva“ kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić